Soja i kukuruz roda 2024: Zlatno doba ratarstva u Hrvatskoj je završilo

Ove godine sam odlučio ogoliti hrvatsko ratarstvo. Rastaviti ga na neki način na proste faktore i vidjeti što gole brojke govore. Previše je u hrvatskom ratarstvu i generalno poljoprivredi razbacivanja slovima bez adekvatnih podloga brojki. One nam daju pravu sliku problema i tjeraju da tražimo dugoročna i kvalitetna rješenja. Da vam dam jedan plastični primjer bitnosti razgovaranja o njima: iz izjava po medijima i slika sa sušom pogođenih polja u Hrvatskoj reklo bi se da je kukuruz katastrofalno stradao ove godine, a moje brojke govore da je bio najprofitabilnija kultura i da su u prosjeku zaradili više nego na pšenici ili suncokretu.

Tko je u pravu između ta dva ekstremna pogleda na istu poljoprivrednu sezonu? Iako ne tvrdim da su moje analize apsolutno točne jer nemoguće je napraviti računicu koja vrijedi jednako u Iloku i u Križevcima, opet se u analize i djelovanje mora krenuti od brojki i prosjeka, a ne ekstrema koje love klikove ili poglede. Iz slike o katastrofalnoj suši stvara se mogućnost da se proglasi elementarna nepogoda i da odšteta zbog šteta (što je dijelom opravdano). Iz slike o niskoj profitabilnosti sektora koju ja želim prikazati u svojim pričama, možda izađe strateška inicijativa ulaganja u navodnjavanje i prelaska dijela ratara u povrtlare ili stočare.

Što je bolje, jednokratna isplata štete za posljedice suše ili dugoročni strateški potezi koji će ih učiniti konkurentnijima i uspješnijima? Zato su brojke bitne i zato se trudim svoje stavove argumentirati s njima.

Ratarstvo u defenzivi rezultata i optimizma

Nakon solidnih par godina prije rekordno profitabilne 2022., hrvatsko ratarstvo je u defenzivi rezultata i optimizma. I to nije nužno loše, jer nema promjene bez boli, a ratarska bol koja je počela 2023. će se gotovo sigurno potrajati i dobar dio 2025. Iako će 2024. ispasti na kraju jedna pristojna godina gledajući dobiti koje su ostvarivali u periodu 2015-2022, stvari su ipak bitno drukčije kad ih gledamo sa širom perspektivom. S 500 EUR/ha dobiti ste 2018. godine mogli kupiti dvostruko više zemljišta nego 2024. Ili ste mogli kupiti stroj za koji vam danas treba gotovo dvostruko više novca.

Niske dobiti koje izvlače s hektara zemljišta pod uljaricama ili žitaricama sve teže mogu financirati budući razvoj ratarskih gospodarstava. Hrvatska oranica postaje (pre)skupa za ovu proizvodnju, kao i strojevi. Poskupio je značajno i rad. Uz sve to, i kapital je već neko vrijeme skup, a porast cijena repromaterijala i rada znači i veće potrebe za obrtnim kapitalom i više troškove kamata koji opterećuju poslovanje. Sve to djeluje na profitabilnost i njihovu sposobnost da dalje ulažu i ostanu konkurentni.

Posebno se to odnosi na one koji obrađuju 10-50 hektara i misle da dugoročno mogu opstati u ovom sektoru kao jedinom izvoru prihoda obitelji. Premalo se vrijednosti stvara na ratarskom hektaru i neka minimalna mjera opstanka postaje sigurno preko 100 hektara zemljišta. Rekao bih da je mjera od 400 hektara prva koja garantira dobro iskorištavanje strojeva i sposobnost ulaganja (održivost). Uspješni moraju stvarati puno više od 500 EUR dobiti po hektaru kako bi mogli zadržati sposobnost investiranja i daljnjeg razvoja. Jasno je da s tih 500 EUR/ha dobiti na 20 hektara stvore samo oko 10.000 EUR nove vrijednosti godišnje i da to nije dovoljno da bi mogli nastaviti sa ulaganjima.

Zlatno doba ratarstva je završilo

Klimatske promjene unose dodatne nesigurnosti u domaće ratarstvo, svaka godina je svoja priča i često je optimalan datum sjetve točnije odrediti pogađanjem nego gledajući što struka ili iskustvo govori. Izvjesno je da će u bližoj budućnosti biti sve više suše u srpnju i kolovozu, sve više ekstremnih oborina u proljeće i jesen, a samim time bit će sve teže upravljati ovom proizvodnjom. Kako bi osigurali kontinuitet poslovanja sve će češće posegnuti za ulaganjima u navodnjavanje, a kako moje računice pokazuju da je ova proizvodnja neisplativa za ulaganje u navodnjavanje, to je opet za ratare slijepa ulica.

Klimatske promjene i glodavci diktiraju jesensku sjetvu, neki će pričekati studeni

Morat će se mijenjati da bi opstali, ili se zadovoljiti vrijednom imovinom koja ne stvara zadovoljavajuću novu vrijednost. A ta novo stvorena vrijednost mora minimalno osigurati normalan život vlasnicima poljoprivrednog gospodarstva uz povrat dobrog dijela dobiti u održavanje ili kupovinu nove mehanizacije.

Reći ćete da sam se namjerio ove godine na ratarstvo. I nisam i jesam, priznajem da mi računice iz ove proizvodnje služe kao primjer kako bi svi sektori u Hrvatskoj trebali početi gledati na poljoprivredu, a to je iz perspektive kapitala. Na strateškom nivou, o njemu kao sektoru trebalo je još jučer dugoročno promišljati jer zlatno doba ratarstva u Hrvatskoj je završilo. I pitanje nije gdje smo, nego kako dalje. Ono je najvažniji poljoprivredni sektor u Hrvatskoj gledajući njegovu veličinu, ali i važnost za stočarstvo i industriju. Zato je bitno razumjeti trendove koji će biti dominantni i sukladno tome kako se prilagođavati da bude na korist i ratarima i hrvatskoj poljoprivredi?

Soja i kukuruz roda 2024

Daleko sam otišao, idemo nazad na soju i kukuruz roda 2024. Koristit ću istu metodologiju kao kod pšenice i suncokreta da izračunam dobiti koje su ostvarili na ovim kulturama. U ovoj priči neću se puno baviti metodologijom izračuna, ako ste novi na Poljoprivrednim pričama pročitajte priče o pšenici i suncokretu da bi vidjeli detalje i pojašnjenja što je sve uključeno u pojedini trošak.

Kako je izračuna profitabilnosti koliko i ratara u Hrvatskoj, prije svega vodite računa da su temelj na kojima baziram svoje izračune proizvođači u okolici Osijeka, srednje kvalitete i veličine zemljišta (200-njak hektara) i srednje efikasnosti i pregovaračke moći. Nekoliko opservacija za svaku kulturu, da se vidi širi kontekst mojih izračuna:

Kukuruz – okolnosti na polju su dopustile sjetvu na vrijeme odnosno početkom travnja. Dovoljno proljetne vlage i puno topline dovele su do brzog razvoja, oplodnja je bila u prosjeku oko 1. srpnja u periodu kada još uvijek nije bilo prevruće (kasnije sjetve su više nastradale jer je bilo jako vruće u oplodnji). Nesporno je da je pretrpio štetu od suše u srpnju i kolovozu, što je vidljivo po tome što je uglavnom skidan suh što se vrlo rijetko događa. Ali ipak, ta suša nije napravila ogromnu štetu, a zbog nje su skidali kukuruz često i s vlagama zrna ispod 10% i tako značajno anulirali uobičajene silosne troškove sušenja. Razgovarao sam s više proizvođača u trokutu Baranja – Valpovo - Vinkovci i prinosi kukuruza ove godine su im se kretali 7-11 tona suhog zrna po hektaru. Rekao bih da je to maksimalna šteta od suše oko 20% gledajući njihove standardne prinose.

Soja – iako generalno bolje podnosi sušu od kukuruza, ove godine je najgore prošla kroz sušni period u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Posebice je to bilo izraženo kod onih koji su kasno sijali. Kasna sjetva soje se pokazala zadnjih godina dobar odgovor na sušni i vrući srpanj, ali ta strategija ove godine nije ispala dobra jer je ušla vegetacijski jača u srpanj zbog toplog proljeća i bržeg razvoja biljaka od uobičajenog. Iz tog razloga zrna su prošla ranu oplodnju i ostala mala zbog manjka vlage u tlu u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Prinosi kod onih s kojima sam pričao se kreću od 2 do 3 tone suhog zrna, s tim da sam češće čuo brojke ispod 2 tone/ha nego preko 3 tone/ha.

I postrna soja ove godine se zbog suše pokazala kao loša proizvodna priča, štete na soji su bliže 30% i više su nego na kukuruzu gdje procjenjujem 20-tak %. Prinosi na usjevima bez navodnjavanja su 0,5-1,5 tone/ha. S tim prinosima postrne kulture se ne pokrivaju troškovi sjemena, rada i mehanizacije. Kako se procjenjuje da je postrne soje blizu 15 tisuća hektara, radi se o značajnoj izgubljenoj dobiti koju je hrvatski ratar obično ostvarivao.

Kao i obično, i ove godine je teško cijelu Hrvatsku staviti pod isti nazivnik, zato se mnogi iz okolice Bjelovara ili Međimurja neće složiti s gornjim brojkama. Perspektive radi, Osijek je ove godine u periodu siječanj-kolovoz imao 350 litara kiše/m2 a Zagreb 580 litara kiše/m2. Kiša je na zapadu Hrvatske odgađala sjetvu do sredine svibnja. Kukuruz se skidao suh u većini gospodarstava istočne Slavonije, dok je većina gospodarstava na zapadu i sjeverozapadu skidala vlažan kukuruz (manje nego inače, ali svejedno vlažan) i plaćala sušenje koje je odnijelo dobar dio profita tamošnjim proizvođačima.

Profitabilnost Mirka i Slavka 

Bez obzira na sve varijacije koje se pojavljuju od istoka do zapada ja ću se držati svoje metodologije i svesti proizvodne kalkulacije na Mirkovu i Slavkovu. Kakva je njima ove godine bila profitabilnost kukuruza i soje?

Profitabilnost kukuruza – troškovi sjemena 215 EUR/ha, gnojiva 327 EUR/ha (šparalo se) i zaštite 48 EUR/ha. Za trošak rada i mehanizacije (uključivo amortizaciju, gorivo, održavanje, trošak kapitala...) 380 EUR/ha troškova. Ostali troškovi na gospodarstvu su oko 180 EUR/h,a a troškovi kamata 40 EUR/ha. To je ukupno 590 EUR/ha troškova repromaterijala, odnosno 1190 EUR/ha ukupnih troškova proizvodnje kukuruza. Ako je Mirko dovezao 9 tona/ha suhog kukuruza otkupljivaču, po 165 EUR/toni to je 1.485 EUR/ha prihoda. Na to treba dodati potpore, čime dođemo na 1.785 EUR/ha prihoda. Na kukuruzu su ostvarili 1.785 – 1.190 = 595 EUR/ha dobiti prije oporezivanja.

U usporedbi s drugim kulturama, ostvarili su 200-njak EUR/ha više dobiti na proizvodnji kukuruza nego na proizvodnji pšenice i suncokreta. Rijetko je kao ove godine kukuruz pobjednik u profitabilnosti ratarskih kultura. Koliko troškovi sušenja utječu na profitabilnost ove kulture, govori podatak da je ove godine kukuruz ušao s istim prinosom suhog zrna i sa 16% vlage, profitabilnost kulture bi se smanjila sa 595 EUR/ha na 370 EUR dobiti po hektaru.

Profitabilnost soje – troškovi sjemena 166 EUR/ha, gnojiva 176 EUR/ha (šparalo se) i zaštite 153 EUR/ha. Kad dodamo trošak rada i mehanizacije te ostale troškove na ukupnih smo 1065 EUR/ha. Uz prinos od 2,4 tone/ha x 435 EUR/toni imamo 1.044 EUR/ha prihoda, a s potporama od 300 EUR/ha ukupno 1.344 EUR/ha prihoda. Ratari su ove godine na soji zaradili (ostvarili dobit) samo 281 EUR/ha. Točka pokrića troškova je bila negdje oko 1,8 tona prinosa soje po hektaru. Koji su to prinosi na kapital ako Mirko ima nekoliko milijuna EUR vrijednu imovinu?

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

U nekoj od idućih priča završit ću s ratarstvom roda 2024. godine i što takva godina znači za ovu proizvodnju u Hrvatskoj. Iako je godina bila profitabilna, niska profitabilnost sektora u 2024. godini nakon loše 2023. ne znači ništa dobro za ratare pred kojima je dugih 9 mjeseci do iduće žetve i prvih prihoda u 2025. Pogledi sve češće idu prema Ministarstvu koje bi ranijom isplatom poticaja trebalo olakšati cashflow i preživljavanje.

Dolazi još jedna crna ratarska zima.