U 17 godina naraslo 54.000 ha novih šuma: Kako gubimo stotine milijuna eura na zarasloj zemlji

Raspravu o upravljanju resursima otvorio je podatak iz druge nacionalne inventure šuma - CRONFI II koji, između ostaloga, pokazuje da je površina pod šumama u Hrvatskoj porasla za 54.000 hektara.

O površinama je nedavno u podcastu Agrokluba govorio i Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika (HSUPŠ) naglasivši apsurd situacije u kojoj se golemi kapital privatnih i zapuštenih šuma te obradivog zemljišta prepušta zaboravu i propadanju, dok domaći poljoprivrednici istovremeno muku muče s pronalaskom slobodnih parcela.

Imate šumu, a ne znate ni gdje je? Bogović objašnjava zašto propada 29% hrvatskog šumskog blaga

Komentar smo zatražili i od ključnih institucija te struke.

Hrvatske šume: Pripajanje ide uz stroga pravila, trošak je u početku veći od dobiti

Iz Hrvatskih šuma poručuju kako ne mogu službeno komentirati same brojke inventure jer u njoj nisu sudjelovali, ali potvrđuju stalni rast šumskih površina. Dio rasta rezultat je planiranog pošumljavanja, a dio prirodnog širenja šume na dugo nekorištenim i zapuštenim poljoprivrednim parcelama.

Objašnjavaju da se prenamjena takvih površina u šumskogospodarsko područje provodi zakonski u sklopu desetogodišnjih planova upravljanja. Pritom se mogu pripojiti isključivo državne čestice s potpuno čistim imovinskopravnim odnosima, uz obveznu suglasnost nadležnih ministarstava.

Što se tiče ekonomske računice, u Hrvatskim šumama ističu da su novo uključene površine uglavnom mlade ili srednjedobne šumske sastojine. "U prvo su vrijeme ulaganja veća od moguće dobiti, jer je potrebno obaviti radove njege šuma kao što su prorjeđivanje, uklanjanje neželjenih vrsta i sl.", navode dodajući kako je cilj vremenom postići optimalnu strukturu novih šumskih sastojina da bi se na kraju ophodnje, ako se radi o jednodobnom gospodarenju dobila kvalitetna drvna masa za industrijsku preradu ili da bi se pojačale općekorisne funkcije neke gospodarske jedinice, odnosno pozitivan mikroklimatski učinak za okolinu, povećanje zalihe ugljika u šumama i dr.

Ministarstvo poljoprivrede: Inspekcije nadziru, a komasacija okrupnjava teren

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva podsjećaju da je održavanje zemljišta pogodnim za proizvodnju i sprječavanje obrastanja zakonska obveza svakog vlasnika i posjednika. "Rad na terenu nadzire poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata koja po uočavanju prekršaja podnosi optužne prijedloge, dok su za raspisivanje natječaja za zakup i održavanje ugovorno neslobodnog državnog zemljišta zadužene lokalne samouprave", ističu iako, na naše pitanje o tome koliko je u protekle tri godine naplaćeno kazni, ili barem izdano opomena, vlasnicima poljoprivrednog zemljišta koji svoje parcele drže zapuštenima i dopuštaju njihovo zarastanje u šikaru, nisu odgovorili nikakvom konkretnom brojkom.

Kao ključni mehanizam za rješavanje rascjepkanosti i zapuštenosti navode proces komasacije (okrupnjavanja). "Sukladno Zakonu iz 2022. godine, trenutno se provode postupci na 3.800 hektara u četiri općine, dok je plan do 2029. godine dovršiti započeto i pokrenuti nove postupke na dodatnih 4.000 hektara, za što su osigurana sredstva u proračunu", preciziraju.

Prof. dr. sc. Ivo Grgić: Uvozimo hranu dok nam imovina nepovratno zarasta

Puno oštriju dijagnozu stanja daje poznati agroekonomist prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Ističe kako ga podaci o 54.000 zaraslih hektara dvostruko pogađaju, i kao agronoma i kao ekonomista.

"Kao agronom sam nesretan jer se nepovratno gubi bitan proizvodni resurs, a kao ekonomista da se na tim površinama ne proizvodi i ne stvara nova vrijednost. I to u trenutku kada uvozimo sve više poljoprivredno-prehrambenih proizvoda čime podržavamo proizvodnju i dohodak nekih drugih poljoprivrednika", naglašava prof. Grgić.

Nadalje objašnjava da zapušteno zemljište nije, kako se često misli, ravničarska Slavonija, gdje je kvalitetna zemlja većinom u funkciji ili zakupu, već prostori pogođeni teškom depopulacijom. Prednjači Lika s najvećim udjelom zapuštenih oranica i livada, a slijede Banovina, Kordun, Gorski kotar i Dalmatinska zagora. Radi se o krajevima gdje su kombinacija iseljavanja, starenja stanovništva i neisplativosti obrade, uzrokovane sve većim troškovima goriva, gnojiva i rada, doveli do masovnog napuštanja zemlje.

Gubitak od preko 200 milijuna eura

Premda te površine većinom nisu pogodne za intenzivno ratarstvo, njihov ekonomski potencijal u stočarstvu je značajan. Grgić iznosi konkretne procjene financijske štete.

Kaže kako bi se primjenom sustava krava-tele na tim površinama kao pašnjacima, stvorila izravna proizvodna vrijednost od 55 do 65 milijuna eura godišnje, a u cijelom prehrambenom lancu, kroz preradu i maloprodaju, između 100 i 150 milijuna eura.

"Međutim, ako bi se pašnjaci kultivirali gnojidbom, dosijavanjem i slično, vrijednost proizvodnje bi bila 110 do 130 milijuna eura, a vrijednost u prehrambenom lancu preko 200 milijuna eura", Grgićeva je računica.

Zašto poljoprivrednici ne ulaze na te parcele?

Govoreći o uzrocima apsurdne situacije u kojoj se s jedne strane traži kvadrat više, a s druge strane zemlja zarasta u šikaru, Grgić izdvaja nesigurnost zakupa, neriješene imovinsko pravne odnose i visoke troškove krčenja koje sam prihod ne može pokriti.

"Ako zakup nije dovoljno dug ili postoji neizvjesnost oko njegova produljenja, poljoprivrednici nisu spremni ulagati. Površine koje godinama nisu obrađivane zahtijevaju velika početna ulaganja, a očekivani prihodi često nisu dovoljni da pokriju te troškove", objašnjava i upozorava na sam korijen problema.

"Na kraju, u uvjetima kada ne znamo s koliko površina raspolažemo, tko su vlasnici i koji je njihov bonitet, krčmenje s tim resursom će se nastaviti", zaključio je Grgić.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor