Siva pjegavost krušaka - kako je spriječiti?

Uzročnik sive pjegavosti lista krušaka je gljiva Mycosphaerella sentina, a šteta se ogleda u ranijem opadanju lišća, što povećava opasnost od izbijanja retrovegetacije u slučaju tople jeseni. Generalno, ova bolest nije teška za suzbijanje, ali se u većini voćnjaka u kojima se obavlja zaštita, pojavljuje nakon berbe, jer proizvođači nemaju običaj tretirati stabla kontaktnim fungicidima u kolovozu i rujnu, odmah poslije berbe ljetnih sorti krušaka.

Isto tako, ne čini veliku štetu u takvim slučajevima, ali problemi se mogu pojaviti u zapuštenim voćnjacima, pogotovo u onim u kojima se od početka vegetacije voćke nisu tretirale pesticidima.

Prvi tretmani 

Optimalne temperature za pojavu bolesti su oko 25 stupnjeva. Prvi tretmani trebalo bi obaviti odmah nakon cvjetanja voćaka i još u dva ili tri navrata, otprilike nakon 14 dana. Međutim, pošto voćari posljednjih godina češće tretiraju stabla pesticidima, nekada i više od 20 puta tijekom vegetacije, već u početnim fazama razvoja bolesti, dolazi i do njenog suzbijanja.

Ako se sa prskanje ne nastavi nakon berbe opet će se pojaviti bolest, ali u mnogo manjem obujmu. U voćnjacima koji su, po pitanju primjene kemijskih sredstava, nezaštićeni, već u rano proljeće dolazi do pojave simptoma koji se ogledaju po sitnim sivim pjegama koje se formiraju na licu lista.

Što je ključno nakon berbe - kako krušku spremiti za zimu?

Iz opalog lišća vjetrom i kišom spore se prenose na zdravo lišće. Nakon petnaestak dana inkubacije dolazi do stvaranja pjega koje su sitne, promjera nekoliko milimetara, s tamnijim ivicama. U sredini pjega su askospore koje, u slučaju povoljnih uvjeta, tj. na temperaturama oko 10 stupnjeva, klijaju i stvaraju micelije iz kojih će se oslobađati piknospore, a koje ostvaruju sekundarne infekcije.

Na jednom listu tada može doći do pojave većeg broja pjega koje se spajaju, nema fotosinteze u listovima, smanjena je njegova aktivnost i dolazi do prijevremenog otpadanja već tijekom kolovoza ili rujna.

Naravno, za ostvarenje zaraze, potrebna je veća vlažnost, tj. kiša.

Smanjuje rodnost

Upravo je defolijacija najveći problem. Ako jesen bude topla može doći do ranijeg kretanja vegetacije, cvjetanja i smrzavanja voćaka, u slučaju jače zime. Najgore je što može doći do slabije rodnosti u narednoj vegetacijskoj sezoni.

Kada lišće otpadne gljivica prezimljava u njemu i na proljeće počinje novi ciklus. Od sorti najviše su osjetljive Viljamovka i Boskova bočica, a Fetel, Santa Marija, Citronka, nemaju problema s ovom gljivom koja napada i dunju.