Lisne uši na jabuci suzbijte pripravcima od ulja neema, pelina ili češnjakom

Lisne uši su vrlo česti štetnici na jabuci. Najčešće ih primjećujemo na vrhovima mladica gdje su sočni, mladi, biljni dijelovi. Štete nastaju uslijed njihove hranidbe pa listovi budu deformirani i uvijeni. Kod jakih napada dolazi do propadanja mladih grančica pa plodovi gube tržišnu vrijednost, a prinos voća je umanjen.

Postoji nekoliko različitih vrsta biljnih ušiju: zelena lisna, krvava, crna, pepeljasta uš i brojne druge. Posljednjih godina sve se češće pojavljuje lisna uš crvenih gala (lat. Dysaphis devecta). U stvarnosti, ovaj naziv obuhvaća tri srodne vrste, a to su: Dysaphis devecta, Dysaphis anthrisci i Dysaphis chaeophylli.

Pri jačem napadu, listovi opadaju u srpnju

Zajedničko im je da napadaju jabuku. Na njenom lišću izazivaju uvijanje rubova prema unutrašnjosti, a zatim se formiraju karakteristične crvene gale (kvržice). Tako dolazi i do smanjenja površine koja vrši asimilaciju hranjiva.

U Europi je najzastupljenija vrsta Dysaphis devecta koja tijekom cijele godine boravi na jabuci i ona joj je jedini domaćin. Druge dvije vrste, osim jabuke, mogu se pronaći na drugim biljnim vrstama.

Lisne uši crvenih gala štetu pričinjavaju hraneći se na donjoj strani lista. Znaci napada i izgled oštećenih biljnih dijelova dosta podsjećaju na simptome kovrčavosti lista breskve.

Na zaraženom naličju nalaze se kolonije kukaca. Kada je napad jači, dolazi do otpadanja listova tijekom srpnja. Vrlo rijetko dolazi do pojave simptoma njihove hranidbe na plodovima i u tom slučaju dolazi do crvenila na njihovoj površini.

D. devecta prezimljava na stablu jabuke u formi zimskih jaja koja polaže na kori drveta, u pukotinama kore ili ramenih grana, kao i u blizini pupoljaka. U tijeku godine može dati do četiri generacije. Odrasle jedinke su ljubičasto - plavo - sivo obojene dok su mlade ličinke ružičaste. Ženke polažu zimska jaja već od sredine ljeta.

Bubamara drži brojnost pod kontrolom

Kada se vizualnim pregledom ustanovi deset posto listova s galama i deformacijama, potrebno je pristupiti suzbijanju. Problem s ovom uši je što izlučuje mednu rosu i prenosi viruse. Zbog obilja rose stvaraju se i idealni uvjeti za razvoj gljivice čađavice.

Vrlo često spomenuti štetnik ne zahtijeva uništavanje. Pod kontrolom je drže bojni neprijatelji, kao na primjer bubamare.

Za njeno uklanjanje možemo koristiti brojne prirodne pripravke. Dosta efikasnim su se pokazali oni na bazi pepela, ljute paprike, češnjaka, duhana, pelina, neem-a.

Kako napraviti insekticid od ulja neema

U jednu litru tople vode doda se malo tekućeg sapuna i promiješa se. Polako dodajemo pet mililitara ulja neem-a. Sve se dobro sjedini. Ovo sredstvo uvijek se priprema svježe, a primjenjuje se rano ujutro ili kasno navečer. Sam neem nije štetan za pčele, ali mogu stradati u direktnom kontaktu s njim.

Sredstvo od pelina priprema se tako što se 30g suhe ili 300g svježe biljke potopi u deset litara vode i ostavi preko noći, a najviše do tri dana. Otopina se procijedi nakon stajanja.

Možemo koristiti i preparat od eko deterdženta kada su u pitanju manja stabla. Za pripremu nam je potrebno četiri litre vode u koju se doda 50ml eko deterdženta za suđe. Ovom tekućinom dobro se poprska lišće, posebno s donje strane.