Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 14.06.2024. 14:00

Svako selo ima barem jednog Slavka, ovo je priča o njemu

Koliko je poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj, toliko je i priča o lomu koji se događa kako se približava generacijska tranzicija. Slavkova priča je jedna od takvih. Topla ljudska o odricanju, posvećenosti i uspjehu.

Foto: Depositphotos/budabar (ilustracija)
  • 4.866
  • 312
  • 2

Mnoga naša poljoprivredna gospodarstva prolaze ili će u idućih 10 godina prolaziti generacijsku smjenu. Poljoprivredne su to priče započete još u 90-tim godinama i osnivatelji su danas već pomalo umorni 50 ili 60-godišnjaci. Prije ili kasnije, osnivatelje dohvate godine, bolest, djeca umjesto da postanu poljoprivrednici odu u influencere ili sve od navedenog.

Svako gospodarstvo ima neku svoju priču i neki svoj način tranzicije. Neka se prodaju jer nasljednici nisu zainteresirani za nastavak ili je osnivačima dosta. Neki i dalje guraju (pozdrav veteranu g. Franji iz Crnca). Vidim puno primjera mladih koji od svojih roditelja preuzimaju gospodarstva i pokazuju najbolje od oba svijeta – naslijedili su strast i posvećenost svojih roditelja, pokupili i znanje jer su na traktoru otkad su naučili puzati. Ta djeca imaju znatiželju i energiju mladih, ali i svjesnost da žive u složenijem okruženju nego njihovi roditelji i da se moraju mijenjati da bi opstali. To su djeca odrasla s volanom u desnoj i Youtube-om u lijevoj ruci.

Koliko je poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj, toliko je i priča o lomu koji se događa kako se približava generacijska tranzicija. Slavkova priča je jedna od takvih. Topla ljudska priča o odricanju, posvećenosti i uspjehu.

 Niti zna da je bogat niti mu je to bitno

Pričao sam danas sa Slavkom na temu njegova OPG-a. Vrtimo zapravo dugo tu priču, ja je forsiram, a on pomalo prihvaća potrebu da se mijenja. Tema je naizgled složena: nakon 30 godina naporna rada i dalje nije na stabilnim nogama. Radi 300 hektara uljarica i žitarica, posvećen je i kvalitetan proizvođač. Nije najjači kao Mirko, ali je iako samouk i dalje natprosječan hrvatski ratar. Ako postoji američka priča o uspjehu, njegova je hrvatska priča o uspjehu. Gledajući proizvodne rezultate, ja bih ga bez dileme stavio u top 10% hrvatskih najboljih proizvođača.

Stvarao je svoju priču iz nule otkad je odložio pušku - deda je ostavio tek Dajca i par jutara zemlje. Krv, znoj i suze su tekli godinama da bi došao do pozicije u kojoj je danas, a ona je sljedeća:

  • Visoki proizvodni rezultati u uljaricama/žitaricama daju stabilnost gospodarstvu
  • Visoka je vrijednost imovine u zemljištu i strojevima. Veći dio zemlje je u vlasništvu, a 100 hektara je u zakupu od fizičkih osoba i države
  • Gospodarstvo je zaduženo 500 tisuća EUR s lošom strukturom ročnosti duga – dospjelost većine duga je u idućih par godina. Usprkos zaduženosti, imovina je i dalje bitno veća od zaduženosti i poželjan je poslovni partner bankama
  • Starost i manji nedostatci u strojevima i infrastrukturi gospodarstva zahtijevaju dodatnih 500 tisuća EUR investicije u idućih par godina
  • Visoka razina vlastita rada jer Slavko prosječno radi 1,5 smjene a u vrijeme sjetve i žetve i 2 pune smjene. Ovo naglašavam zato što moramo shvatiti da bi Slavko da negdje radi ovako složene i odgovorne poslove za poslodavca u prosječnih 60-70 sati tjedno sigurno zaradio 30.000 EUR mjesečno, a to je čak pola onog što zaradi kao poduzetnik/poljoprivrednik.
  • Česta je fluktuacija traktorista jer nije lako pratiti njegov radni tempo.

S druge strane lenije, Slavko ima 4 stenta, a ni posljedice života i rata (ima li razlike?) nisu zanemarive. Ima 50 godina, krasnu ženu, 2 kćeri koje su se udale u Norvešku, opasnu mamu, 8 mačaka, susjedovog psa Švrću i jednog, ali vrijednog kuma. Kum misli da treba početi misliti na budućnost - da bude manje stresna nego dosadašnji dio života koji je bio pun odricanja, crnih noktiju i stvaranja vrijednosti. Kad sam prije pola godine pričao s kumom, on ispije rakiju, povuče dim i reče: "Brine me Slavko. U budućnosti treba misliti na kvalitetu života više nego na lemeše, jer djeca i/ili zetovi neće nastaviti njegov posao, zašto se onda dalje ubijati od posla“.

Ne nazire se kraj odricanju

Ovo je tipična priča uspješnog hrvatskog ratara. Generacija je to na tranziciji nakon 30 godina stvaranja. Generacija kojoj je svaka od zadnjih 30 godina godina u kojoj se nešto love posuđuje u proljeće za plaće i kredite/leasinge i živi na dug do prve love u srpnju. Svako slavonsko selo ima barem jednog Slavka, a neki ih imaju i nekoliko. Ti Slavci su teški milijune EUR, a prikrivaju to na način da su većinu dana u zaprljanom radnom odijelu, ne idu na godišnje odmore i rade posao agronoma, traktoriste, financijaša, pregovarača, traktoriste, varioca, mehaničara, psihologa i meteorologa, često sve u istom danu. Uvijek im fali novca jer uvijek ima neka zemlja koja se "mora“ kupiti i neki stroj koji se mora popraviti. Slavko niti zna da je bogat niti mu je to bitno – fokus je njegove svakodnevne misli što sutra mora prskati i kad će pasti kiša.

Kad bi ga onako grubo financijski ogolio, sa svojih 2,5 milijuna eura imovine godišnje iz proizvodnje stvori dobiti maksimalno 100 tisuća EUR. 4 %. Riječima četiriposto. Maksimalno! I to mislim da je 4% dosegao samo jedne, 2022. godine, dok je u prosjeku to bitno manje. Paradoksalno, većina vrijednosti koje je stvorio na svom OPG-u je nastala iz porasta vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, a ne iz biznisa. Iz stomaka bi lupio da je u porastu vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u zadnjih 20 godina stvoreno minimalno 50% novostvorene vrijednosti u njegovu gospodarstvu. On to niti ne zna, ali on je zapravo puno bolji trgovac nekretninama nego ratar. Malo se šalim, Slavko bi si prije odsjekao ćunu nego prodao jutro zemlje.

Što da radi 50 godišnji Slavko? Poljoprivreda je njegova strast i njegov život, ali odricanju se kraja ne nazire. Zdravlje i godine stišću. Htio bi raditi još 10 godina, ali slabijim tempom nego do sada.

Savjet za budućnost

Da sam ja Slavko, ili da on hoće saslušati savjet, savjetovao bi mu sljedeće kao njegov consigliere:

Krenuo bi u proces okrupnjavanja zemljišta, 150 hektara gospodarstva su velike table, ostatak tabli su veličine od 0,3-10 hektara. U tom procesu dogovorio bi lokalnu internu komasaciju sa glavnim igračima u selu i okolici tako da minimalna tabla bude 2 hektara. Preostalih 25-tak hektara koji se ne mogu kvalitetno riješiti bi prodao ili dao u dugoročni zakup. U tom procesu podigao bi dio kapitala za financiranje investicija npr. 25 ha x 12 kEUR=300 kEUR casha. Druga posljedica procesa okrupnjavanja bi bilo veća operativna učinkovitost i manji troškovi. Uštede zbog povećane efikasnosti mogu biti oko 50 EUR/ha, što na tih 100 okrupnjenih hektara daje 5000 EUR godišnje ušteda. To bi ublažilo 20% koliko se u komasaciji morao odreći – dao je topa za lovca, ali i dobio poziciju za svog pješaka da ide naprijed

Restrukturirao bi kratkoročni financijski dug na 10 godine preko razvojnih banaka. Dio duga bi otišao na investicije, a dio na obrtni kapital. Time bi se prestao financirati od dobavljača i počeo financirati od banaka što bi donijelo dodatnih 2-3 % ušteda na repromaterijalu ili 7-8 tisuća EUR godišnje.

Investirao bi u mehanizaciju da se značajno podigne efikasnost i smanje troškovi u segmentu sati rada strojeva i ljudi

Investirao bi samo nužno u ekonomsko dvorište/zgrade koje bi se koristilo za strojeve, gnojivo i skladištenje dijela roba na kraće vrijeme. Suhu robu bi prodavao iz dvorišta najdalje u roku 30-60 dana nakon žetve. Mokru robu bi vozio kod partnera u silos koji bi imao prednost i kod otkupa suhe robe.

Skratio bi si život u polju i više vremena potrošio da nauči engleski, čitati financijske izvještaje, planirati cash flow, pratio tržišna kretanja i radio procjene kad je najbolje prodati svoju robu. Time bi stvorio novu vrijednost s kojom bi mogao platiti traktoristu ili agronoma koji bio preuzeo dio njegova posla

Počeo bi razmišljati o povrtlarstvu i navodnjavanju koje može pružiti veću dodanu vrijednost (povrat na kapital). Pripremio bi se s projektom za neki budući povrtlarski napad na Intervenciju 73.10.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu

I naravno, Slavko bi kao i Mirko čitao i dalje Poljoprivredne priče.


Tagovi

Poljoprivredne priče Priča o Slavku Generacijska tranzicija OPG


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#RuralFoto
#priroda
Divna slavonska polja