Marko Vešligaj: Poljoprivrednik mora imati fer mjesto na tržištu, a ne živjeti od potpora

Što hrvatski poljoprivrednici mogu očekivati od nove Zajedničke poljoprivredne politike i hoće li u budućnosti biti dovoljno novca za njihov razvoj? Kako osigurati da žive od proizvodnje, a ne od potpora te kako zaustaviti pad domaće proizvodnje?

O tim smo pitanjima razgovarali s Markom Vešligajem, zastupnikom u Europskom parlamentu i glavnim izvjestiteljem za pitanja poljoprivrednika.

Vešligaj kaže da je posljednjih mjeseci obišao gotovo cijelu Hrvatsku, razgovarao s poljoprivrednicima, Hrvatskom poljoprivrednom komorom, udrugama, zadrugama, akademskom zajednicom i poslovnim sektorom. Njihova iskustva, ističe, trebala bi biti ugrađena u njegovo izvješće koje će biti važno i u aktualnim pregovorima o novom financijskom okviru ZPP EU 2027-2033.

"Mislim da je to važno i za Hrvatsku s obzirom na stanje u kojem se trenutno nalazi naša poljoprivreda, gdje nam nisu baš najbolji pokazatelji i gdje nismo samodostatni gotovo niti u jednom poljoprivrednom sektoru“, kaže.

Konkurentnost nije samo pitanje cijene

Govoreći o konkurentnosti domaće poljoprivrede, ističe da se ona ne može svesti samo na niže cijene ili izravne potpore. Potrebna su, kaže, ulaganja u inovacije, modernizaciju i otpornost sektora. Poljoprivrednici se istodobno suočavaju s klimatskim promjenama, rastom troškova i konkurencijom izvan EU-a.

Posebno ističe potrebu ulaganja u navodnjavanje i prilagodbu proizvodnje novim klimatskim uvjetima, ali i pitanje položaja malih i srednjih poljoprivrednika u lancu opskrbe.

"Poljoprivrednik, posebno onaj mali i srednji, na kraju dana zapravo najmanje dobije u cijelom lancu koji ide od njega pa do prodavača“, smatra.

Poljoprivreda je prevažna da bi se o njoj površno govorilo

Prema njegovim riječima, glas poljoprivrednika u Bruxellesu postoji, ali se često snažnije čuje tek kada dođe do prosvjeda. Kao primjer navodi prosvjede povezane s trgovinskim odnosima EU-a i zemalja Južne Amerike okupljenih u Mercosur. Smatra da bi hrvatski i europski poljoprivrednici trebali biti u stalnijem kontaktu s donositeljima odluka.

"Trebamo tu jednu poveznicu između hrvatskog sela i europskih institucija“, poručuje.

Vešligaj je jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta. Ističe da taj odbor može utjecati na zakonodavne prijedloge Europske komisije, a sudjeluje i u raspravama o novom višegodišnjem financijskom okviru EU-a.

Za EU agrar svega 300 milijardi eura

Jedna od ključnih tema trenutačnih pregovora je budući višegodišnji financijski okvir ZPP EU.

Vešligaj navodi da je prema prijedlogu Europske komisije za poljoprivredu predviđeno ukupno oko 300 milijardi eura. Napominje da je u sadašnjem višegodišnjem financijskom okviru za poljoprivredu izdvojeno oko 387 milijardi eura.

Posebno problematičnim smatra prijedlog prema kojem poljoprivreda više ne bi bila zasebna politika, već bi se uklopila u šire nacionalne planove.

U sadašnjem sustavu, podsjeća, drugi stup ZPP-a obuhvaća ruralni razvoj, razvoj lokalnih zajednica i LEADER program. Prema novom prijedlogu, taj bi se dio uklopio u nacionalne planove, pri čemu države ne bi imale istu obvezu izdvajanja za ruralni razvoj.

"Mi ćemo se sigurno zalagati za to da poljoprivreda ostane zasebna politika. Dakle, da ostanu i prvi i drugi stup, a za Hrvatsku je posebno važno jer bez ulaganja u ruralne zajednice nema ni dugoročnog razvoja poljoprivrede" kaže Vešligaj.

Kako da poljoprivrednik živi od svog rada, a ne od potpora?

Jedno od ključnih pitanja buduće poljoprivredne politike jest kako poljoprivredniku omogućiti da bude poduzetnik koji živi od svoje proizvodnje.

Vešligaj smatra da je odgovor prije svega u osiguravanju "fer mjesta na tržištu“.

“Ako poljoprivrednik može proizvesti, prodati i zaraditi, njegova ovisnost o potporama bit će manja. No potpore su, upozorava, i dalje potrebne zbog specifičnosti poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivreda je izložena vanjskim šokovima – od cijena energije i goriva do geopolitičkih kriza – ali i unutarnjim rizicima poput bolesti životinja. U takvim situacijama trebamo pomoći“, kaže.

Posebno naglašava potrebu kontrole uvoza i poštivanja europskih standarda. U razgovoru je upozorio na proizvode iz trećih zemalja koje imaju niže proizvodne troškove zbog drugačijih okolišnih, radnih i zdravstvenih standarda. Kao primjer navodi odluku Europske komisije o suspenziji uvoza brazilskog mesa, tvrdeći da je riječ o pitanju koje se izravno tiče sigurnosti hrane. Istodobno, ne smatra da bi rješenje trebalo biti smanjivanje europskih standarda.

"Ne smatram da standarde koje smo postigli u poljoprivrednoj proizvodnji trebamo smanjivati. Ali da trebamo manje administrativnog opterećenja, to je sigurno“, kaže.

Više prerade, skladištenja i kratkih lanaca

Jedan od problema hrvatske poljoprivrede vidi i u nedovoljnoj povezanosti proizvođača s ostatkom lanca vrijednosti. Rješenje vidi u jačanju pregovaračke pozicije poljoprivrednika, kratkim lancima opskrbe, većoj preradi i skladišnim kapacitetima.

Posebno ističe činjenicu da se dio domaćih poljoprivrednih proizvoda baca zbog nedostatka odgovarajućih skladišta, primjerice hladnjača.

"Treba jačati poljoprivrednike u lancima opskrbe, jačati kratke lance opskrbe, više prerade, više skladištenja“, poručuje.

Kao jedan od problema hrvatske poljoprivrede ističe slabu organiziranost proizvođača.

Hrvatska je, kaže, pri dnu Europske unije kada je riječ o udruživanju proizvođača u organizacije i zadruge. Uzrok vidi u kombinaciji zakonskog okvira, nepovjerenja i povijesnog odnosa prema zadrugarstvu.

"Mi smo to, reći ću, pa čak i sustavno kroz ovih 35 godina uništavali. Ljudi to vide kao relikt socijalizma. Zadruge mogu biti važan model za administrativno rasterećenje malih poljoprivrednika i njihovo snažnije pozicioniranje na tržištu. Velika je tu odgovornost politike“, smatra.

Nije problem samo u regulativi, nego u administraciji

Na pitanje jesu li europski standardi otišli predaleko, Vešligaj odbacuje tezu da su zaštita okoliša i poljoprivredna proizvodnja suprotstavljeni ciljevi. Smatra da mogu biti komplementarni, posebno u kontekstu klimatskih promjena.

No priznaje da postoji prostor za smanjenje administrativnog opterećenja.

"Poljoprivrednik treba biti na njivi“, naglašava.

Istodobno, upozorava da pojednostavljenje ne smije značiti ukidanje kontrola. Potrebno je, kaže, osigurati da javni novac dođe do stvarnih proizvođača, a ne do onih koji manipuliraju sustavom.

Posebno poglavlje razgovora bilo je državno poljoprivredno zemljište.

Vešligaj ga opisuje kao "jednu jako tužnu priču“ u kojoj postoji mnogo potencijala, ali i mnogo problema. Rješenje vidi u transparentnoj dodjeli zemljišta onima koji proizvode, ali i u okrupnjavanju parcela.

Kao primjer navodi iskustvo iz Istre, gdje je razgovarao s vinarima na području Buja i Bujštine. Tamo, kaže, postoje hektari državnog zemljišta koje bi proizvođači željeli kupiti, ali sustav to nije uspio provesti.

"Problem zemljišta je očito inertnost sustava“, zaključuje.

Vešligaj očekuje novi zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu, ali ističe da će tek njegova provedba pokazati hoće li postupci doista biti ubrzani.

Što s poljoprivrednicima starijima od 40?

Jedna od važnih tema buduće europske poljoprivredne politike bit će generacijska obnova.

Vešligaj navodi da je prosječna dob poljoprivrednika oko 57 godina, dok je na razini EU-a samo oko 12 posto poljoprivrednika mlađe od 40 godina. No pitanje dobne granice otvara problem velikog broja ljudi koji su u poljoprivredu ušli nakon četrdesete.

Prema njegovim riječima, nove mjere generacijske obnove uključuju mogućnost potpore do 300.000 eura, ali ona ne bi trebala biti shvaćena kao jednostavna isplata novca za otvaranje OPG-a. Riječ je o sveobuhvatnoj potpori koja uključuje edukaciju, mentoriranje te prijenos obiteljskih gospodarstava.

Pritom upozorava da treba voditi računa i o generaciji koja gospodarstvo predaje.

"Onima koji će prenijeti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na mlađeg nositelja treba kroz mirovinski sustav osigurati dostojan dohodak“, smatra.

Osim državnog zemljišta, problem vidi i u privatnim parcelama koje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ostaju izvan proizvodnje.

“Potrebno je ubrzati katastarske izmjere i druge postupke kako bi se takvo zemljište moglo aktivirati. To je posebno važno u područjima gdje su posjedi usitnjeni, a zemljište predstavlja potencijal za određene proizvodnje”, ističe ovaj eurozastupnik.

Hrvatska previše toga sufinancira

Na kraju razgovora otvoreno je i pitanje proizvodnih prioriteta.

Naš sugovornik smatra da Hrvatska trenutačno sufinancira velik broj poljoprivrednih kultura, njih 163, te da bi trebalo napraviti sektorske analize i odrediti jasnije prioritete. Pri tome bi se, kaže, više trebale poticati proizvodnje koje tržište traži i u kojima Hrvatska nije samodostatna.

Ne smatra, međutim, da se odgovor može dati jednostavnom listom nekoliko prioritetnih kultura.

"Hrvatska je različita – Slavonija, Dalmacija, sjever Hrvatske. Trebalo bi napraviti sektorske analize i vidjeti što ćemo sufinancirati s većim iznosima. Mislim da bi trebali krenuti raditi jedan sveobuhvatan plan revitalizacije hrvatske poljoprivrede“, zaključuje Vešligaj.

Cijeli razgovor pogledajte u Podcastu Agrokluba

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor