Aronija - kultura idealna za eko uzgoj!

Aronija je grm koji ne zahtijeva puno obrade te, budući da je vrlo otporna na štetočine i bolesti, pruža velike mogućnosti ekološkog uzgoja. Svoju otpornost duguje visokoj razini polifenola u cijeloj biljci, koji ju učinkovito štiti od bakterija, bolesti i gljivica. Insekti se nerado hrane biljkama bogatim flavonoidima i taninima pa je popis štetočina i bolesti koje bi potencijalno mogle prijetiti aroniji malen.

Aronija potječe iz Sjeverne Amerike, odakle je došla u Europu. Sjevernoamerički domoroci koristili su ju kao hranu i lijek. U Europi je prvenstveno bila zapažena zbog ljepote cvijeta. U mnogim se dijelovima svijeta ovo voće zbog svojih ljekovitih svojstava svrstava u ljekovito bilje. Otporna je na zimu i mraz pa tako preživljava na temperaturama i do -47 °C, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica.

Po grmu i do 15 kg ploda

Aronija (Aronia melanocarpa) je listopadni grm, visine do 3 m te bujnoga rasta. Krase ga tamnozeleni listovi koji ujesen poprimaju čarobnu crvenu boju. Kada u svibnju cvjeta, cvjetovi su joj nježno bijeli. Plod aronije čine tamne, ljubičasto-crne bobice slatkasto-kiselkasto i pomalo trpkog okusa. Bobice zriju početkom rujna i ostaju na grmu sve do studenoga, bez bojazni od osipanja ploda, rastu u grozdovima i u punom urodu daju do 15 kilograma ploda po grmu. Aronija se vrlo lako uzgaja i razmnožava, a u našem podneblju nema prirodnih bolesti i štetočina. Zbog toga se može uzgojiti potpuno ekološki, bez uporabe ikakvih pesticida.

Crna aronija je stvorena za ekološki uzgoj. Njezine su bobice najbolji izvor antioksidansa na svijetu pa se može smatrati medicinskom biljkom. Dobiva se dobar proizvod koji se može koristiti za proizvodnju vrlo ukusnih voćnih pripravaka bez kemijske kontaminacije.

Ekološki uzgoj aronije

Zbog svoje je otpornosti na napad štetočina i bolesti aronija idealna za ekološki uzgoj

Najveća poteškoća u organskom uzgoju aronije je borba protiv korova, naročito prve dvije godine. Zato je jako važno prije sadnje dobro pripremiti tlo. Kao i inače u ekološkom uzgoju, kontrola korova postiže se sijanjem smjesa biljaka za pokrivanje tla. Ako je moguće, savjetuje se sijati i orati dva puta u sezoni. Ovaj će tretman eliminirati većinu korova i obogatiti tlo humusom i osnovnim hranjivim tvarima. Pokrovne se biljke zaoravaju kada cvatu, a mladi su izdanci zeleni, a ne drvenasti, što osigurava brže raspadanje organske tvari u tlu. Temelj dobrog organskog uzgoja je sadnja mladica kupljenih za uspostavu nasada. Potrebno je nabaviti sadnice iz ekološkog uzgoja.

U prvoj godini uzgoja cijela površina može biti na crnom ugaru. Tlo se obrađuje kultivacijskim agregatom, kultivatorom ili frezom, koju ne treba koristiti više od dva puta u sezoni, jer njena česta upotreba uništava strukturu tla. Prve godine može se uspostaviti i travnati prekrivač u međuredovima, a za ekološku proizvodnju treba dodati sjeme bijele djeteline u ranije opisanoj smjesi trava, jer ona obogaćuje usjev dušikom.

Briga oko nasada

U prve dvije godine se uski redovi aronije obično plijeve ručno. Nakon toga biljke bi trebale biti dovoljno visoke i dovoljno se raširiti da uguše većinu korova te samo treba ukloniti pojedine korove iz unutrašnjosti grma. Dobra, ali skupa metoda je posipanje piljevine ili narezane kore drveta u redove ili pokrivanje tla trakama posebnog crnog agrotekstila koji spriječava rast korova i štiti tlo od prekomjernog isušivanja.

U ekološkoj proizvodnji koriste se organska gnojiva i komposti i samo ona mineralna gnojiva koja su odobrena za organski uzgoj i nalaze se na popisu proizvoda za korištenje u ekološkoj poljoprivredi.

Danas je na tržištu sve veći broj organskih proizvoda za poboljšanje svojstava tla. Uglavnom se temelje na biohumusu (verikompostu) - prirodnom gnojivu koje proizvode gliste. Ubrzavajući proces stvaranja humusa gliste razgrađuju kemijske spojeve koji bi inače trebali prolaziti složeni proces kemijskih promjena pa ih biljke mogu lako upiti za svoj rast i razvoj. Zato su mineralne komponente u proizvodima koji se temelje na biohumusu prisutne u prirodnom obliku. Oko 70 % njihovog ukupnog iznosa biljke upiju odmah nakon primjene. U isto vrijeme u tlo se unose i mikroogranizmi blagotvorni za ljude i okoliš i tu pomažu stimulirati mikrobiološku aktivnost.

Kompost je najvrjednije ekološko gnojivo, a proizvodi se na vlastitom imanju

Kod ekološkog gospodarenja proizvodi se vlastito gnojivo i različite vrste biopreparata. Najpoznatije ekološko gnojivo proizvedeno na samom imanju je kompost, napravljen od različitih vrsta biljnog organskog otpada, često uz dodatak tekućeg ili čvrstog gnojiva. Nakon ispravno vođenog procesa kompostiranja dobiva se vrijedno gnojivo.

U borbi protiv štetočina i bolesti mogu se koristiti i vlastiti biopreparati koje je relativno jednostavno proizvesti, a ipak su učinkoviti. Najčešće se koriste pripravci od nevena, bazge, bijelog i crvenog luka, stolisnika, hrena, čička, maslačka, pelina, koprive, kamilice, preslice i buhača. Aronija ne traži posebnu zaštitu. Povremena pojava ušiju uspješno se uklanja koristeći ekstrakte navedenih biljaka.

Foto: depositphotos.com, lenorlux