Spajajući autohtone talijanske mahunarke i žitarice s drevnom tradicijom uzgoja plemenite plijesni, Carlo Nesler stvara žive, nepasterizirane umami začine namijenjene vrhunskoj gastronomiji
Dok moderna agroindustrija tlo često promatra samo kao podlogu za rast biljaka, na Neslerovu imanju pristup je potpuno suprotan. Na oko sedam i pol hektara između Viterba i Canina poljoprivreda počiva na dubokom poštovanju prema mikrobiomu tla.
"Metodom bez oranja čuvamo strukturu tla, sprječavamo eroziju i štitimo složenu mrežu korisnih gljiva i bakterija. Žitarice i mahunarke uzgajamo unutar stoljetnih maslinika. Samoniklo bilje ne uništavamo kemikalijama, već ono služi kao prirodni štit i izvor bioraznolikosti. To traži mnogo ručnog rada, što nije lako, ali se isplati", pojašnjava Carlo Nesler, s kojim smo razgovarali na sajmu Terra Madre u Torinu.
Takvo zdravo tlo bogato mineralima daje sirovinu iznimne nutritivne vrijednosti, koja postaje temelj za idući korak, fermentaciju. Kada vlastiti prinosi starih sorti pira ili boba nisu dovoljni, surađuju isključivo s lokalnim ekološkim proizvođačima koji dijele njihovu viziju etičke poljoprivrede. Po sirovine se nikada ne ide dalje od sto kilometara od imanja.
"Nesler Cibo Vivo, što na talijanskom znači ‘živa hrana’, poljoprivredni je i zanatski projekt koji sam pokrenuo 2016. godine u regiji Tuscia", nastavlja naš sugovornik i dodaje: "Sve je počelo kao CibOfficina, mali laboratorij za istraživanje i edukaciju o prirodnoj fermentaciji, a s vremenom je preraslo u prepoznatljiv brend živih, vrhunskih proizvoda."
U njihovu novom laboratoriju Nuova CibOfficina žitarice nakon žetve prolaze kroz proces u kojem se susreću kulinarska znanost i drevna biologija fermentacije. Pritom je ključna Aspergillus oryzae, plemenita plijesan koja se koristi u tom procesu. Umjesto industrijskog praha, na imanju već godinama samostalno uzgajaju i selekcioniraju ovu gljivicu.
"Proces počinje preciznim namakanjem i kuhanjem pira i ječma na pari. Unutrašnjost zrna mora omekšati, dok vanjska opna treba ostati čvrsta i prohodna za zrak", otkriva.
Nakon hlađenja žitarice ručno inokuliraju sporama plijesni i smještaju u komore s kontroliranom vlagom. Tijekom sljedećih 48 sati intenzivnog rasta plijesan razvija gusti, snježnobijeli micelij, koji miriše na svježe šumske gljive i marelice. U tom ključnom trenutku oslobađa enzime koji razgrađuju složene biljne proteine na aminokiseline i pridonose razvoju karakterističnog umami okusa, koji obilježava njihove buduće proizvode.
Iza ovog ambicioznog pothvata stoji Carlo Nesler, istraživač, edukator i jedan od vodećih stručnjaka za fermentaciju u južnoj Europi. Njegova početna želja bila je istražiti kako živa mikroflora utječe na ljudsko zdravlje i kulinarsku kreativnost. Prekretnica se događa kada mu se pridružuje Paolo Casadio koji vodi poslovanje, administraciju i prodaju. Zajedno su transformirali posjed u održiv poslovni model i dokazali da zanatska, spora proizvodnja hrane može biti ekonomski isplativa.
"Puno pričamo o održivosti, ali zaboravljamo onu ekonomsku, a ona je ključna jer svi moramo živjeti od svog rada. Mi smo to ostvarili stvaranjem velike dodane vrijednosti iz vlastite sirovine. Radimo mnogo i možda ne zaradimo koliko zaslužujemo, ali uspijevamo živjeti od poljoprivrede. To je od početka bio moj cilj”, naglašava Nesler.
Otvoreno priznaje da je i sam nekada drugačije gledao na poljoprivrednu proizvodnju. Tek kada je ušao u te vode, shvatio je s kakvim se teškim izazovima proizvođači svakodnevno nose. Zato sada želi da njegovi kupci prepoznaju trud utkan u svaku staklenku - od prvog koraka.
"Hrana se danas ne cijeni dovoljno jer potrošači ne vide koliko je rada i ulaganja potrebno za jedan proizvod. Izuzetno je važno znati što se nalazi iza te lijepe, finalne scene“, upozorava.
Njihov novi pogon, izgrađen prema visokim standardima zelene gradnje i s prirodnom izolacijom, osigurava odgovarajuće uvjete za sazrijevanje proizvoda, ali i prostor koji privlači stručnjake iz cijeloga svijeta. Upravo se ondje odvija jedna od najvećih Neslerovih inovacija. Za razliku od tradicionalnih azijskih proizvođača, u svojoj proizvodnji ne koristi soju. Iako su miso paste i shoyu umaci tradicionalno povezani s tom mahunarkom, ovaj je talijanski proizvođač odlučio prilagoditi ih mediteranskom podneblju.
Umjesto soje, bazu proizvoda čine lokalne talijanske sirovine, poput slanutka, crne leće i boba, uz stare sorte žitarica. Tako smanjuju potrebu za uvozom i izbjegavaju oslanjanje na monokulturnu proizvodnju, a istodobno razvijaju nove profile okusa. Proizvodi zadržavaju dubinu karakterističnu za fermentirane umake i paste, uz zemljane i voćne note koje im daju upotrijebljene sirovine.
Umaci i paste pune se u staklenke i boce bez pasterizacije i filtriranja, čime se čuvaju živi mikroorganizmi. Proizvodi koji izlaze iz drvenih bačava rezultat su dugotrajnog procesa i pažnje posvećene detaljima. Među tekućim začinima ističe se shoyu umak od crne leće i pira. Odlikuje se bogatim i slojevitim okusom te se koristi za završno začinjavanje jela.
Za ljubitelje intenzivnijih okusa tu je umak od boba i dvozrne pšenice, odnosno pira, koji prije izlaska na tržište odležava čak četiri godine u mraku podruma. Kremastiju teksturu nudi meka miso pasta od slanutka i ječma. Ona sazrijeva kraće, a odlikuje se ravnotežom slatkastih i slanih nota te je prikladna za juhe i marinade.
Za uspjeh najmodernije ekološke plantaže nara u Italiji zaslužne su guske i bubamare
U ponudi su i tekući začini na bazi jednozrnke, kao i začinski prahovi koji nastaju dehidracijom i mljevenjem čvrstih ostataka fermentacije. Takvim pristupom, u skladu s načelima smanjenja otpada, iskorištavaju i nusproizvode proizvodnje. Ove gastronomske kreacije danas se koriste i u kuhinjama uglednih europskih restorana s Michelinovim zvjezdicama, gdje chefovima služe za postizanje dodatne dubine i slojevitosti okusa.
Osim proizvodnje, posjed funkcionira i kao Centar za studije fermentacije, u kojem Nesler i njegov tim redovito organiziraju edukacije za profesionalce iz ugostiteljskog sektora, ali i amatere željne novih znanja. Programi obuhvaćaju sve, od kratkih, intenzivnih vikend-radionica posvećenih laktofermentaciji povrća i izradi kombuche do viš tjednih profesionalnih masterclass programa.
Na naprednim tečajevima chefovi i prerađivači hrane upoznaju se sa složenom mikrobiologijom, laboratorijskim sigurnosnim standardima i naprednim tehnikama uzgoja koji-plijesni. Uče i kako izraditi vlastite verzije octa i garuma, drevnog umaka bogatog umamijem. Edukacije povezuju znanost o mikrobiomu s praktičnim radom, potičući polaznike da u vlastitim kuhinjama primjenjuju održiv i ekološki pristup.
Imanje Nesler dokazuje da se odgovori na izazove moderne prehrane i klimatskih promjena često kriju upravo u spoju zaboravljenih prirodnih zakona i suvremene znanosti.
"Moramo se prilagoditi prirodi koja se neprestano mijenja. Želimo li izbjeći probleme, situaciju na zemlji moramo stalno pratiti i reagirati u pravo vrijeme. Svaka je godina drugačija, sve je u balansu, a ključ svega je brinuti o dobrobiti tla“, ističe vlasnik imanja.
Vraćanjem zdravlja zemlji kroz regenerativne metode i oslobađanjem snage mikroorganizama kroz fermentaciju, Nesler i njegov tim ne proizvode samo hranu - oni stvaraju novi, održivi gastronomski jezik. Njihova priča pokazuje da vrhunski okus ne dolazi iz laboratorijskih aditiva, već je plod strpljenja, čiste zemlje i suradnje s nevidljivim, ali moćnim mikrosvijetom koji nas okružuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica