Prva linija obrane nacionalne poljoprivrede su banke gena

Klimatske promjene, sve češće suše i toplinski valovi, nove bolesti i štetnici te ubrzani gubitak bioraznolikosti mijenjaju način na koji proizvodimo hranu. Dok je agrarna javnost uglavnom usredotočena na prinose i cijene, znanstvenici upozoravaju da se jedan od najvažnijih resursa za budućnost poljoprivrede nalazi daleko od očiju javnosti – u bankama biljnih gena.

One čuvaju desetke tisuća sorti, lokalnih populacija i divljih srodnika kultiviranih biljaka koji mogu sadržavati gene potrebne za razvoj usjeva otpornijih na promjene. Bez te genetske raznolikosti, upozoravaju stručnjaci, neće biti moguće razvijati sorte koje će prehranjivati svijet u desetljećima koja dolaze.

O ovim ključnim izazovima razgovarali smo s dr.sc. Saradom Krishnan, direktoricom za znanost i programe međunarodne organizacije Crop Trust, jedne od najvažnijih svjetskih institucija posvećenih dugoročnom očuvanju bioraznolikosti.

"Naš cilj je očuvati raznolikost usjeva i osigurati da ona bude dostupna cijelom svijetu – danas, ali i za buduće generacije", kazala je u uvodu ova znanstvenica.

Poljoprivreda se, kaže, više ne suočava samo s pitanjem povećanja proizvodnje hrane. Klimatske promjene mijenjaju same uvjete u kojima biljke rastu. Istodobno nestaju tradicionalne sorte, lokalne populacije i divlji srodnici kultiviranih biljaka – upravo oni koji bi mogli sadržavati gene potrebne za prilagodbu budućim situacijama.

Produktivnost i bioraznolikost idu zajedno

Danas se suočavamo s dvostrukim izazovom - klimatske promjene smanjuju pouzdanost proizvodnje hrane, dok istodobno gubimo genetsku raznolikost koja će nam biti potrebna za razvoj novih sorti. Iako se o bioraznolikosti često govori kao o općem ekološkom pitanju, upozorava da njezin nestanak ima vrlo konkretne posljedice za svakodnevnu poljoprivredu.

"Genetska raznolikost predstavlja sirovinu kojom oplemenjivači razvijaju nove sorte otporne na bolesti, štetnike, sušu, poplave, visoke temperature ili lošija tla. Ako nestanu lokalne sorte i divlji srodnici kultiviranih biljaka, čovječanstvo može nepovratno izgubiti gene koji će u budućnosti biti presudni za proizvodnju hrane”, kazala je.

Osim toga, bioraznolikost održava i čitav niz prirodnih procesa o kojima poljoprivreda izravno ovisi – od oprašivanja i plodnosti tla do regulacije vode i prirodne kontrole štetnika. Drugim riječima, očuvanje bioraznolikosti znači očuvanje mogućnosti izbora za buduće generacije poljoprivrednika.

Jedna od čestih zabluda, navodi Krishnan, jest da veći prinosi nužno znače manju raznolikost usjeva.

"Upravo suprotno, veći prinosi ne moraju značiti manju raznolikost usjeva. Produktivnost se mora promatrati dugoročno, kroz sposobnost poljoprivrede da se prilagodi različitim klimatskim uvjetima, jer cilj nije ostvariti najveći mogući prinos u jednoj sezoni, nego održati stabilnu proizvodnju tijekom mnogih godina, u različitim uvjetima."

Genomski alati korisni, ali...

Posljednjih godina sve se više govori o genomici, sekvenciranju DNA i novim genomskim tehnikama (NGT) kao rješenjima za izazove suvremene poljoprivrede. Ova znanstvenica smatra da će upravo one imati sve važniju ulogu, ali upozorava da njihov uspjeh ovisi o nečemu mnogo temeljnijem – očuvanoj genetskoj raznolikosti.

"Nove tehnologije postaju sve važnije i za očuvanje biljnih genetskih izvora i za unapređenje usjeva", kaže Krishnan.

U bankama biljnih gena danas se više ne radi samo o skladištenju sjemena. Napredak genomike, digitalnih informacija o sekvencama DNA, suvremenih baza podataka, tehnologija snimanja i kriopohrane omogućuje znanstvenicima da mnogo bolje razumiju što se zapravo nalazi u njihovim kolekcijama.

"Banke biljnih gena više nisu samo mjesta gdje se čuva sjeme. One postaju izvori znanja koji genetsku raznolikost čine vidljivijom, dostupnijom za pretraživanje i korisnijom za istraživanja, te su jedan od ključnih stupova globalne sigurnosti hrane“, ističe direktorica za znanost i programe organizacije Crop Trust.

Slična je situacija i u oplemenjivanju biljaka.

Genomski alati oplemenjivačima omogućuju mnogo brže pronalaženje korisnih svojstava poput otpornosti na bolesti i štetnike, tolerantnosti na sušu, visoke temperature ili siromašna tla, ali i poboljšane hranidbene vrijednosti usjeva.

"Nove genomske tehnike mogu ubrzati razvoj poboljšanih sorti, ali ovise o dostupnosti raznolikog genetskog materijala. Bez očuvane genetske raznolikosti ni najnaprednije tehnologije nemaju s čim raditi."

Drugim riječima, tehnologija nije zamjena za bioraznolikost.

Utjecaj banke gena na proizvodnju – primjer divlje pšenice iz Sirije

Pitanje koje se često postavlja jest imaju li banke biljnih gena stvaran utjecaj na proizvodnju hrane ili su riječ tek o znanstvenim kolekcijama. Ova znanstvenica na to odgovara vrlo konkretno.

"Banke biljnih gena čuvaju raznolikost koja je potrebna oplemenjivačima, istraživačima i poljoprivrednicima kako bi odgovorili na nove izazove. Njihov posao nije samo prikupljanje sjemena. One prikupljaju, dokumentiraju, obnavljaju, ispituju i distribuiraju sjeme i drugi biljni materijal kako se vrijedna genetska svojstva ne bi izgubila”.

Očuvanjem te raznolikosti banke biljnih gena osiguravaju osnovni materijal za razvoj kultura koje će biti otpornije, produktivnije, hranjivije i bolje prilagođene promjenjivim uvjetima.

Najbolji dokaz da banke biljnih gena imaju izravan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju jest priča o durum pšenici Jabal, jednoj od najuspješnijih sorti razvijenih posljednjih godina za sušna područja. Sortu su razvili oplemenjivači i stručnjaci banke biljnih gena međunarodnog istraživačkog centra ICARDA, u suradnji s lokalnim poljoprivrednicima i uz potporu Crop Trusta kroz projekt BOLD.

Njezina posebnost leži u podrijetlu. Nastala je križanjem kultivirane durum pšenice s njezinim divljim srodnikom prikupljenim u Siriji. Upravo je taj divlji genetski materijal sadržavao gene odgovorne za otpornost na sušu.

"Za vrijeme izrazito sušnih godina sorta Jabal nastavila je davati prinose dok su mnoge komercijalne sorte durum pšenice podbacile" ističe Krishnan i dodaje „to je najbolji primjer kako materijal pohranjen u bankama gena može konkretno doprinijeti prilagodbi klimatskim promjenama – ono što se desetljećima čuvalo u kolekciji završilo je na poljima poljoprivrednika" kazala je ova znanstvenica.

Kako do genetskog materijala

Važno pitanje jest kako znanstvenici i oplemenjivači uopće dolaze do sjemena koje se čuva u bankama biljnih gena.

Ova znanstvenica objašnjava da se pristup temelji na međunarodnoj suradnji, kvalitetnoj dokumentaciji i jasno definiranim pravnim okvirima. Banke biljnih gena vode detaljne podatke o svakom uzorku koji čuvaju, pa istraživači mogu pretraživati baze podataka i zatražiti upravo onaj biljni materijal koji odgovara njihovim oplemenjivačkim programima.

Velik dio međunarodne razmjene odvija se kroz Međunarodni ugovor o biljnim genetskim izvorima za hranu i poljoprivredu, koji omogućuje pojednostavljen pristup genetskim resursima uz jasno definirana pravila o raspodjeli.

Kako bi se genetski materijal sačuvao za budućnost, banke sjemena iz cijelog svijeta šalju kopije svojih zbirki u Globalni trezor sjemena na Svalbardu. Smješten ispod permafrosta na norveškom otoku Spitsbergenu, trezor omogućuje sigurnu dugoročnu pohranu duplikata sjemena. Trezorom upravljaju Norveško Ministarstvo poljoprivrede, NordGen i Crop Trust, a otvara se tri puta godišnje.

Hrvatska je dosad tamo dvaput pohranila kopije svojih autohtonih vrsta. Pohranjeno sjeme ostaje vlasništvo institucija koje su ga predale, a služi isključivo za obnovu zbirki u slučaju njihova oštećenja ili uništenja. U lipnju 2026. u trezoru je bilo pohranjeno 1.401.285 uzoraka sjemena.

Banke gena - prva linija obrane nacionalne poljoprivrede

Govoreći o ulozi nacionalnih banaka biljnih gena, Krishnan ističe kako upravo one predstavljaju prvu liniju obrane nacionalne poljoprivredne baštine.Za razliku od velikih međunarodnih kolekcija, nacionalne banke biljnih gena čuvaju sorte, lokalne populacije i divlje srodnike biljaka koji su usko povezani s pojedinim područjima, klimom, tradicijom i načinima uzgoja.

Upravo u njima mogu se nalaziti geni koji će jednoga dana omogućiti razvoj sorti otpornijih na klimatske promjene.

"Nacionalne banke biljnih gena čuvaju raznolikost koja je najviše povezana s lokalnim poljoprivrednim sustavima, prehrambenom kulturom, krajobrazima i okolišnim uvjetima - no njihova uloga nije samo očuvanje sjemena. Jednako je važno prikupljati, obrađivati i održavati podatke o svakom uzorku kako bi istraživači, oplemenjivači i proizvođači mogli pronaći upravo onaj genetski materijal koji im je potreban".

Drugim riječima, banka biljnih gena nije arhiv prošlosti nego alat za budućnost.

Banke biljnih gena, kaže ona, predstavljaju svojevrsno osiguranje za budućnost proizvodnje hrane jer čuvaju sorte i divlje srodnike usjeva koji mogu sadržavati gene ključne za razvoj biljaka prilagođenih novim klimatskim uvjetima. Iako nove tehnologije otvaraju velike mogućnosti, upozorava da ne mogu nadomjestiti izgubljenu bioraznolikost.

"Očuvanje biljnih genetskih izvora jedno je od najvažnijih ulaganja koje današnja generacija može ostaviti budućima", poručuje Sarada Krishnan.

Trebamo aktivno koristiti stare sorte

Govoreći o Hrvatskoj, ističe da naša zemlja raspolaže bogatom poljoprivrednom baštinom koju treba bolje iskoristiti. Raznolikost klimatskih uvjeta, brojne tradicionalne sorte i bogata genetska osnova predstavljaju vrijednost koju mnoge europske zemlje više nemaju. No, naglašava, tu raznolikost treba sustavno istraživati, dokumentirati i uključivati u suvremene oplemenjivačke programe.

Smatra da su potrebna veća ulaganja u nacionalne zbirke biljnih genetskih izvora, kvalitetnije baze podataka te jača suradnja između znanosti, oplemenjivača i međunarodnih mreža poput ECPGR-a, koja europskim bankama biljnih gena omogućuje razmjenu znanja i najboljih praksi.

"Poljoprivredna raznolikost može postati temelj inovacija i otpornosti", ističe Krishnan, dodajući da stare sorte ne treba čuvati samo kao dio baštine, nego ih aktivno koristiti u razvoju novih kultivara prilagođenih klimatskim promjenama.

Poručuje da očuvanje biljnih genetskih izvora nije odgovornost samo znanstvenika i banaka biljnih gena, nego i samih proizvođača. Lokalne sorte i divlji srodnici biljaka mogu sadržavati gene važne za otpornost na sušu, visoke temperature, bolesti i štetnike. Zato je, kaže, nužna suradnja poljoprivrednika, oplemenjivača, znanstvenika i donositelja odluka.

Posebno naglašava da su upravo poljoprivrednici najvažniji čuvari genetske raznolikosti jer svojim iskustvom i odabirom sorti aktivno pridonose njezinu očuvanju.

"Nacionalnu banku biljnih gena treba promatrati kao jedan od ključnih alata za prilagodbu poljoprivrede klimatskim promjenama. U njezinim se kolekcijama čuvaju sorte koje su možda nestale s proizvodnih površina, ali ponovno mogu postati vrijedne zbog svoje otpornosti", napominje.

Dodaje kako je za očuvanje biljnih genetskih izvora nužna suradnja institucija, znanstvenika, medija i obrazovnog sustava. Institucije trebaju ulagati u dugoročne programe očuvanja i osigurati dostupnost zbirki, dok znanstvenici svoje spoznaje moraju približiti javnosti razumljivim jezikom kako bi se povećala svijest o važnosti genetske raznolikosti za budućnost poljoprivrede.

Agrarni novinari važniji nego ikad

Posebnu ulogu Krishnan vidi u medijima. U vremenu kada se informacije šire brže nego ikad, upravo kvalitetno novinarstvo može približiti javnosti teme koje će određivati budućnost proizvodnje hrane.Javnost odluke o hrani, poljoprivredi i okolišu često donosi na temelju informacija iz medija, zbog čega su novinari ključna poveznica između znanosti, poljoprivrede i društva.

"Mediji imaju jedinstvenu odgovornost povezati znanost i društvo, njihova odgovornost nadilazi puko izvještavanje. Jednako je važno ispričati priče o ljudima koji stoje iza njih – poljoprivrednicima, oplemenjivačima, znanstvenicima i lokalnim zajednicama. Na taj način javnost može razumjeti da genetski resursi nisu apstraktan pojam nego temelj poljoprivrede koja nas hrani", ističe.

Upozorava da kvalitetno i na činjenicama utemeljeno izvještavanje ima još jednu važnu ulogu – suzbijanje dezinformacija.

"Objektivnim i stručnim izvještavanjem novinari mogu suzbijati dezinformacije, dati glas poljoprivrednicima i istraživačima te pridonijeti kvalitetnijoj javnoj raspravi i boljim politikama. U vremenu klimatskih promjena i sve većih izazova za proizvodnju hrane, vjerodostojno poljoprivredno novinarstvo važnije je nego ikada", poručuje Sarada Krishnan koja će sudjelovati na Svjetskom kongresu agrarnih novinara u Osijeku sljedeći mjesec.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor