Hrvatska ima sve više šuma, a 29 posto ih je u privatnom vlasništvu - gdje su mrtvi kapitali?

Blago je povećana površina hrvatskih šuma, a njihovo je stanje i dalje stabilno i dobro, pokazali su rezultati druge nacionalne inventure šuma – CRONFI II. Istraživanje je provedeno na 6.366 trajnih ploha raspoređenih diljem zemlje, a podaci potvrđuju da su hrvatske šume i dalje jedan od ključnih prirodnih resursa.

Prema rezultatima koji su predstavljeni u utorak, 8. lipnja na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu, ukupna šumska površina veća je za 54.000 hektara, odnosno 2,27 posto u odnosu na prvu inventuru iz 2010. godine, što upućuje na blagi, ali pozitivan trend. Usporedbe radi, ova je površina ekvivalent ukupnim površinama koje obrađuju tvrtke Belje i Žito zajedno.

Pod šumom gotovo tri milijuna hektara

U Hrvatskoj je pod šumom i šumskim zemljištem ukupno 2,977 milijuna hektara, od čega je 71 posto u državnom, a 29 posto u privatnom vlasništvu. Ukupna drvna zaliha iznosi 548 milijuna kubičnih metara, a godišnji prirast doseže 12,9 milijuna kubičnih metara. Istodobno se godišnje prosječno koristi oko 8,02 milijuna kubičnih metara drva, što znači da je odnos prirasta i korištenja i dalje u okvirima održivog gospodarenja.

Posebno je važan podatak da su hrvatske šume veliki prirodni spremnik ugljika. U njima je pohranjeno ukupno 643 milijuna tona ugljika, a samo u nadzemnom dijelu živih stabala vezano je 197 milijuna tona ugljika. To šume čini jednom od ključnih prirodnih karika u ublažavanju klimatskih promjena.

U Hrvatskoj se u šumama nalazi 27,8 milijardi stabala, a 168 milijuna njih ima ekološki značajna obilježja i staništa za ptice, kukce, gljive, lišajeve i druge organizme.

Gdje su mrtvi kapitali?

Rezultati pokazuju i da je mješovita struktura šuma ostala stabilna, dok se povećala površina visokih šuma, a smanjila niskog uzgojnog oblika. Na 97 posto površine nalaze se klimatogene mješovite šume s dva ili više vertikalnih slojeva, što također govori u prilog stabilnosti i složenosti šumskog ekosustava.

Uz pozitivne pokazatelje, bilježe se i posljedice klimatskih promjena, koje su posljednjih godina ostavile vidljive tragove. Posebno se ističu odumiranje poljskog jasena te štete na hrastu lužnjaku nakon vjetroloma 2023. godine, što pokazuje da su šume, unatoč dobroj ukupnoj slici, pod pritiskom sve izraženijih vremenskih ekstrema.

"Prošlo je 17 godina od prve inventure, a druga je potvrdila da se u hrvatskim šumama gospodari odgovorno i stručno, ali je pad drvne zalihe dijelom posljedica klimatskih šteta, bolesti jasena, prirodnog procesa obnove starih šuma i vjetroloma iz 2023. u nizinskim šumama od Zagreba do Vrbanje, koji je zahvati cijeli prostor rijeke Save, a najviše Spačvanski bazen" rekao je mr.sc. Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika.

Upozorava i na potrebu pokretanja "mrtvih kapitala".

"U privatnim šumama etat (op.a. sječa) čini oko 41 posto neto prirasta, a u državnim šumama 72 posto, što pokazuje veliki neiskorišteni potencijal. Dio privatnih šuma u Hrvatskoj predstavlja mrtvi kapital jer su posjedi često premali i rascjepkani, pa ih vlasnici, osobito mlađe generacije koje ponekad ni ne znaju gdje im je imovina, ne koriste ni u ekonomskom ni u ekološkom smislu" kazao je Bogović.

Krvna slika šuma

Na prezentaciji je sudjelovao i potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić.

Istaknuo je važnost ovog projekta kojega je nazvao "krvnom slikom naših šuma", te od osobite važnosti za šumarsku industriju na koju se oslanja deset tisuća radnih mjesta.

„Kada šumar posadi hrast on ne sadi drvo za sebe, već za unuke koje još nije vidio. Ova filozofija dugoročnog razmišljanja ugrađena je u temelje hrvatskog šumarstva već više od dva stoljeća i upravo ona objašnjava zašto su naše šume danas u ovakvom stanju“, rekao je ministar Vlajčić.

Rast šuma u EU nadmašuje sječu: Održivo gospodarenje na dobrom putu, gdje je Hrvatska?

Vrijednost ovakve inventure nije samo u prikazu trenutnog stanja, nego i u tome što omogućuje praćenje promjena i izradu dugoročnih smjernica za šumarsku politiku i gospodarenje ekosustavima, te predstavlja temelj za buduće odluke o tome kako očuvati šume kao proizvodni, ekološki i društveni resurs.