Vešligaj: Poljoprivreda je prevažna da bi se o njoj govorilo površno, a tu su ključni agrarni novinari

Hrvatska je domaćin Svjetskog kongresa agrarnih novinara IFAJ Croatia 2026, najvećeg međunarodnog okupljanja novinara, fotografa i komunikatora koji prate poljoprivredu i proizvodnju hrane. U Lijepu našu sljedeći tjedan stiže 170 agrarnih novinara iz 40 zemalja, koji će tijekom desetodnevnog programa upoznati hrvatsku poljoprivredu, proizvodnju hrane i naš ruralni prostor. Program uključuje posjete proizvođačima hrane u šest hrvatskih županija.

Na glavnom kongresnom danu na osječkom FAZOS-u, međunarodnoj ekipi pridružit će se i hrvatski europarlamentarac Marko Vešligaj, glavni izvjestitelj Europskog parlamenta za položaj poljoprivrednika, koji će sudjelovati u panel raspravi o izazovima i potencijalima domaće poljoprivrede. Uoči njegova dolaska, porazgovarali smo o ključnim temama.

Europska poljoprivreda nalazi se između zahtjeva za većom proizvodnjom hrane i sve strožih klimatskih ciljeva. Kako pronaći ravnotežu?

Ravnoteža se ne može pronaći tako da jedne ciljeve suprotstavimo drugima. Proizvodnja hrane i zaštita okoliša nisu neprijatelji, ali problem nastaje kada se mijenjaju ili povećavaju administrativne obaveze na terenu bez jasne financijske potpore, stručne potpore i realnih rokova.

Europa mora istovremeno čuvati i mogućnost poljoprivrednika da proizvode i najviše standarde proizvodnje. Često čujemo kritike zelenoj tranziciji i to ponajviše zbog toga što se na terenu događa da mali i srednji proizvođači odustaju jer ne mogu izdržati administraciju, troškove ulaganja i tržišni pritisak. Zato zagovaram pristup koji je postupniji, pravedniji i bolje financiran.

No, nema sumnje da je okolišna održivost ključna za budućnost proizvodnje. Vidimo i sada situacije ekstremnih vremenskih nepogoda i klimatskih promjena koje su također rezultat neodgovornog upravljanja i korištenja resursa, a donose ogromnu štetu upravo poljoprivrednicima. Stoga našim proizvođačima treba pomoći da bude otporniji na klimatske promjene kroz primjerice navodnjavanje, modernizaciju, preciznu poljoprivredu, obnovu tla, zaštitu od elementarnih nepogoda i dostupnije potpore. Zelena tranzicija je u svojoj srži saveznik poljoprivrednika, ali na nama je da sustav učinimo poticajnim za poljoprivrednu proizvodnju, a ne da on bude još jedan razlog za zatvaranje gospodarstava.

Jača i pravednija Zajednička poljoprivredna politika

Koje su najveće prilike za hrvatsku poljoprivredu u okviru europskih politika?

Najveća prilika za Hrvatsku je da u novom financijskom razdoblju europske politike počnemo koristiti strateški i dugoročno. Kod nas izostaje jasna nacionalna poljoprivredna vizija koja stvarno odgovara na probleme proizvođača. Suočeni smo s velikim izazovima - klimatske promjene, visoki troškovi proizvodnje, nestabilno tržište, bolesti, a nemamo sveobuhvatan plan kako se s time nositi.

Sada, s raspravama o novom Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i ZPP-u, Vlada će imati više ovlasti u raspodjeli poljoprivrednih sredstava, a stoga i veću slobodu i odgovornost. Zato očekujem da konačno dobijemo dugoročni plan kako povećati produktivnost, kako privući mlade, koje su nam strateški najvažnije kulture, što ćemo napraviti po pitanju zaštite od klimatskih nepogoda i slično.

Međutim, moramo biti svjesni da je situacija daleko od idealne. S europske razine, u idućem financijskom razdoblju, dolazi nam manje sredstava i to je nešto s čime se moramo znati suočiti. Vlada će morati, kroz nove nacionalne strateške planove jasno odrediti prioritete, a istovremeno nadoknaditi sredstva koja ćemo izgubiti. Mi smo u ovom razdoblju imali 4.99 milijarde eura za poljoprivredu, a sada ćemo imati 3.7 milijarde. Dakle, postoje prilike, ali i velike opasnosti.

U Europi je poljoprivreda trenutno u fokusu, ja sam i izvjestitelj Europskog parlamenta upravo za položaj poljoprivrednika, i u svom izvještaju sam, između ostalog, istaknuo mnogo toga za što smatram da će biti od velike važnosti za naše poljoprivrednike. Od jače i pravednije Zajedničke poljoprivredne politike, kraćih lanaca opskrbe, manje birokracije, snažnijih proizvođačkih organizacija i zadruga, veće zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi te ulaganja u modernizaciju i digitalizaciju. Također, govorim o mjerama za prilagodbu klimatskim promjenama, sustavima navodnjavanja kojih ima jako malo u Hrvatskoj te važnosti osiguravanja dostojanstvenih radnih uvjeta, uključujući pristup uslugama zamjene na poljoprivrednim gospodarstvima.

To znači da poljoprivrednik, ako se razboli, ode na godišnji odmor ili na stručno usavršavanje, ne ostane bez mogućnosti da netko privremeno preuzme posao na gospodarstvu.

Prosječna dob poljoprivrednika u Europi je 57 godina

Kako motivirati mlade da ostanu u poljoprivredi i vide je kao perspektivnu djelatnost?

Mlade nećemo zadržati u poljoprivredi lijepim porukama, nego konkretnim uvjetima za život i rad. Ako mlada osoba nema pristup zemljištu, kapitalu, stanovanju, infrastrukturi i tržištu, teško će poljoprivredu vidjeti kao ozbiljnu perspektivu.

Jedan od najvećih izazova upravo je generacijska obnova. Prosječna dob poljoprivrednika u Europi iznosi 57 godina. Kada generacija koja sad ima između 50-65 godina, ode u mirovinu, neke procjene govore da će se zatvoriti 8 od 10 poljoprivrednih gospodarstva. Uz sve to, klimatske promjene dodatno otežavaju proizvodnju. Suše, toplinski valovi i ekstremne vremenske nepogode, čemu smo svjedočili i ovo ljeto, postaju sve češće, zbog čega su ulaganja u sustave navodnjavanja, skladištenje vode, prilagodbu proizvodnje i edukaciju poljoprivrednika postala pitanje opstanka, a ne razvoja.

Generacijska obnova, stoga, mora biti jedna od središnjih tema buduće poljoprivredne politike. Mi očekujemo da će države članice u okviru proračuna 2028-2034 odvojiti minimalno 6% sredstava za to. Više novaca znači i više mogućnosti za konkretne inicijative. To znači jednostavnije natječaje, brži pristup potporama, povoljnije financiranje, mentorstvo, manje administracije i više sigurnosti u prvim godinama poslovanja. Mladi su spremni uvoditi nove tehnologije, digitalne alate, preradu, izravnu prodaju i nove poslovne modele, ali sustav im mora otvoriti vrata. I o tome kontinuirano razgovaram s proizvođačima, stručnjacima i ponajviše s mladima.

Važno je reći i da selo nije samo poljoprivreda. Mladi će ostati ondje gdje imaju vrtić, školu, cestu, internet, liječnika, kulturni i društveni život. Zato poljoprivredna politika mora biti povezana s ruralnim razvojem, prometom, stanovanjem i javnim uslugama.

Koliko je važno da građani bolje razumiju način proizvodnje hrane i izazove s kojima se poljoprivrednici suočavaju?

Vrlo je važno jer građani često vide samo cijenu na polici, a ne vide sve ono što stoji iza proizvodnje hrane. Naravno, razumljivo je da je cijena jedan od ključnih faktora prilikom donošenja odluke o kupovini proizvoda. No, tu se ne vidi rizik od suše, tuče, bolesti, rasta cijena energije, gnojiva i stočne hrane, ne vide se krediti, neizvjesnost otkupa, pritisak trgovačkih lanaca i administracija kroz koju proizvođači svakodnevno prolaze.

Upravo je to zadatak nacionalnih država. One moraju vrlo jasno stati uz poljoprivredne proizvođače i olakšati poljoprivrednicima proizvodnju, dok istovremeno potrošačima pomažu osvijestiti pozadinske procese i važnost kupovine domaćeg i zdravog.

Ne treba glumiti da nemamo problema

Hrana nije samo obična roba. Ona je i pitanje sigurnosti, zdravlja, sela i nacionalne otpornosti. Ako izgubimo domaće proizvođače, postajemo još više ovisni o uvozu, a time i ranjiviji na krize - od ratova i poremećaja tržišta do klimatskih šokova. Zato je važno da građani razumiju kako je svaka domaća proizvodnja koju izgubimo teško nadoknadiva. Kad nestane jedan OPG, ne gubimo samo gospodarstvo, nego znanje, obiteljsku tradiciju, obrađenu zemlju i život u ruralnom prostoru.

Koliko su kvalitetno i odgovorno agrarno novinarstvo važni za razvoj poljoprivrede i informiranje građana?

Agrarno novinarstvo ima ogromnu važnost jer je poljoprivreda prevažna da bi se o njoj govorilo površno. Dobra agrarna novinarka razumije i teren i politiku, zna razgovarati s proizvođačem, kao i postaviti pitanje i ministru, agenciji, otkupljivaču ili Europskoj komisiji. Moram reći da u vlastitom iskustvu znam da Hrvatska takvih novinarki i novinara ima.

Poljoprivreda je složen sustav. Lako ju je svesti na parole “treba više proizvoditi”, “treba biti zeleniji”, “treba iskoristiti fondove”, ali prava pitanja su puno konkretnija: zašto mjera ne dolazi do malog proizvođača, zašto natječaji kasne, zašto se domaći proizvod ne može probiti do tržišta, zašto uvoz koji ne poštuje iste standarde ruši cijenu domaćem proizvođaču. Zato su agrarni novinari važni saveznici javnog interesa. Oni probleme s terena mogu učiniti vidljivima i razumljivima. A kada je neki problem vidljiv, puno ga je teže ignorirati.

Što za Hrvatsku znači domaćinstvo Svjetskog kongresa agrarnih novinara i koliko je važno da se ovakav događaj održava upravo u Slavoniji?

Za Hrvatsku je to velika prilika. Dolazak agrarnih novinara iz pedesetak zemalja znači da hrvatska poljoprivreda, naši proizvođači, naši potencijali, ali i naši problemi dolaze pred međunarodnu stručnu javnost.

Posebno je važno da se Kongres održava upravo u Slavoniji. Slavonija je jedan od simbola hrvatske proizvodnje hrane, prostor velikog potencijala, kvalitetne zemlje, vrijednih ljudi i snažne poljoprivredne tradicije. Ali Slavonija je istovremeno i prostor koji najbolje pokazuje posljedice dugogodišnjeg zanemarivanja sela, iseljavanja, nedovoljno iskorištenih resursa i pogrešnih politika.

Zato je dobro da se razgovor o sigurnosti hrane, budućnosti europske poljoprivrede i položaju proizvođača vodi upravo ondje gdje se ta pitanja najviše osjećaju. Hrvatska na ovom kongresu ne treba glumiti da nema problema, ali treba pokazati da ima znanje, ljude, proizvode i potencijal koji vrijedi ozbiljno podržati.

Novinari su most između politika, projekata i građana

Kakvu poruku želite poslati agrarnim novinarima iz 50-ak zemalja svijeta koji dolaze u Hrvatsku?

Moja poruka je: razgovarajte s proizvođačima i prenesite njihov glas. Poljoprivreda se ne može razumjeti samo iz strategija, uredbi i konferencijskih dvorana, nego odlaskom na gospodarstvo, u polje, vinograd, staju, plastenik, siranu, klaonicu, zadrugu, na tržnicu i upravo je to ono što danas rade agrarni novinari. Oni su most između politika, programa, projekata i građana.

Europa danas mora ponovno ozbiljno razgovarati o sigurnosti hrane. Ratovi, klimatske promjene, trgovinski poremećaji i pritisak globalnog tržišta pokazali su da proizvodnja hrane nije sporedna tema. Ona je strateško pitanje. Ali pritom moramo biti pošteni prema poljoprivrednicima. Ne možemo od njih tražiti najviše standarde na svijetu, a istodobno ih izlagati konkurenciji proizvoda koji ne poštuju ista pravila. Ne možemo govoriti o ruralnom razvoju, a dopustiti da mladi napuštaju sela jer nemaju osnovnih uvjeta za život.

Zato agrarnim novinarima želim poručiti: hvala vam na praćenju teme koja nije jednostavna, nije uvijek niti "najprivlačnija“ u medijskom prostoru, a zahtjeva ogromnu pripremu. Svjestan sam da nije lako, no nadam se da ćete i dalje biti glas ljudi na terenu i činjenica. Vi ste ključni u razumijevanju javnosti o tome koliko je poljoprivreda važna, ne samo za selo, nego za sigurnost, zdravlje i budućnost cijelog društva.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor