Istarska bjelica prešla je dalek put od Kaldira do New Yorka, ali se isplatilo

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Anđelo Štefanić nalazi se u mjestu Kaldir kod Motovuna u Istri, a njegovo je ekstra djevičansko maslinovo ulje od istarske bjelice nedavno osvojilo zlatnu medalju u New Yorku. Obitelj se proizvodnjom maslinovog ulja bavi više od 40 godina, a danas ima oko 1.500 stabala autohtonih sorti, tri monosortna i jedno aromatizirano ulje, Limolivo.

"’Dug je, zahtjevan i skup bio put do zlatne medalje u New Yorku na legendarnom NYIOOC-u. Ipak, odlučili smo napraviti taj važan iskorak s našim maslinovim uljem jer smo do sada sudjelovali na regionalnim smotrama i ocjenjivanjima, koje smo u jednom trenutku prerasli. Konačno smo se ove godine otisnuli preko Velike bare’’, kaže vlasnik OPG-a, koji nosi ime njegova oca Anđela, Denis Štefanić, koji je druga generacija maslinara u obitelji.

Dobar vjetar za maslinare u Istri

Prema njegovim riječima, nagrađeno ulje pod brendom Bianchera, krije autohtonu istarsku bjelicu, bužu i leccino, koji je oprašivač ove nesamostalno oplodive sorte. U proizvodnji spaja tradiciju i suvremene metode, s naglaskom na pravodobnu berbu i brzu preradu, čime osigurava vrhunsku kvalitetu.

"To možemo jer smo manja obiteljska uljara, što znači da možemo osigurati dovoljno berača i odgovarajuće uvjete za preradu i držanje ulja, što znači da dobijemo šest litara ulja od 100 kilograma ploda", otkriva Štefanić.

Istarska bjelica i buža prepoznate su po eleganciji, voćnim notama te uravnoteženoj gorčini i pikantnosti, što je autentični odraz istarskog podneblja. Naime, Istra je čak devet puta proglašena najboljom svjetskom regijom za ekstra djevičanska maslinova ulja, dok je osam puta zauzela drugo mjesto. Sve je to, kaže, bio dobar vjetar u leđa proizvođačima na najvećem hrvatskom poluotoku koji su prepoznali put kojim treba ići, ali i kako ostati na vrhu unatoč rastu troškova i cijena.

‘’Istra, odnosno Hrvatska, ne može konkurirati Španjolskoj, Italiji ili Grčkoj, po količini proizvedenog maslinovog ulja, ali može po kvaliteti’’, uvjeren je naš sugovornik.

Obitelj održava i besplatne degustacije maslinovog ulja, koje je dostupno i putem web shopa, a informacije su dostupne i na društvenim mrežama.

"Bjelica je najranija sorta za berbu u Istri i bere se već početkom rujna. Tako će biti i ove zahtjevne maslinarske godine. No, i pored jake suše, ona će dati obilje plodova i visok randman ulja“, dodaje

Štefanići pritom svake godine povećavaju svoj maslinik, no mladim nasadima treba nešto više vremena da uđu u puni rod. Bjelica, kaže, ima i jednu slabiju stranu - osjetljivija je na maslininu muhu, jednog od važnijih štetnika u maslinicima.

Kvaliteta unatoč izazovima

Štefanić ovo veliko priznanje smatra potvrdom da su na dobrom putu, ali i dodatnom motivacijom za nastavak rada. Među 500 najboljih proizvođača koje je ugledni vodič Flos Olei uvrstio u izdanje za 2026. godinu našlo se čak 68 istarskih maslinara, što čini 13,6 posto ukupnog broja.

Pritom valja istaknuti da je velik broj uljara ostvario bolje rezultate nego lani, što, smatra, potvrđuje kontinuiran rad na podizanju kvalitete te primjenu novih znanstvenih i tehnoloških dostignuća u maslinarstvu.

Hrvatska proizvodi sve manje maslinovog ulja, uvoz prvi put premašio domaću proizvodnju

To je posebno važno u klimatski zahtjevnim godinama. Masline posađene na dubljim tlima lakše će podnijeti sušu, dok one na škriljevcu, kamenu i plitkim terenima daju manje plodove, a samim time i manje ulja.

Posebno žalosti podatak da je prošle godine uvoz maslinovog ulja prvi put premašio domaću proizvodnju. U Hrvatskoj je proizvedeno ukupno 46.000 hektolitara, što je 27 posto manje nego godinu ranije, dok je uvezeno čak 60.000 hektolitara.

"’Rješenje je u okretanju domaćim sortama, koje bolje podnose sve zahtjevnije agrotehničke uvjete na određenim mikrolokacija, ali i većem povezivanju s turizmom, jer na taj način se i produžava turistička sezona na kontinentu’’, zaključuje Štefanić.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor