Klima, bolesti, štetnici i sve manje sorti: Koliko je otporna naša proizvodnja hrane?

Hoćemo li sutra imati dovoljno raznolik i otporan sustav koji može proizvesti sigurnu hranu glavno je pitanje uz već poznato - je li hrana na našim tanjurima zdravstveno ispravna. U tom je smjeru išla i panel rasprava "Izazovi sigurnosti hrane u EU-u", održana na AgroRocks konferenciji, u sklopu kongresa IFAJ Croatia 2026. godine.

Panel kojim je moderirala Leticija Hrenković iz Agrokluba je donio nekoliko poruka posebno važnih za poljoprivrednike - da klimatske promjene mijenjaju rizike, bolesti i štetnici pomiču granice, a oslanjanje na mali broj usjeva i genetski jednolične proizvodnje povećava ranjivost cijelog sustava.

Ovisnost o malom broju usjeva povećava rizike

Za Saradu Krishnan, direktoricu za znanost i programe Crop Trusta, jedan je od ključnih problema upravo činjenica da svjetski prehrambeni sustav ovisi o relativno malom broju usjeva zbog čega on postaje krhak. "Ta se ranjivost posebno osjeti u uvjetima klimatskih promjena te pojave novih bolesti i štetnika. Ako neki važan usjev pretrpi značajnu štetu, to se prelijeva na cijene hrane i egzistenciju ljudi koji o toj proizvodnji ovise."

Kao primjer navela je rat u Ukrajini i ovisnost brojnih zemalja o pšenici iz te zemlje. Poremećaj proizvodnje i trgovine tako jednog usjeva može postati globalni problem.

No, klimatske promjene ne mijenjaju samo količinu prinosa nego i područja na kojima određeni usjevi mogu uspijevati te područja na kojima se pojavljuju njihovi štetnici i bolesti. Naime, Krishnan se bavi istraživanjima u proizvodnji te je kao primjer navela štetnika koji napada njezine plodove. "Kavina mušica je nekada bila karakterističnija za niže nadmorske visine, dok se s promjenom klimatskih uvjeta širi i prema višim područjima", opisala je naglasivši kako slične pomake možemo očekivati i kod drugih poljoprivrednih kultura.

Raznolikost nije samo pitanje očuvanja tradicije

Upravo zato raznolikost usjeva, prema Krishnan, nije tek lijepa priča o starim sortama niti samo pitanje očuvanja kulturne baštine, nego alat za prilagodbu. Ističe da ako je proizvodnja genetski jednolična, broj mogućnosti za prilagodbu novim uvjetima je manji. Ako postoji veća raznolikost, postoji i veći izbor svojstava koja se mogu koristiti u oplemenjivanju biljaka i stvaranju otpornijih usjeva.

Zato banke gena imaju mnogo važniju ulogu nego što bi se moglo zaključiti iz njihova naziva. "Banke gena nisu muzeji. One su živa infrastruktura buduće sigurnosti hrane", poručila je Krishnan dodavši da su stoga potrebni podaci o svojstvima sačuvanog materijala, kako bi ga oplemenjivači i poljoprivrednici mogli koristiti.

Prva linija obrane nacionalne poljoprivrede su banke gena

Važno je i sigurnosno dupliciranje genetskih resursa. Crop Trust, zajedno s norveškom vladom i Nordijskom bankom gena, sudjeluje u upravljanju Globalnim trezorom sjemena na Svalbardu, koji služi kao svojevrsna sigurnosna kopija svjetske biljne raznolikosti.

Krishnan pritom ne vidi budućnost samo u velikim globalnim sustavima proizvodnje i tržištima sjemena već i u lokalnim, malim bankama, kao i u uključivanju poljoprivrednika u programe oplemenjivanja. Tako tradicionalne sorte mogu imati svojstva koja su vrijedna upravo zbog otpornosti na promijenjene klimatske uvjete, dok formalni sustavi mogu ponuditi sorte s većim prinosom. "Ne bismo smjeli suziti mogućnosti koje poljoprivrednici imaju", upozorila je naglašavajući da bi se ta dva sustava trebali nadopunjavati, a ne međusobno isključivati. Njezina je završna poruka bila vrlo jednostavna, da je raznolik prehrambeni sustav otporniji.

Od afričke svinjske kuge do novih rizika

Da se slika sigurnosti hrane mijenja, na drugačijem je primjeru pokazao Dražen Knežević iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Bolesti životinja, kazao je, samo su dio sve šireg skupa rizika koji utječu na sigurnost hrane. Tu su klimatske promjene, ekstremne vrućine, dugotrajne suše i poplave, ali i širenje biljnih štetnika, mikotoksini te nove kemijske opasnosti.

On je kao posebno slikovit primjer naveo afričku svinjsku kugu te ispričao jednu anegdotu. Kao student Veterinarskog fakulteta učio je o njoj u sklopu predmeta o tropskim i egzotičnim bolestima. "Tada sam pomislio: Bože, zašto moram učiti o afričkoj svinjskoj kugi kad živim u Hrvatskoj i Europi?", prisjetio se uz komentar da ona više nije nikakva tropska ili egzotična bolest. "To je naša stvarnost", zaključio je uz napomenu da upravo zbog toga sustavi sigurnosti hrane moraju biti sposobni brzo reagirati, ali i predviđati rizike prije nego što se oni razviju u krizu.

U hrvatsku poljoprivredu uložene su milijarde, ali što smo njima zapravo promijenili?

Upravo je prijelaz s reaktivnog na proaktivno upravljanje rizicima bio jedna od značajnih poruka panela. Knežević smatra da postojeće sustave treba mijenjati tako da mogu predvidjeti nove rizike i na njih odgovoriti prije nego što nastane problem. Smatra da je u tome velika uloga digitalizacije i umjetne inteligencije. HAPIH, rekao je, već koristi analitiku podataka u stvarnom vremenu unutar sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, što omogućuje brže prepoznavanje problema i reakciju.

I James Ramsey iz Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) istaknuo je potrebu za bržim djelovanjem. Kada se pojavi novi prehrambeni proizvod ili sastojak, njegova sigurnost mora biti znanstveno procijenjena, a postupci procjene, prema njegovim riječima, moraju biti učinkovitiji. Brzina, pritom, ne znači odustajanje od sigurnosti. "Cilj je brže procjenjivati rizike bez kompromisa kada je riječ o sigurnosti hrane", poručio je Ramsey.

Poljoprivrednici su prva linija obrane u sigurnosti hrane

Iako se sigurnost hrane često promatra iz perspektive potrošača o tome je li proizvod siguran, zdravstveno ispravan i možemo li mu vjerovati, ovaj je panel pokazao koliko je taj sustav zapravo širok.

Poljoprivrednik je prvi u lancu. Slijede ga proizvođači hrane, znanstvenici, nadležna tijela, trgovci i potrošači. Knežević je upravo suradnju svih tih dionika izdvojio kao jednu od ključnih pretpostavki za sprječavanje kriza. "Nijedan pojedinačni akter nema sve informacije. Poljoprivrednici su prva linija obrane u primarnoj proizvodnji. Oni se suočavaju s različitim opasnostima, biološkim i kemijskim", naglasio je nastavivši kako proizvođači provode kontrole i sustave sljedivosti, znanstvenici daju procjenu rizika, a regulatorna tijela osiguravaju pravila i njihovu provedbu.

Pravodobna razmjena informacija može, prema njegovu iskustvu, spriječiti dio kriza prije nego što uopće dođe do potrebe za intervencijom.

Koliko je hrana u EU-u i Hrvatskoj uistinu sigurna?

Iako Europska unija ima jedan od najsveobuhvatnijih sustava sigurnosti hrane u svijetu, ovi stručnjaci upozoravaju kako se ona ne smije uzimati zdravo za gotovo jer se rizici neprestano mijenjaju. Ramsey je istaknuo kako je europski sustav postavljen tako da prati hranu od polja do stola te odvaja znanstvenu procjenu rizika od politike, što građani itekako prepoznaju. "Možemo reći da je Europa najsigurnija, ali moramo biti oprezni jer taj izraz opisuje ono što je bilo jučer. Rizici se stalno mijenjaju i pojavljuju novi. Onoga trenutka kada EFSA postane samozadovoljna, zaslužujemo izgubiti povjerenje", naglasio je dodavši da osam od deset Europljana vjeruje u postojeći regulatorni okvir.

Sigurnost hrane nije samo pitanje onoga što se događa na farmi i u laboratoriju. Jednako je važno kako o tim rizicima razgovaramo s javnošću. Ramsey upozorio da su dezinformacije posebno problematične kada institucije ili mediji zakasne s pravodobnim informacijama. Prema istraživanjima EFSA-e koje je naveo, 84 posto Europljana vjeruje liječnicima i znanstvenicima kada je riječ o sigurnosti hrane, dok nacionalnim i europskim tijelima vjeruje oko sedam od deset građana.

"Novinari, ali i drugi posrednici kao što su liječnici, potrošačke organizacije su svojevrsni imunološki sustav informacijskog okruženja koji propituje informacije, izvore i tvrdnje", smatra Ramsey istaknuvši kako je za poljoprivredu to važno jer se povjerenje potrošača ne gradi tek kada proizvod stigne na policu.

Evo što smo poklonili domaćoj poljoprivredi: 170 agrarnih novinara iz 40 zemalja upoznalo Hrvatsku iz prve ruke

Ono počinje mnogo ranije u načinu na koji se proizvodi hrana, u zdravlju biljaka i životinja, u transparentnosti sustava i sposobnosti da se na rizike odgovori prije nego što prerastu u krizu.

Poljoprivrednici plaćaju cijenu trgovinskih ratova i nelojalne konkurencije

Govoreći o globalnim trgovinskim napetostima i novim sporazumima, eurozastupnik i izvjestitelj Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI) Marko Vešligaj naglasio je da u novim trgovinskim ratovima najveću cijenu plaćaju upravo poljoprivrednici. Istaknuo je kako Europska komisija zaključuje sporazume, poput onoga s Mercosurom, u kojima poljoprivreda nije postavljena među prioritete, iako je europski agrarni sektor u prvih šest mjeseci godine ostvario trgovinski višak od gotovo 24 milijarde eura.

Upozorio je da se poljoprivrednici suočavaju s rastom troškova proizvodnje i nelojalnom konkurencijom iz trećih zemalja čiji proizvodi dolaze po nižim standardima.

"Ako od naših proizvođača zahtijevamo takve standarde, a oni su među najvišima na svijetu, bilo da govorimo o dobrobiti životinja, zaštiti okoliša, radnim uvjetima ili zdravstvenim standardima, onda ne možemo dopustiti da na naše tržište ulaze proizvodi proizvedeni prema potpuno drukčijim standardima. To nije poštena konkurencija", poručio je Vešligaj koji se zalaže za jednake uvjete za sve kroz snažniju kontrolu na granicama, reciprocitet i zaštitne mehanizme za osjetljive sektore.

Osvrnuvši se na demografski slom u sektoru, upozorio je da je prosječna dob europskog poljoprivrednika 57 godina te da je mlađih od 40 godina svega 12 posto, dok bi u Hrvatskoj odlaskom starije generacije u mirovinu moglo biti zatvoreno osam od deset gospodarstava.

Marko Vešligaj: Poljoprivrednik mora imati fer mjesto na tržištu, a ne živjeti od potpora

"Europa definitivno ne može sigurnost hrane uzimati zdravo za gotovo ako nastavimo gubiti poljoprivrednike i ne uspijemo poljoprivredu učiniti privlačnom mladima", naglasio je Vešligaj, zaključivši kako generacijska obnova i zadržavanje samostalnog proračuna Zajedničke poljoprivredne politike s dva stupa moraju biti strateški i financijski prioritet.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor