Alepski bor kao gorivo za katastrofalne požare: Vrijeme je da se Dalmacija vrati poljoprivredi

Katastrofalni šumski požari koji su ovog ljeta zahvatili dijelove Dalmacije ponovno su otvorili pitanje načina upravljanja šumama i zapuštenim poljoprivrednim zemljištem. Jedan od problema na koji upozorava Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika (HSUPŠ), jest velika zastupljenost alepskog bora, pionirske vrste koja se dobro prilagođava siromašnim tlima, ali u nepovoljnim uvjetima može pridonijeti brzom širenju požara.

Prema Bogovićevim riječima, problem nije samo u samoj vrsti stabla, nego i u promjenama koje su se tijekom desetljeća događale u dalmatinskom krajoliku. Napuštanje poljoprivrede i smanjenje ljudske prisutnosti u prostoru omogućili su širenje alepskog bora na područja koja su nekada bila obrađivana.

"Jedan od glavnih problema s požarima u Dalmaciji posljedica je našeg razvoja i smanjenog rada čovjeka u prirodi, odnosno u poljoprivredi", ističe Bogović.

Bor se proširio na nekadašnje poljoprivredne površine

Dalmatinski krajolik stoljećima se oblikovao mukotrpnim radom stanovništva. Ljudi su na kamenitim terenima podizali suhozide, zadržavali zemlju i stvarali uvjete za uzgoj maslina, vinove loze i drugih kultura. Plodnije površine koristile su se za poljoprivredu, dok su se šume uglavnom razvijale na zemljištu nepogodnom za obradu.

S vremenom su se mnoge poljoprivredne površine prestale obrađivati, a na njima se počeo širiti alepski bor, koji se u Dalmaciji prostire na oko 40.000 hektara (podaci prema planovima gospodarenja šumama), dok se ne zna koliko ga još ima na zapuštenim parcelama.

Bogović smatra da se razmjeri tih promjena mogu utvrditi pregledom starih katastarskih karata, koje pokazuju kako je zemljište bilo podijeljeno prema svojoj namjeni.

"Kada pogledamo stare katastre, možemo vidjeti da je bor naselio područja na kojima su nekada bili maslinici, vinogradi i druge poljoprivredne kulture. Zato je važno razlikovati šumske površine od zemljišta koje je zaraslo, a nekada je služilo poljoprivredi", objašnjava.

Prema njegovu mišljenju, upravo bi vraćanje dijela tih površina njihovoj prvotnoj namjeni moglo pridonijeti smanjenju rizika od velikih požara.

Zašto je alepski bor problem?

Alepski bor prirodno se širi na području Mediterana i dobro uspijeva na siromašnim, kamenitim tlima na kojima druge vrste teže opstaju. Kao pionirska vrsta, može stvoriti uvjete za postupni razvoj složenijih i prirodnijih šumskih zajednica.

Problem nastaje kada se na velikim površinama razviju guste, međusobno povezane sastojine koje predstavljaju znatnu količinu gorivog materijala. U takvim uvjetima požar se može brzo širiti, osobito tijekom dugotrajne suše, visokih temperatura i jakog vjetra.

"Kada dobijemo veliki front gorive mase i energije alepskog bora, vatra se može proširiti i na okolne maslinike i vinograde. Ako su površine pod borom manje i isprekidane poljoprivrednim kulturama, širenje požara može biti ograničenije", upozorava Bogović.

Dodaje kako masline, vinova loza, smokve, bademi i druge poljoprivredne kulture ne stvaraju jednaku količinu lako zapaljivog materijala kao guste borove sastojine. Ipak, i poljoprivredne površine mogu gorjeti, osobito ako se ne održavaju.

Zdenko Bogović pritom naglašava da alepski bor nije nužno vrsta koju treba potpuno ukloniti iz Dalmacije. Ondje gdje ima ulogu šume može biti dio prirodnog razvoja vegetacije, ali na nekadašnjim poljoprivrednim zemljištima trebalo bi razmotriti obnovu kultura koje su ondje ranije postojale što predstavlja odgovornost samih vlasnika.

Prirodna obnova šuma i povratak hrasta crnike

Kao jednu od alternativa velikim površinama alepskog bora Bogović navodi postupnu pretvorbu dijela borovih sastojina u stabilnije prirodne šumske zajednice, prilagođene lokalnim stanišnim uvjetima.

U tom procesu važnu ulogu ima hrast crnika, karakteristična vrsta mediteranskih šuma. Uz njega se mogu razvijati i druge autohtone vrste, poput crnog jasena, planike i zelenike, ovisno o uvjetima na pojedinom području.

Bogović: Alepski bor nakon velikih požara je nužno zlo

Alepski bor na mnogim lokacijama može poslužiti kao pionirska vrsta koja postupno omogućuje razvoj drugih šumskih vrsta. Kada se stanište dovoljno razvije, moguće je usmjeravati obnovu prema šumskoj zajednici primjerenijoj tom području.

"Bor je na nekim lokacijama već odradio svoju pionirsku ulogu i stvorio uvjete za dolazak sljedećeg vegetacijskog tipa. Zato bi trebalo razmotriti rekonstrukciju i pretvorbu dijela takvih šuma u stabilnije šume koje su otpornije na požare", kaže Bogović.

Pritom je važno naglasiti da ni hrast crnika ni bilo koja druga šumska vrsta nisu potpuno otporni na vatru. Cilj je smanjiti kontinuitet gorivog materijala i povećati raznolikost krajolika, a ne stvoriti dojam da jedna vrsta sama po sebi može spriječiti požare.

EU fondovi prilika su za obnovu maslinika i vinograda

Bogović smatra da bi posljedice ovogodišnjih požara trebalo iskoristiti kao poticaj za sustavne mjere obnove poljoprivrednog zemljišta.

Prema njegovu mišljenju, potrebno je osmisliti programe kojima bi se vlasnicima omogućilo ponovno stavljanje u funkciju zapuštenih maslinika, vinograda i drugih poljoprivrednih površina. Istodobno bi se na zemljištu koje je evidentirano kao šuma moglo poticati postupno prevođenje neprikladnih ili izrazito homogenih sastojina u raznovrsnije šumske zajednice.

Takvi bi programi, smatra, trebali biti povezani s mjerama zajedničke poljoprivredne politike Europske unije i budućim financijskim razdobljem od 2028. do 2034. godine.

"Sada je pravi trenutak da stručnjaci iz poljoprivrede i šumarstva zajedno osmisle intervencije koje bi omogućile povratak poljoprivrede na napuštene parcele, a površine koje su odradile svoju pionirsku ulogu postupno pretvorile u stabilnije i manje gorive šume", ističe Bogović.

Dodaje kako bi financijska potpora trebala obuhvatiti i troškove povezane s neriješenim vlasničkim odnosima, koji su čest problem u Dalmaciji. Iseljavanje stanovništva i nasljeđivanje zemljišta kroz više generacija doveli su do situacija u kojima vlasnici nisu poznati, nisu dostupni ili ne mogu jednostavno urediti dokumentaciju.

Bez rješavanja tih prepreka, upozorava, teško je pokrenuti sustavnu obnovu zemljišta. Zato bi projekti trebali obuhvatiti cijeli proces, od sređivanja katastra i zemljišnih knjiga do obnove proizvodnje i dugoročnog održavanja površina.

Protupožarne prometnice i voda kao dodatna zaštita

Uz promjene u gospodarenju šumama i poljoprivrednim zemljištem, Bogović važnim smatra i ulaganja u protupožarnu infrastrukturu.

Postojeće šumske prometnice trebalo bi, gdje je to opravdano i izvedivo, unaprijediti kako bi vatrogasci lakše pristupali ugroženim područjima. Uz njih bi se mogla razvijati i infrastruktura za opskrbu vodom, što bi olakšalo intervencije u slučaju požara.

Takva bi infrastruktura mogla imati i dodatnu korist za poljoprivredu, osobito na područjima na kojima nedostaje vode za navodnjavanje.

"Ako se uz protupožarnu prometnicu osigura i pristup vodi, dobivamo dvostruku korist. S jedne strane olakšava se gašenje požara, a s druge se može pomoći poljoprivrednicima, primjerice u navodnjavanju maslinika", objašnjava.

Potreban je dugoročan plan

Bogović upozorava da se problem širenja alepskog bora i napuštanja poljoprivrednih površina ne može riješiti preko noći. Riječ je o procesu koji traje desetljećima, pa i stoljećima, zbog čega su potrebni dugoročno planiranje, suradnja institucija i kontinuirano financiranje.

Odgovornost za pokretanje takvih programa vidi ponajprije u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, uz uključivanje stručnjaka iz poljoprivrede, šumarstva i lokalnih zajednica.

Poruka je, zaključuje, da borbu protiv velikih požara ne treba svesti samo na gašenje vatre kada ona već izbije. Jednako je važno promijeniti način upravljanja prostorom, obnoviti zapuštene poljoprivredne površine, razvijati raznovrsnije šumske zajednice i ulagati u infrastrukturu.

Upravo bi spoj tih mjera mogao dugoročno smanjiti količinu povezanog gorivog materijala, olakšati zaštitu naselja i poljoprivrednih površina te učiniti dalmatinski krajolik otpornijim na sve izraženije rizike od šumskih požara.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor