Postavio sam u zadnjim tekstovima tezu da je zlatno doba ratarstva u Hrvatskoj završeno. Ova analiza daje slovčanu i brojčanu podlogu za takvo razmišljanje.
Ratarstvo je naš najjači i najzdraviji poljoprivredni sektor. Ugrubo bi se moglo procijeniti da se na nekih 700.000 hektara godišnje proizvede 800-900 milijuna EUR vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, ovisno o godini, prinosima i cijenama uljarica i žitarica.
Ako je ukupna poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj oko 3 milijarde EUR, onda ratarstvo čini 25-30 posto. Osim svoje važnosti zbog veličine i stabilnosti, tu je važnost kao sirovinske baze za sektore koje bez ratarstva ne bi mogle funkcionirati – ratarske robe su primarni izvor stočne hrane i sirovine za industriju (uljare, mlinovi...).
Sektor se kroz zadnje desetljeće konsolidirao i stvorena je dobra baza ratara koji su dovoljno veliki da mogu efikasnije koristiti strojeve. Usprkos svojoj snazi, hrvatsko ratarstvo boluje i od određenih kroničnih bolesti.
Ovisnost o izvozu u Italiju. O tome govori i Priča o lošem izvozu. Velika je boljka domaćeg ratarstva niska profitabilnost u proizvodnji žitarica, primarno pšenice i kukuruza. U odnosu na talijanske kolege, hrvatski ratari u pravilu dobivaju 40 EUR/toni niže cijene. Razlog je jednostavan: Hrvatska prehrambena industrija nema preradbenih kapaciteta nego za polovicu te vrste proizvodnje, te se pšenica i kukuruz mora izvoziti što povećava logističke troškove. A ti troškovi u konačnici znače manje novca u džepu hrvatskog ratara.
Iako je to "tek" 20-tak % niža cijena, utjecaj na dobit je visoka. Npr. na prinos od 8 tona to je za 320 EUR/hektaru niža dobit na pšenici i kukuruzu. S obzirom da su ove godine dobiti na pšenici i kukuruzu od 350 do 595 EUR/ha, radi se o vrlo značajnom utjecaju te ova činjenica bitno smanjuje sposobnost i konkurentnost naših ratara.
Prosječni prinosi pšenice nam nisu vrhunski. Hrvatska ostvaruje prosječne prinose proizvodnje pšenice od 5,8 tona/ha, a Njemačka 7,2 tone/ha. Tih 1,4 tone/ha razlike čini dodatnih 220 EUR/ha razlike u dobiti i 12% razlike u prihodima po hektaru. Ugrubo, hrvatski ratar gubi polovicu svoje dobiti zbog nižih proizvodnih rezultata i slabosti prerađivačke industrije
Iako su imovinski u pravilu dobro potkovani, često su opterećeni kratkoročnim kreditima i bez puno novčanih rezervi. Krize koje se događaju u tim okolnostima zaustave sposobnost za investiranje i ulaganje u proizvodnju. To se posljedično reflektira na smanjenje gnojidbe, zaštite i uštede s vlastitim sjemenom – što će u konačnici dovesti do nižih prinosa.
Klimatske promjene uzimaju svoj danak u vidu smanjenih prinosa, posebice kod kukuruza, a vidljiv je utjecaj na prinose soje, šećerne repe ili suncokreta. Viškovi ili manjkovi oborina, uz visoke ljetne i zimske temperature stvaraju dodatne izazove i troškove. Mnoge kulture sve se teže bore s dugačkim periodima visokih ljetnih temperatura. Sustavi navodnjavanja su u hrvatskih ratara statistička pogreška i pomaci u tom segmentu proizvodnje su minimalni, što stavlja veliki upitnik pod buduću proizvodnju kukuruza, soje, suncokreta ali i šećerne repe – svih proljetnih kultura. Iako se navodnjavanje čini kao logično rješenje problema, ono to nije jer niske dobiti čine ulaganje u navodnjavanje ratarskih kultura ulaganjem koje se ne vraća brzo.
Ekološka regulativa je sve oštrija i za ostvarenje dosadašnjih iznosa poticaja moraju ulagati više nego ranije. Pritisak na smanjenje potrošnje pesticida također negativno utječe na ostvarivanje viših prinosa i dobiti na hektaru.
Oštro povećanje cijene rada, energije, strojeva i visoke kamatne stope također imaju značajan utjecaj na porast troškova u zadnjih 4 godine. Kako bi kompenzirali porast ovih troškova moralo bi se ulagati u efikasnije strojeve ili okrupnjivanje parcela i imanja – što se sporo događa.
Navedene kronične bolesti hrvatskog ratarstva u konačnici za proizvođača znači niže dobiti po hektaru i posljedično nižu konkurentnost. Ono što postavljam kao tezu kroz svoje priče i što će ova priča svojim brojkama dodatno potvrditi, jeste da ratarstvo kao biznis NE STVARA visoku novu vrijednost vlasnicima imovine, a to su zemljište i strojevi. Iz te činjenice izlazi sljedeća, a to je da će sa sadašnjom cijenom novca, poljoprivrednih zemljišta i strojeva hrvatski ratari imati problem dalje razvijati i održavati svoje poslovanje.
Prvo ću se pozabaviti ratarskom računicom da imam podloge za zaključke. Lakše se sa brojkama gloginje mlati.
Iako je varijanti priča o profitabilnosti ratara koliko i ratara u Hrvatskoj (a ima ih desetke tisuća), ja u svojim pričama gledam proizvodnju kroz brojke ratarske proizvodnje Mirka i Slavka. To su ljudi koje dobro poznajem, koji rade na prosječno kvalitetnim zemljištima u okolici Osijeka, koji obrađuju par stotina hektara zemljišta na veličini parcela od 0,4 do 50 hektara veličine (i time su prosječno efikasni u proizvodnji), i proizvođači su koji svojim proizvodnim rezultatima spadaju u gornjih 30% boljih proizvođača u Hrvatskoj.
Plodored ću za potrebe ove priče malo pojednostavniti, izbjegavam ječam, repicu i šećernu repu koji u RH čine 10-ak % plodoreda pa ću postaviti na sljedeći način: pšenica 60 hektara, suncokret 30 hektara, soja 50 hektara i kukuruz 60 hektara.
Izračunao sam već za pšenicu roda 2024. da su ratari imali dobit od 350 EUR/ha, za suncokret 431 EUR/ha, soju i kukuruz 281 EUR/ha odnosno 595 EUR/ha. Kada pomnožimo s brojem hektara određene proizvodnje, dođemo na ponderiranu prosječnu dobit prema gornjem plodoredu od 418 EUR/ha u 2024. godini. Gledajući profitabilnost sektora, 2024. godina se pokazala kao ispodprosječno profitabilna ratarska godina, ali ipak na kraju ne loša kao 2023. godine kada je većina hrvatskih ratara zabilježila gubitke. Paradoksalno čak i za Hrvatsku, suša u kukuruzu spasila je ratarima proizvodnu godinu jer nije bilo visokih troškova sušenja.
Napominjem da je ovo računovodstvena dobit, da još treba platiti porez na dobit državi, kao i kredite bankama ili leasing kućama. To što ratari u 2024. imaju dobit, nikako ne znači da im je ostalo išta gotovine na računima.
Kod izračuna vrijednosti imovine, krećem od toga od toga da Mirko i Slavko rade 200-njak hektara zemljišta od čega je većina u vlasništvu, da posjeduju mehanizaciju (traktore, kombajne, priključke...) i objekte (radionice, skladišta robe i spremišta strojeva) potrebne za proizvodnju uljarica i žitarica. Ugrubo "teški“ su preko 2,5 milijuna EUR gledajući vrijednost imovine, od čega treba oduzeti par stotina tisuća EUR kredita. Većina te vrijednosti je u poljoprivrednom zemljištu čiji su vlasnici, čija je trenutna tržišna vrijednost od 10 do 15.000 EUR/ha.
Gledajući prinose na imovinu, ako su stvorili na 200 hektara x 418 EUR/ha =83,6 tisuća EUR dobiti na svojoj imovini od 2 mil. EUR (oduzeo sam dugovanja) pričamo o 4,2 % godišnjeg prinosa na vlastiti kapital (2 MEUR). Od toga treba oduzeti i porez na dobit. Ako se uzme da se malo koji poduzetnik zadovoljava s ispod 10% godišnjeg prinosa na uloženi kapital, ratarstvo očito pati od manjka profitabilnosti i atraktivnosti kao biznis.
Postavku za ratarstvo ne treba graditi samo na jednoj godini. Gledajući 10-godišnji prosjek ta dobit je vjerojatno nešto viša od ovogodišnjih 418 EUR/ha. Prosjeci su u okvirima 500-600 EUR/ha dobiti za proizvodnju na vlastitom zemljištu (nema troška zakupa u kalkulaciji).
Krećući iz poduzetničke postavke, niti gornja granica od 600 EUR dobiti po hektaru ne proizvodi veći prinos na kapital od 6%.
No to nikako ne znači da naši ratari nisu bogati, ali to im je prije svega omogućio visoki rast cijena poljoprivrednog zemljišta u zadnjih desetak godina. Dosta sam uporan, neki će možda reći i dosadan, s tim da moramo razlikovati vrijednost imovine ratara i njihovu godišnju dobit od imovine koju koriste. A to su dobiti koje bi ostvarili i da svoju imovinu pretvore u stanove i daju ih u najam. Takvi najmovi kreću se 3 do 4% vrijednosti stanova godišnje.
Moramo i razlikovati vrijednost koji su ratari stvorili iz uzgoja uljarica i žitarica od vrijednosti koja je stvorena porastom cijena poljoprivrednih zemljišta. Isto tako moramo razlikovati to da kod najma stana nema velikih poslovnih rizika (ako ih osigurate), dok ih kod proizvodnje pšenice ima puno. I na kraju, dobiti iz iznajmljivanja stana radite s kauča jedući kokice uz utakmicu Dinamo - Hajduk, a ako se bavite ratarstvom to uključuje 2.000 sati rada godišnje kao traktorist, mehaničar i agronom.
I to da su Mirko i Slavko bogati je odlično za hrvatsku poljoprivredu. Naporno su radili, riskirali, iskoristili svoje prilike za jeftinu kupovinu zemljišta i sad su tu gdje jesu. Međutim, s višegodišnjim prosjekom dobiti od 500 EUR/ha na proizvodnji uljarica i žitarica godišnje rade oko 100.000 EUR novostvorene vrijednosti. Koliko je to malo pokazat ću kroz sljedeći primjer da je Mirkova i Slavkova mehanizacija stara i da moraju uložiti u kompletnu obnovu. Novi kombajn je 300 tisuća EUR, traktor veći 200 kEUR, traktor manji 100 kEUR, prskalica 50 kEUR, obrada tla 100 kEUR, sijačice 100 kEUR, prikolice, rasipači, utovarivači, viljuškari, terenski automobil... Evo nas začas na milijun eura vrijednosti mehanizacije koju treba kupiti.
Kako nemaju milijun eura keša jer zadnjih 20 godina se ulagalo uvijek i isključivo u zemljište i strojeve, moraju podići kredit. Kredit na čak 10 godina (što će teško dobiti na tako dug period) sa sadašnjih 5% kamata daje godišnju otplatu kamate i glavnice od cca 125.000 EUR godišnje. To je više od vrijednosti koje godišnje stvara ratarstvo. Dakle, ne mogu kupiti novu mehanizaciju! Neće biti dovoljno nove vrijednosti iz ratarske proizvodnje da plaćaju rate kredita. Kao drugi primjer: ne mogu više kupovati niti zemljište, jer za 15.000 EUR/ha zemljišta treba im čak 30 godina da vrate uloženi novac (30 godina x 500 EUR/ha dobiti=15.000 EUR). I to bez da plaćaju kamate.
Zaključak je jasan: Mirko i Slavko su bogati, ali prosječno efikasni, potrošenih strojeva i zapeli su u sivoj ratarskoj rupi. Nije im dovoljno loše da bi odustali, niti dovoljno dobro da bi se mogli opustiti. Zbog niskih novostvorenih vrijednosti ratarstvo u Hrvatskoj jednostavno ne može proizvesti dovoljno novca da bi se dalje moglo razvijati.
Hrvatski ratari ostvaruju prinose na svoju imovinu negdje u rangu prinosa koje bi ostvarivali da kupe i iznajmljuju stanove. Kako su povrati u određenim biznisima često vezani sa rizicima koje to poslovanje nosi, valjda bi biznis ratarstva trebao nositi više prinose od sigurnog biznisa iznajmljivanja nekretnina?
Koji su to rizici:
Klimatski rizici - nose sve više rizika u proizvodnji i njihov utjecaj u budućnosti nitko ne može predvidjeti.
Tržišni rizici - 50tak % ratarskih roba se izvozi zbog nesrazmjera domaće proizvodnje i potražnje, čime se kod pšenice i kukuruza ostvaruju cijene koje su 40-tak EUR/toni niže od onih kod talijanskih kolega. Tih 40 EUR/toni niže cijene znače nižu dobit za oko 300 EUR/ha – značajna razlika ako su sadašnje dobiti oko 500 EUR/ha.
Regulatorni rizici – sve je više regulative koja čini proizvodnju neizvjesnom, posebice vezano uz korištenje pesticida i zelene politike.
Cijena novca, energije i rada – troškovi povezani s ovim stavkama su značajno porasli u zadnjih 5 godina opterećujući ratarstvo 30-ak % višim troškovima (na ovim kategorijama) nego u periodu prije 2020. godine.
Nije slučajno da u Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj gotovo nikad nećete sresti čiste ratare. Na svojih 20, 30 ili 50 hektara ratarstvo niti njima ne stvara dovoljno vrijednosti iako će zbog zrelijih tržišta ostvariti više cijene svojih proizvoda. Zato njihovi poljoprivrednici moraju raditi proizvodnje s višom dodanom vrijednošću, što je proces u kojem će se naći i naši ratari. Ako se provozate Austrijom ili Švicarskoj, tamo ćete vidjeti oko svakog gospodarstva stoku, štale sa solarnim panelima, bioplinskim postrojenjima (gdje se ne baca toplinska energija) ili seoski turizam. Oni poljoprivrednici koji imaju manji broj hektara tamo se bave proizvodnjom povrća ili voća i to nije slučajno – ta proizvodnja omogućuje veće dodane vrijednosti i u konačnici više dobiti po hektaru. Na čistom ratarstvu oni ne bi mogli opstati. Pokušajte zamislite nekog Francuza kako pokušava prehraniti obitelj na 50 hektara x 500 EUR/ha dobiti godišnje?
Iz svih ovih razloga je zlatno doba ratarstva u Hrvatskoj završeno. Nije to nikako bilo potrošeno vrijeme, jer je omogućilo sadašnjim poljoprivrednicima stjecanje kapitala (zemljišta i strojeva), i kao takvo osnova je za bilo kakvu daljnju poljoprivrednu proizvodnju. Rekao bih s vremenskim odmakom da su hrvatski ratari ispali puno pametniji od hrvatskih stočara ili voćara koji su se realno više napatili, imali kapitalno veće potrebe, a mnogi su u tom procesu odustali i/ili propali.
S obzirom da im sadašnje poslovanje nosi tek 3-4-5-6% prinosa na vlastitu imovinu, vrijeme je da se ambiciozniji ratari okrenu proizvodnjama koji im mogu osigurati veće prinose na kapital, a tako i budući razvoj i napredovanje.
Nastaviti se kao do sada baviti ratarstvom. I dalje će pristojno živjeti, ali sve nategnutije, zaostajat će s obnovom mehanizacije i neće više biti u mogućnosti kupovati poljoprivredno zemljište. Slabiji će otpadati, a veći jačati jer će biti konkurentniji i efikasniji.
Početi se baviti povrćem ili voćem. Ovo traži nove investicije, energiju i znanja, ali i ambiciju i spremnost na promjene.
Početi se baviti stočarstvom i proizvodnjom energije. Ovo traži također nove investicije i znanja.
Prodati zemljište, traktore, hedere i aparate za varenje, kupiti stanove u Zagrebu ili Zadru i iznajmljivati turistima. Prst u'uvo!
Prodati sve, otići na put oko svijeta i dobro se zabaviti. Kad potroše svu lovu raditi negdje kao traktoristi ili agronomi.
Dati zemlju u arendu, iz toga ostvariti 50-60.000 EUR prihoda godišnje što će im vjerojatno biti dosta za solidan život sa uključivo Netflix pretplatom, godišnjim skijanjem i jedrenjem.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Kojim će putem krenuti hrvatski ratari? Velika većina će se odlučiti za opciju broj 1 – nastaviti se baviti ratarstvom. Oni ambiciozniji i skloniji riziku odlučit će se za opcije 2 i 3. Koliko će ih se odlučiti na opciju 4, 5 i 6? Samo oni najmudriji. Mirko i Slavko sigurno neće, oni i dalje biraju put boli i odricanja. Poljoprivreda je njima život, a život se ne pušta tako lako. Ljubav je loša postavka za biznis.
Ako vam se sviđaju moje Poljoprivredne priče i želite naučiti osnove poljoprivrednih financija i izračuna, prijavite se na tečaj Poslovna poljoprivreda. Prvi termini tečajeva u Osijeku su već 27.-29 studenog.
Tagovi
Autor
Isplata potpora je u punom jeku: Ne zaboravite na obveze, a ima i dobra vijest oko edukacija
Zašto netko dobije milijune eura, a netko baš ništa?
Priča o tovu junadi ili kako izgleda računica hrvatskog tovljača?
Fondovi i špekulanti ponovno vide tržište agri roba kroz medvjeđe oči, što to znači za cijene?
Zašto netko dobije milijune eura, a netko baš ništa?
Isplata potpora je u punom jeku: Ne zaboravite na obveze, a ima i dobra vijest oko edukacija
Priča o tovu junadi ili kako izgleda računica hrvatskog tovljača?
Ipak se pokreće - ministar najavio četiri, a uskoro kreću i natječaji koje raspisuju LAG-ovi
Iskorištenost Vinske omotnice je 55 posto.Tko je odgovoran za vraćanje EU sredstava?!
Fondovi i špekulanti ponovno vide tržište agri roba kroz medvjeđe oči, što to znači za cijene?
Isplata potpora je u punom jeku: Ne zaboravite na obveze, a ima i dobra vijest oko edukacija
Ipak se pokreće - ministar najavio četiri, a uskoro kreću i natječaji koje raspisuju LAG-ovi
Đuro Japaric
prije 4 tjedna
Koja je vaša poruka ? Grobarica za OPG Marijana Petir i Tugomir Majdak ? Pa oni NE ZNAJU ni koliko lokalnih vlasti od megalomanskih 556 imaju državnu Više [+]
Zeleno Srce
prije 6 dana
mora propadati poljoprivreda ,mali profit po hektaru, možemo okriviti bilo što, ali najteže se mijenjati i ući u proizvodnju u nove kulture i međukulture ,moguće je i postepeno, ali ni to lako sažvakati a tek nova gnojiva i sredstva...
Goran Vizintin
prije 2 tjedna
Mali poljoprivrednik velikih misli! Moj respekt! Kao i uvijek, tocno u srz problema! Moremo mi svi skupa pisati o solucijama do jutra, put nam je zapisan, htijeli mi to ili ne.....a politicari nisu ni glupi a ni slijepi ( osim nekolicine njih telca foteljasa ), jednostavno su prodani, svjesno rade sve sta nam rade.🍻🍻
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
U Hrvatskoj je od Srpsko - hrvatske agrarne reforme 1919 zasnovan prevelik broj obitelji sa prihodom od obrade zemlje jer u Srbiji nije bila razvijena industrija pa su demografske probleme rješavali podjelom zemlje u Hrvatskoj ! 1945 iz Slavonije i Baranje protjerani su Nijemci i na njihovu zemlju i kuće kolonizirani su Srbi i Hrvati izvan ovog područja ! U isto vrijeme u brdskoj Slavoniji obitelji sa malo zemlje nisu mogle držati ni konje za obradu ! I onda je 1945 počelo IZUMIRANJE Slavonije koje je najdalje otišlo na današnjim općinama Čaglin i Levanjska Varoš ! Tuđman sa svojom Hrvatskom drp zajednicom ( HDZ ) 1991 UKINUO je zemljišni maksimum za seljake , donijeli su prvi Zakon o podržavljenju da 2024 Plenković i njegova bezvrijedna Vlada NE ZNAJU ni koliko lokalnih vlasti od MEGALOMANSKIH 556 IMA DRŽAVNU ZEMLJU ? Katastrofalan je PROMAŠAJ MAFIJE U ZAGREBU što od 1991 NISU POTAKLI formiranje dohodovnijih opg i BRZO SREĐIVANJE stanja vlasništva ! RAZVOJ OPG JE PREPUŠTEN VLASTITOM snalaženju svakog OPG , NEMA TU NIKAKVE STRATEGIJE ! U DOHODOVNIJE kulture bez NAVODNJAVANJA ne može se ići , a MAFIJA u Zagrebu ne ide u tom smjeru ! Hrvatski seljački sektor je većinom za MUZEJ i ja tu ne vidim pomaka ! mali poljoprivredniče poljoprivredna politika u Hrvatskoj MOŽE se promijeniti jedinom sa REZOM sa LAKRDIJAŠKIM raspolaganjem sa DRŽAVNOM i PRIVATNOM ZEMLJOM , izgradnjom akumulacija i sustava za navodnjavanje i ORGANIZIRANOM proizvodnjom za Hrvatsku i IZVOZ ! Ovo politika NEĆE ,a ni VLADINA HPK ne vrijedi ništa pa pomaka NE VIDIM !
mali poljoprivrednik
prije 2 tjedna
Mnogo hektara nosi svoje dodatne troškove i ne garantira zajamčenu dobit,ali kod nas mnogo hektara znači najveći poticaj i još bitnije stalne novce iz EU fondova.Ako se to uredi na primjeren način vidjet ćemo kome obojci,a kome opanci.Imali smo nedavno primjer prodaje jedne velike firme,a vi recite zašto je i kako do toga došlo?Izgleda je došlo vrijeme(nakon stočarstva) da se uništi ratare i da sve polako preuzmu veliki ugrači,a kada oni postanu dovoljno veliki dolaze stranci,koji preuzimaju sve što im se prohtije.Također bi trebali povući granicu profita koji zadovoljava jednog seljaka koji se većinom bori da samo može dostojno živjeti od svoga rada i nekoga velikog igrača kojemu trebaju kule i gradovi.Govorim to zato što je većina nas žilavog kova i ne misli se samo tako lako predati.Hoćemo li uspjeti dosta zavisi hoće li se već jednom promijeniti poljoprivredna politika i hoće li se novci početi malo ravnopravnije raspodjeljivati.
Farma Lužak
prije 2 tjedna
Gardunko,u mnogo toga bi se služio sa vašim komentarom iako ne vidim smisla i potrebe vređati nikoga. Političari su ljudi koje je narod izabrani na izborima, dali se to nama sviđalo ili ne to je dragom Bogu svejedno. Međutim to što je netko serif u selu ili je neki politicar manje ili više sposoban ne mjenja ništa u činjenicama koje sam prije naveo pa da se sad ne ponavljam. Mala zarada po hektaru je problem
Gardunko
prije 2 tjedna
Farma Lužak, vaš komentar i ovaj Malićev članak bi imao smisla da živimo u uređenom društvu ali pošto mi živimo u iznimno korumpiranom društvu gdje svaki načelnik općine izigrava lokalnog šerifa a ministri su dio mafijaške obitelji ili su nepismeni poput ovog iz našeg resora tu nema govora o tablici množenja i osnovama ekonomije već isključivo o interesnim i kriminalnim skupinama željnim moći i tuđega novca!
Farma Lužak
prije 2 tjedna
U tekstu je sve ljepo objasnio autor,ratarsvo generira malu dobit po hektaru i zato je potrebno imati mnogo hektara da bi se ostvarilo profit. Za to ne treba biti "igrač " nikakve intresne skupine već znati tablicu množenja i osnove ekonomije. U poljoprivredi će se dogoditi isti što i u trgovini,početkom devedesetih godina svaka garaža koja je bila pretvorena u dućan prehrane,danas deset trgovaca drže 90% prometa od trgovine. I nitko od tih malih trgovaca nije umro od gladi,neki su prešli u drugi posao,neki se zaposlili kod većih trgovačkih lanaca. Potpuno isto će se dogoditi u poljoprivredi, otpasti će oni koji ne zarađuju, oni koji nemaju novaca za razvoj i praćenje nove tehnike i tehnologije. A priče o životu na ruralnom podrucju i iseljavanju trebaju rješavati ministarstvo regionalnog razvoja i ministarstvo demografije ako ministarstvo poljoprivrede treba brinuti o poljoprivrednoj proizvodnji i kako stvoriti uvjete da poduzetnici koji se bave poljoprivredom proizvodnjom imaju što konkurentnije uvjete za proizvodnju.
mali poljoprivrednik
prije 2 tjedna
Ratarstvo i povrtlarstvo ne idu zajedno.Nema dovoljno radne snage,a niti dovoljno raspoloživog vremena za jedno i drugo.Nije svako tlo pogodno za povrtlarstvo,a problem su i nova ulaganja za novu vrstu proizvodnje u vidu nabave novih strojeva ili sustava navodnjavanja.Problem je i plasman roba,jer uzmimo za primjer da se samo 5% ratara prebaci u povrtlarstvo što će biti sa tržištem i cijenama tih proizvoda.Stočarstvo je posebna priča koja se polako gasi u Hrvatskoj.Razloga je mnogo,a najveći su nekontrolirani uvoz najčešće jeftine škart robe,pa odmah iza toga administrativna opterećenja u vidu stalnih izmjena pravilnika uvjeta držanja stoke i previše papirologije,nepostojanje klaonica ili mljekara na velikom dijelu područja.Često nemaš kome prodati proizvedenu stoku,ili ako i imaš kupce ne možeš im prodati,jer ne možeš ispuniti uvjete raznih pravilnika.Seljaci dobro znaju tko im baca klipove u točkove i zato stočarstvo konstantno ide nizbrdo.Priča kako će opstati samo najveći ratari od nekoliko tisuća hektara izgleda kao naručena od određenih interesnih skupina.Vidjet ćemo od 2027g ako se limitira poticaj po gospodarstvi,ili ako naši političari konačno jednog dana ograniče iznose iz EU fondova koje mže povući jedno gospodarstvo ili ga barem ograniče na vremenski period,e onda će mo pričati o uspjesima velikih ratara.Također je totalna neistina da u zapadnoj Europi nema čistih ratara,pogotovo u Francuskoj i Njemačkoj,pa tko onda proizede žitarice koje izvoze?
Goran Vizintin
prije 2 tjedna
Sa aspekta investiranja, citajuci podatke iz teksta, zakljucio bi da se investiranje u ratarstvo nikako ne isplati. Ali, sa druge strane, ljudi grizu na sve strane kako bi dosli do zemlje, pa se pitam, ko je tu lud? Ja koji mozda ne razumijem tekst, gosp Malic koji mozda ne opisuje realnost ili ljudi koji traze zemlju a mozda ne znaju osnovne ekonomije? Ili je posrijedi nesto trece? Sa teorijom da treba efikasno, citaj puno, proizvoditi po jedinici povrsine slazem se potpuno, govorim iz iskustva. Svakih pametno ulozenih 100€ vise po hektaru, u primjerice gnojidbi ili zastiti, nosi deseterostruko dodatnu dobit u odnosu na ulozenih 100€. Barem u mojoj bransi ( vinogradarstvo i maslinarstvo ). U najtezim godinama, kad bi nam likvidnost bila tanka zbog gubitka uroda usred nepovoljnih vremenskih prilika, ja sam uvijek ulozio maksimalno u proizvodnju u iducoj godini, makar zadnju kunu i uvijek se to pokazalo ispravnim. Poanta price je da smo "bogati" ljudi, koji malo zaradjuju!....barem oni koji su uspijeli kupiti koji hektar zemlje po zdravo razumnim cijenama....a ako se i to mudro ne iskoristi, velika je mogucnost da na duge staze, pojedemo sav mukotrpno stecen kapital...kako je lijepo i objasnjeno u tekstu gosp Malica
slobodan rajić
prije 2 tjedna
Dosta napisanog je tačno , ali...baviti se povrćem i voćem na većim površina u Slavoniji nije moguće zato što nema radne snage, strojevi ne mogu sve odraditi, nemamo sustave navodnjavanje( u najavljenim mjerama Ruralnog razvoja nema ni najave financiranja sustava navodnjavanja, samo za JLS, a njih to ne zanima), nemamo u blizini ozbiljne otkupljivače i prerađivače. Stočarstvom se malo tko misli baviti , posebno ne oni koji su jednom zatvorili farme. Ratarima je teško ,ali ipak mislim neće opstati samo oni od par hiljada hektara, nego i oni manji, samo će zarada biti manja.Te priče o propasti seljaka koji nemaju stotine ili hiljade hektara su nam servirane i prije 15-tak godina, da se uplaše mali i sve što mogu pokupe veliki igrači.
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Marta u kojem ti dijelu Hrvatske imaš zemlju ? Ja sam pješice prešao veliki dio Baranje a posebno Slavonije , Zagorje , dio Istre , Dalmatinski kamenjar na kopnu i nekim otocima ! Prvo Hrvatska ima malo dobre zemlje za ratarstvo ! Ratarsko - stočarska proizvodnja na malim i ne dohodovnim OPG u Slavoniji i Baranji IZUMIRE od 1945 ! Preko 100 tisuća OPG koji su upisani u sustav poticaja su uglavnom REKREATIVNOG karaktera , nešto za sebe , nešto malo za prodaju ! Ljudi koji su dobili veće površine državnih parcela na zakup na 5 , pa 2 pa na jednu godinu u biti NE MOGU kombinirati ratarsko - stočarku poljoprivredu ! HRVATSKO ratarstvo u velikoj mjeri znači UNIŠTENJE strukture TLA , jer imamo sve manje HUMUSA ! Moje RATARSTVO u brdskoj Slavoniji svodi se na sjetvu tritikala za tovljenje pilića i ishranu nesilica ! Dio zemlje uz oranje sa moje strane , dao sam ove godine LOVCIMA koji su posijali kukuruz i tako sam pomogao da DIVLJE svinje i JELENI naprave manje štete nekim ljudima koji ŽIVE od poljoprivrede ! Dati nekome zemlju u ARENDU o kojoj piše g. Ivan u nekim selima je NEMOGUĆE jer ju NEĆE u slučaju mojeg sela obrađivati ! U nizinskoj Slavoniji i Baranji uz poljoprivredna poduzeća , država PONIŽAVA dio OPG jer od 91 ljudi ne mogu riješiti DRŽAVNU zemlju , a među njima je i Mato Brlošić , bivši predsjednik VLADINE HPK ! Pa ni Vrakić nije riješio državnu zemlju , a Petar Pranjić rekao mi je da su u Baranji dobili lošiju zemlju ! KUPITI ĆE BARANJU Mađari , pa neka onda g. Ivan pojasni njima kalkulaciju !
Marta Radić
prije 2 tjedna
Da jedno je sigurno...Nemožeš živjeti samo od ratarstva , kao i od mljekarstva , kao i od puno čega. Potrebno je nadopunjavanje jedne proizvodnje sa drugom , proizvodnja cijelu godinu , profitabilnije kulture kako neko spomene. Nije kraj svijeta , ako ćemo proizvoditi manje kukuruza , pšenice i dr... proizvodite što vam se isplati , pa makar to bilo i manje , ali budimo efikasniji. Floskule kako nam proizvodnja pada , kako uvozimo , kako smo neifikasni , kako treba povečati proizvodnju , kako treba ono ili ovo..zaboravite!!! Sve nam to serviraju ljudi iz teorije , no praksa je nešto drugo. Iz ovog teksta jasno se vidi , nepoznavanje ekonomije proizvodnje. Točno je da ako nešto proizvedete više po jedinici površine uz neku cijenu..dobijete viši iznos..No , tu je i druga strana..koliko moraš više uložiti , koliko moraš veći rizik povući..da li je to sve vrijedno rezultata , ako druga strana , ulaganje je jednako ekvivalentu razlike prihoda , što znači da ste radili za ništa , te rizikovali više za ništa..tako da budemo načisto. Profit , zaradu ne ćini samo obijum proizvodnje , već tu ima puno više faktora , a koji bitno utječu na rezultat. I dalje tvrdim..da mi ne radimo , da bih netko rekao proizveo je 8 ili 10 tona pšenice po hektaru , već radimo , da nam ostane što veći dohodak po tom hektaru..pa možda i prinos pšenice od 5 tone ima jednak dohodak onom od 8. Pa postavljam pitanje zašto ganjati 8. Te teorije veća proizvodnja , već dohodak su utopija prošlih vremena. Danas su potpuno neka druga vremana , drugi zahtjevi i izazovi , treba se drugačije gledati na proizvodnju hrane. Najveći izazov se zove RIZIK , jer poljoprivreda je dugoročan i nepredvidiv posao , a pogotovo u današnjim vremenima.
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Gospodin Malić Vi stvarno nemate veze o hrvatskoj poljoprivredi , a to je dokaz da u svoju priču ubacuje i nekoliko država Zapadne Europe ! Neka Austrijanci dođu u sela Slavonije i Baranje koju je upropastila njihova carica Terezija sa promašenom naredbom 1756 od koje su razvijena ušorena sela u Slavoniji i Baranji ! Nisu njima Srbi i Hrvati 1919 nametnuli model poljoprivrednih poduzeća i pravljenje sirotinjskih seljačkih imanja na zemlji koja je nakon 1919 nacionalizirana i podijeljena SOLUNSKIM borcima , bezzemljašima ! Nisu oni 1945 imali KOMUNISTE i zemljišni maksimum od 10 ha i mogućnost da se i takvo gospodarstvo POVRŠINSKI smanji sa više zakona , a jedan je i BEOGRADSKI Zakon o nasljeđivanju ! Nisu oni 1995 imali prosječnu površinu od 2, 8 ha u 5 parcela ! Nisu njima spriječili razvoj OPG od 1991 kao što su to napravili hrvatski komunisti predvođeni sa Tuđmanom i PROMAŠENIM Zakonom za državnu zemlju ! NEMAJU ONI PROMAŠENE zakone za PRIVATNU kao što to imaju TUPAVI Hrvati predvođeni TUPAVIM i SLUGANSKIM političarima ! Preko 2 godine gradio sam i održavao dalekovode u Sjevernoj Njemačkoj i tako PJEŠICE prešao preko njihovih polja ! Predlažem Vama da kupite parcelu u kojoj sam ja sa još 19 suvlasnika u BEČKOJ gruntovnici , a katastru SAM ! Da li ste Vi dobivali podržavljenu zemlju na PONIŽAVAJUĆI zakup na 5 pa na 2 pa sada na jednu godinu ! Ja takve ugovore imam ali protiv MAFIJE NE MOGU SAM , NIŠTA ! A , hrvatski poljoprivrednici sa VLADINOM HPK , su NAJBEZVREDNIJI dio stanovništva RH !
Farma Lužak
prije 2 tjedna
Uvjek sve treba gledati u kontekstu vremena kad se je neki događaj dogodio. Ratari su imali desetak godina dobrih rezultata i oni među njima koji su ulagali u kupnju zemlje i mehanizacije su dobro prošli ali konjunkture se mjenja i proizvoditi sirovine nije više isolativo. Sad je u tijeku restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava koje će se morati ili okrenuti okrunjenjavanju ili proizvodnji profitabilnih kultura. Pri tome mislim na povrtlarstvo koje uz velika ulaganja u tehniku i tehnologiju iziskuje i velike potrebe za radnom snagom. U čistom ratarstvu će ostati oni koji budu obrađivali više tisuća hektara zemljišta. I taj proces ne može zaustaviti nikako,to je naprosto utjecaj tržišne utakmice.
SASA FRANIC
prije 2 tjedna
sve dobro napisano. ali tu treba dodati da je krivnja tu nejvise na drzavi i ministarstvima, koji su hrpa beskorisnih stetocinja. ministarstva raznim mjerama inace usmejere razvitak i rad u svojoj drzavi. ako nisu beskorisni tupi nametnici kao kod nas. i tu nije u pitanju samo poljoprivreda nego i prerada i sve te elektrane koje su navedene. ne mogu to sve poljoprivrednici sami raditi bez raznih programa vlade. a i kod nas je prerada sami idioti. idioti mljekarske industrije koji su mogi izvoziti proizvode su toliko jadni da smo mi puni uvoza mljecnih proizvoda. isto nitko nema da pravi proizvode od ratarske sirovine i to izvozi dalje preradjeno. a radili bi poljoprivrednici povrce i ostalo ne ratarsko, ali nitko to ne radi na vecim povrsinama na sljepo, bez predhodnog ugovaranja proizvodnje. a ugovaranja od strane idiota iz trgovina i prerade nema, zato niti ne sade povrce.