Pčelarstvo

Pčelarstvo

Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta obitavanja pčela su veliki prirodni predjeli, prvenstveno šume, oranice, voćnjaci, vinogradi, u kojima pčele nalaze potrebne elemente za život i razmnožavanje. Život i prirodno bogatstvo, posebno flora, ovise o insektima pa tako i o pčelama. Korist koju imamo od pčela zbog oprašivanja bilja mnogo je veća od one neposredne, proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Pčelarstvo iz dana u dan postaje sve važnija gospodarska grana u Republici Hrvatskoj. Razlozi tomu su izuzetni ekološki uvjeti koji omogućuju život i opstanak brojnom i medonosnom bilju, koje pčelinje zajednice koriste.

Pčele u zoološkoj sistematici pripadaju u najbrojniju skupinu životinjskog carstva - člankonošce (Arthropoda). Pčela medarica ili domaća pčela pripada razredu kukaca ili Insecta, redu opnokrilaca ili Hymenoptera, familiji pčele ili Apidae, rodu Apis i vrsti Apis Mellifica L. još u kamenom dobu čovjek se specijalizirao za lov pčela, tražio ih je u šupljinama drveća i kamenja, gdje su obitavale. Pčele je uništavao, a oduzimao im med i vosak. Najstariji povijesni zapisi o pčeli potječu još od prije 30.000 godina. Konstruiranjem košnica čovjek ih je privukao sebi i počeo se intenzivno baviti pčelarstvom. Danas se pčele uzgajaju na svim kontinentima te se tako kaže da nema kontinenta bez nazočnosti "najslađeg insekta". 

Pčelinja zajednica

Pčele radilice

Najbrojniji su članovi pčelinje zajednice. Njihov broj varira od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća. Dugačke su 12 do 13 mm, a teške 0,1 g, tako da ih u jednom kilogramu ima oko 10 000. Stražnje su im noge modificirane za skupljanje peluda. Na nogama su im košarice koje služe za skupljanje peluda, a ne rijetko i propolisa. Imaju dugačko rilce kojima skupljaju nektar i spremaju ga u medni mjehur. Po dolasku u košnicu predaju ga kućnim pčelama koje ga prenose do saća sa zalihama hrane ili ga odmah iskoriste za vlastite potrebe. Radilice imaju zakržljale ovarije, koji su u normalnim okolnostima cijeli život izvan funkcije. Ovariji se aktiviraju jedino u slučaju nestanka matice kada počinju polagati neoplođena jaja. Naoružane su žalcem koji je sličan udici. Prvenstveno ga koriste u slučaju opasnosti ili kada je ugrožena pčelinja zajednica. Pčele radilice razvijaju se iz oplođenim jaja, koja matica snese u radiličko saće. Njihov životni vijek je oko 30 dana, ali u povoljnim uvjetima mogu doživjeti i do 40 ili 45 dana. Njihove uloge variraju ovisno o starosti. Tako radilice od 4. do 6. dana čiste košnice od otpadaka, poliraju saće, saniraju štete od voskova moljca i slično. Od 7. do 13. dana njeguju i hrane leglo. Od 14. do 19. luče vosak, grade saće, čuvaju ulaz u košnicu i orijentiraju se u prirodi. Nakon 20. dana postaju skupljačice.

Matica

Ono što razlikuje maticu od pčele radilice je dužina zatka koja je veća kod matica, ali opet duljina ovisi o tome da li matica nese jaja aktivno ili je u fazi mirovanja te da li je oplođena ili još nije. Duljina tijela matice je od 18 do 20 mm. Maticama su stražnje noge duže i veće nego kod radilica, ali nemaju košarice za skupljanje peluda jer to u svom životu nikad ni ne rade. Rilce im je kraće, tako da u nuždi mogu uzimati hranu unutar košnice, ali ne i nektar sa cvjetova. U normalnim uvjetima radilice ih hrane matičnom mliječi što im omogućava da nesu više jaja. Također, matice imaju žalac, ali ga u pravilu koriste za vlastite sukobe unutar košnice. Matice, kao i radilice, razvijaju se iz oplođenih jaja. Maksimalna dužina života matice je 5 godina, a u komercijalnom pčelarenju preporučava se da se matice ne drže dulje od dvije godine.

Trutovi

Trutovi su jedini muški članovi pčelinje zajednice. Dužina tijela im je oko 15 mm, te su duži od radilica, ali kraći od matica. Let im je sporiji i bučniji, te se vrlo lako razlikuju od radilica. Ticala su im dulja, a na nogama nemaju košarice. Medni mjehur im je manji nego kod radilica jer grabe samo za vlastite potrebe. Nemaju žalac te imaju razvijene muške spolne organe. Trutovi se razvijaju partenogenetski iz neoplođenih jaja kao haploidne jedinke. Njihove stanice imaju 16 kromosoma, za razliku od radilica i matica, koji imaju 32 kromosoma. Razvoj u leglu im traje 24 dana (kod matica traje 16 a kod radilica 21 dan). Nakon 20-tog dana spolni sazrijevaju a prosječno žive 50 dana. Na jesen s prvim hladnoćama pčele prestaju hraniti trutove i izbacuju ih iz košnice te oni tada ugibaju od glavi. Osnovna uloga im je razmnožavanje tj. parenje s maticom. Osim toga, svojom prisutnošću u košnici potiču radilice na intenzivniji rad, griju leglo, pomažu pri regulaciji vlažnosti unutar košnice, štite maticu te pospješuju genetsku raznolikost.

Razmnožavanje i embrionalni razvoj pčela

Razmnožavanje pčelinjih društava vrši se rojenjem. Rojenje je dijeljenje pčelinjeg društva na dva dijela. Pri tome jedan dio pčela s maticom odlazi potražiti novi stan, a drugi dio pčela, s novoproizvedenom maticom, ostaje u starom stanu. Matica ima najvažniju ulogu u pčelinjoj zajednici. Ona je majka svih pčela u zajednici i na potomke prenosi svojstva poput mirnoće ili agresivnosti, sklonosti rojenju, otpornosti, radne osobine i vanjska obilježja. Ovisnost moći pčelinje zajednice ovisi o matici. Matica leže jaja iz kojih se razvijaju svi članovi pčelinjeg društva. Jakost pčelinje zajednice ovisi o dnevnom kapacitetu nešenja jaja. Tako ako matica dnevno snese 1000 jaja, pčelinja zajednica težit će 3,6 kg, ako snese dnevno 1500 jaja, pčelinja zajednica će težiti 5,2 kg, a ako snese 2000 jaja težiti će 7,2 kg. Na broj snesenih jaja osim kvalitete matice utječu još ekološki uvjeti te stanje stanica saća u koje matice nese jaja.

Rojenje počinje u proljeće kada je pčelinja zajednica na vrhuncu. Početak razmnožavanja u košnici možemo smatrati razvijanje trutovskog legla. Kada pčelinje društvo dođe u rojidbeno stanje pčele počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih u pčelinjem društvu može biti oko 10 do 20. Matica potom postepeno zaleže matičnjake. Kada se izlegne veliki broj mladih pčela u košnici se akumulira velika količina energije i košnica postane tijesna. Pri samom rojenju većinom stara matica izlazi s dijelom zajednice i smješta se na neko prikladno mjesto u prirodi, većinom grana ili grmlje. Pri tome pčele u izvidnici traže novi stan pčelama u rojenju, a na pčelaru je da ih strese s grane i stavi u novu košnicu. Prilikom toga u košnici odakle su pčele otišle leže se veliki broj novih pčela jer je pri rojenja matica zalegla veliki broj jaja. Konačno u društvu sazrijevaju i ležu se nove matice. Prva matica ubija ostale ne izležene matice i postaje jedina u pčelinjem društvu. Nakon polaganja jaja u šesterokutne saće počinje embrionalni razvoj pčela. Matica kreće nesti jaja 2 do 4 dana nakon oplodnje. Matice nesu oplođena i neoplođena jaja. Iz oplođenih jaja razvijaju se ženski članovi društva, radilice i matica, a iz neoplođenih trutovi. Trutovi zbog toga imaju haploidan broj kromosoma koji kod pčela iznosi 16. Matice i radilice imaju diploidan broj kromosoma, 32. Sam akt nesenja jaja matice traje 9 do 12 sekundi. Nakon nesenja počinje embrionalni razvoj i razvoj pčela, a sama dužina razvoja ovisi o tome hoće li ličinka biti trut, radilica ili matica.

Razvoj pčela u saću odvija se u četiri faze, a to su: jaje, savijena ličinka, ispružena ličinka i kukuljica, nakon čega se izleže potpuno razvijena pčela. Razvoj trutova traje najduže i ukupno traje 24 dana. Razvoj radilica traje 21 dan, a matica 16 dana. Matice i radilice se razvijaju iz oplođenih jaja, te je hranidba osnovni čimbenik koji utvrđuje koja će se ličinka pretvoriti u radilicu, a koja u maticu. Hranidba oplođenih jaja u prva tri dana je ista, te se jaja hrane matičnom mliječi. Nakon trećeg dana ličinke koje će postati matice nastavljaju se hraniti matičnom mliječi koja je izrazito bogata proteinima, dok se ličinke radilica prebacivaju na hranidbu medom i peludi.

Životni ciklus pčelinje zajednice

Pčelinja zajednica je svojevrstan makroorganizam koji savršeno funkcionira, a pojedine pčele funkcioniraju poput tjelesnih stanica tog složenog bića. Naime, svaka pčela bez pčelinje zajednice u kratkom roku ugiba. Biološki ciklus zajednice ovisi o klimatskim uvjetima u kojima pčele žive. U umjerenim klimatskim uvjetima priprema za zimu počinje već u vrijeme ljetne paše kada pčele instinktivno počinju skupljati veće količine hrane. Nakon posljednje paše pčele počinju izbacivati trutove iz košnice, kako bi nepovoljno razdoblje zajednica preživjela sa što manje nekorisnih članova. Pčele na jesen počinju unositi u košnicu veće količine propolisa, kojim nastoje začepit svaki otvor koji se eventualno pojavio na stijenkama  košnice. Pčele su tijekom evolucije razvile jedinstven mehanizam za održavanje tjelesne temperature tijekom dugih i hladnih dana, a to je stvaranje pčelinjeg klupka. Vanjska temperatura pri kojoj pčele ulaze u klupko ovisi o snazi pčelinje zajednice. Tako jako pčelinje zajednice tvore klupko pri 7°C, srednje jake pri 10°C, a slabe već na 13°C. klupko se formira tako da jednim dijelom zahvati i okvire s medom. U toplinskom centru klupka pčele održavaju temperaturu od 28 do 32°C, s čime se potiče matica na nesenje jaja. Klupko se pomiče prema zalihama meda, najprije prema gore a zatim prema jednoj od strana, tijekom zimovanja, pčelinje zajednice mogu pojesti od 20 do 25kg hrane. U uvjetima kada se poveća temperatura, matice počnu nesti i više jaja. Tako zatopljenjem u prirodi, nesenje se intenzivira, a ubrzo nakon pojave prvih proljetnih paša, postupno dolazi do sve većeg odumiranja starih pčela i njihove zamjene mladim pčelama. Nakon smjene generacije, dolazi do ubrzanog razvoja zajednice. Sve veći broj kućnih mladih pčela počisti sve dijelove košnice, matice zanesu svu raspoloživu površinu saća, a pčele skupljačice unesu u košnicu sve više peluda i nektara. Kada košnica postane pretijesna za brojnu populaciju matica zanese nekoliko desetaka matičnjaka i zajednica se priprema na rojenje.

Stara matica zajedno s većinom pčela letačica izliječe iz košnice i prihvati se za granu obližnjeg grma ili stabla, a za nju se prihvate sve pčele koje su izletjele iz košnice. Ta se pojava naziva rojenje. Roj ostaje na grani dok pčele izvidnice ne pronađu za njega adekvatno mjesto. Na pčelaru je da takve rojeve spasi i vrati u košnicu. Za vrijeme rojenja, ostatak zajednice u košnici sadržava mlade pčele koje imaju vremena za sazrijevanje u skupljačice. Osim toga, iz okvira izlaze nove mlade pčele a uskoro izađe i prva matica koja instinktivno počinje ubijati sve ostale matice u matičnjacima. Ako se dogodi da više matica izađe iz matičnjaka, one se međusobno obračunaju tako da vrlo brzo u zajednici preostane samo jedna od njih. Matica odlazi na oplodnju, spari se s desetak trutova, vrati se u košnicu i za nekoliko dana počinje nesti jaja. Pčele u košnici tvore svoje gnijezdo koje se sastoji od više redova saća. Obično gnijezdo ima jedan ulaz (leto) koji pčele brane. Osnovni građevni materijal koje pčele koriste je vosak. a pomoćni je propolis. Vosak je proizvod voskovnih žlijezda pčela radilica i koristi se za izgradnju pčelinjeg stana (saća). Propolis je materijal sličan smoli, kojeg pčele skupljaju s pupova raznih biljaka, a koristi se za sljepljivanje pukotina, smanjenje otvora leta, izolaciju tijela u raspadanju i sl. u pčelinjem gnijezdu razlikuje se nekoliko vrsta saća. Najbrojnije su radiličke stanice iz kojeg se legu pčele radilice, zatim trutovske stanice, medne stanice i matičnjake.

Košnica

Košnica predstavlja stan za pčelinju zajednicu i trebala bi pčelinjem društvu omogućiti spremanje hrane, razmnožavanje, zaštitu, prezimljavanje te nesmetano odvijanje svih drugih radnji. S druge strane, suvremena košnica treba omogućiti i pčelaru lakše obavljanje svih poslova oko pčelinje zajednice. Prve košnice pronađene su u Egiptu gdje su se pčele uzgajale u glinenim košnicama. Nakon toga pčele su se počele uzgajati u panjevima i dupljama drveća. Tek nakon 1850-te godine postavljeni su prvi temelji modernom pčelarstvu. U tome periodu i u 20-tom stoljeću počinje razvoj modernih košnica.

Košnice danas može klasificirati u dvije velike skupine: košnice s nepokretnim i košnice s pokretnim saćem.

Košnice s nepokretnim saćem se nalaze sve rjeđe. To su primitivne košnice napravljene od pletenog pruća, slame, vinove loze i s vanjske strane obložene smjesom pepela, goveđe balege s pljevom , ilovačom i sličnim materijalom. Tu ubrajamo ovisno o materijalu od kojeg su napravljene zvonare, pletare, dubine, daščare, vrškare i druge. Današnje moderno pčelarstvo bazira se na košnicama sa pokretnim saćem. One se baziraju na satonošama. Satonoše su drvene letvice sišine 38 mm koje s donje strane imaju nabore na koji pčele počinju graditi saće. Najčešće košnice koje se danas koriste u Hrvatskoj su pološke, Dadant-Blatt-ova košnica, Albert-Žnideršićeva košnica i Langstroth-Rootova košnica.

Pčelarski pribor i alati

Pčelarski pribor i alate može se grupirati prema poslovima koji se s njima obavljaju:

  • Pribor i alat za rad s pčelama: dimilica, kapa, pčelarsko dijetlo, metlica, rukavice
  • Pribor i alat za umetanje satnih osnova: bušilica za okvire, kotačić za utapanje žice u satnu osnovu, transformator
  • Pribor i alat za oduzimanje meda: bježalica, aparat za ispuhivanje pčela, vilica ili nož za otklanjanje saća, vrcaljka, sito za med, posude za skupljanje meda
  • Pribor i alat za topljenje i cijeđenje voska: sunčani i parni topionik

Pčelinji proizvodi

Smatra se da je med prvi pčelinji proizvod koji je čovjek koristio. Med je bio korišten u kozmetici još od antičkog doba. Osim kozmetike korišten je kao hrana te u medicinske svrhe. Danas osim meda od pčela se dobiva propolis, vosak, matičnu mliječ, pčelinji otrov i pelud.

Med

Med je kristaliziran, viskozni proizvod guste konzistencije i slatkog okusa što ga medonosne pčele proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta koji potječe od živih dijelova biljaka (četinjače, lisnjače). Obzirom na izvor dijelimo ga na cvjetni med i medljikovac.

Cvjetni med se dijeli s obzirom na vrstu biljaka od kojih je dobiven pa tako na tržištu susrećemo bagremov med, kestenov, lipov, suncokretov, kaduljin i med od uljane repice. Svaka vrsta spomenutog meda razlikuje se po okusu, boji i drugim svojstvima. Medljika se dijeli također na medljiku s bjelogorice koja je zagasite boje i medljika s crnogorice koja je tamnosmeđe poje, poznata kao medun.

Na kvalitetu meda značajno utječu slijedeća fizikalno-kemijska svojstva poput elektroprovodljivosti, optičkih svojstava, stupnja kristalizacije, higroskopnosti, koeficijenta refrakcije, specifične težine, relativne gustoće i viskoziteta. Osnovu kemijskog sastava med čine ugljikohidrati koji čine 95 do 99% suhe tvari meda. Od ugljikohidrata u medu nalazimo monosaharide (fruktoza i glukoza), disaharide (maltoza, izomaltoza, saharoza i drugo) i oligosaharide (erloza, panoza i drugo). Voda je nakon ugljikohidrata drugi najzastupljeniji sastojak meda, a u medu je može biti od 15 do 23%. Pčelinji med sadrži i organske kiseline od kojih su najčešće mravlja kiselina, oksalna, jantarna, limunska, vinska, mliječna i mnoge druge.

Osim navedenog u medu nalazimo bjelančevine (0-1,67%), vitamine, minerale te enzime. Dokazana su brojna medicinska svojstva meda. Tako se pokazalo da med utječe na sekreciju i motoriku želudca i crijeva te se koristi u liječenju gastritisa ili ulcusa. Svakodnevna konzumacija meda od 120 g tijekom 20 dana smanjuje kolesterol za 20% i povećava fagocitnu aktivnost leukocita za 7%. Redovitom konzumacijom meda poboljšava se krvna slika zbog sadržaja željeza, mangana, bakra i kobalta.

Matična mliječ

Stvara se u mliječnoj žlijezdi pčela radilica, a proizvod je samo mlade pčele radilice u prvih 14 dana. Gusta je poput vrhnja, kiselkastog okusa u pomalo trpka. Mliječ od svih pčelinjih proizvoda ima najveći udio bjelančevina. Koristi se u kozmetici u različitim kremama. Pokazalo se da ima pozitivno djelovanje na zdravlje ljudi. Ima baktericidno djelovanje, djeluje protiv starenja te se preporučava ljudima koji su pod stresom i pod velikim psihičkim naporima.   

Propolis

Propolis je tekućina tamnozelene do smeđecrvene boje. Kemijski sastav mu je raznolik te najviše sadrži biljne smole i balzama, aromatičnih i eteričnih ulja, voska i peludi. Ima antiseptička, bakteriostatična, anestetična i antitoksična svojstava. Dobar je biostimulator, jer aktivira specifična antitijela u organizmu. U narodnoj medicini koristi se za liječenje gnojnih rana, opekotina, žuljeva, ogrebotina i upala. Upotrebljava se i za lakiranje drvenih predmeta.

Vosak

Vosak miriše po medu biljaka s kojih je sabran. Rastopljen miriše jače nego krut. Duljim stajanjem miris se gubi. Po boji vosak je žut, ali u svim nijansama. Pčelinji se vosak sastoji od masnih kiselina, estera, viših alkohola i ugljikohidrata s velikom molekulskom težinom. Točka topljenja je između 56 i 64 °C. Upotreba vosak je višestruka. Najviše ga se prerađuje u satne osnove. Za satne osnove odabire se samo najbolji vosak bez ikakvih primjesa. Velike količine se koriste za izradu svijeća. U industrijskoj preradi bijeli vosak se koristi u kozmetičkoj i farmakološkoj industriji. Koristi se i u tekstilnoj, prehrambenoj, kožarskoj i elektroindustriji. Vosak se još koristi u zubarstvu, slikarstvu i u konzervatorske svrhe.

Pelud

Peludna zrnca različitih vrsta biljaka imaju određene veličine, oblik i boju. U većini slučajeva veličine su od 0,015 do 0,050 mm, a u malom broju slučajeva od 0,15 do 0,20 mm. Po boji se može razlikovati od koje biljke potječe. Tako peludna zrnca maline su bijele boje, jabuke svijetložuti, suncokreta zlatnožuti, smeđi s bijele djeteline, žuto zeleni s hrasta. Pelud u svom kemijskom sastavu ima 9,5 do 12% vode, 20 do 28% bjelančevina, 1,8 do 9,6% masti, ugljikohidrata od 13 do 38%, minerala 1,8 do 7,6%, te celuloze 26 do 57%. Osim toga sadrži vitamine iz B skupine, vitamin C te vitamine E i D. Pelud ljekovito djeluje protiv anemije, povećava razinu hemoglobina u krvi, normalizira rad probave, poboljšava apetit i radnu sposobnost te snižava krvni tlak. Pelud u kombinaciji s medom se koristi u liječenju bolesti želudca i crijeva. 

Pčelinji otrov

Proizvode ga pčele radilice i matica. Njih sintetiziraju dvije otrovne žlijezde i skladište u otrovni mjehur. Njegova biološka namjena je u obrani pčelinje zajednice. To je gusta opalescirajuća tekućina gorka i kiselkasta okusa i specifična mirisa. Danas se koristi u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Također koristi se i u medicinske svrhe u liječenju artritisa, kronične boli, multiple skleroze te u veterinarske svrhe. 

Bolesti pčela

Kao i sve žive čestice, tako i pčele mogu oboliti od raznih bolesti. Bolesti pčela možemo podijeliti na zarazne bolesti, nezarazne bolesti i štetnike u košnicama. Najčešće virusne bolesti koje napadaju pčele su vrećasto leglo i paraliza pčela. Od bakterijskih bolesti javlja se američka gnjiloća, europska gnjiloća, kiselo leglo, lažna gnjiloća pčelinjeg legla. Plijesni izazivaju kod pčela bolesti poput vapnenastog legla ili kamenitog legla. Od parazitarnih bolesti najučestalije su nozemoza, akaroza i varooza.

Upravo je varooza najteža i najraširenija bolest pčela koja u posljednje vrijeme izaziva velike probleme pčelarima. To je invazivna bolest odraslih pčela koju uzrokuje grinja Varooa jakobsoni. Bolest se širi od zajednice do zajednice trutovima koji mogu odletjeti, a u nove krajeve se širi rojevima, selenjem pčela na pašu, prodajom matica i drugim prometom pčela. Liječenje bolesti treba provoditi prije nego se primijeti slabljenje zajednice. Za suzbijanje varoe upotrebljavaju se fizičke i biološke metode, te lijekovi. Od nezaraznih bolesti najčešće se javljaju različita otrovanja pčela. Tko se pčele mogu otrovati medljikom, nektarom, peludom, kuhinjskom soli te različitim insekticidima ili preparatima na bazi arsena, barija ili fosfora. Štetnici u košnicama mogu biti pripadnici različitih životinjskim vrsta. Oni oštećuju saće i ličinke, neki napadaju odrasle pčele, a neki uzimaju med. To su prvenstveno veliki voskov moljac, pčelomorac, leptir mrtvačka glava, mravi, miševi, ose, stršljenovi, pčelinja uš, ličinke nekih muha i druge.

Izvor:

  • Z. Tucak i sur.: Pčelarstvo (Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2004)
  • Z. Laktić i D. Šekulja: Suvremeno pčelarstvo (Nakladni zavod globus, Zagreb, 2008)

Pčelarstvo @ KLUB

Pravda za pčele! :)

Danas Imotski-09.01.2018.god. stanj...

+6