U Medveji Uskrs miriše kao nekad: Picanjem jaja, pincom i zajedništvom oživjeli stare običaje

I ove godine održana je manifestacija Vazmeni pondejak va Medveje, a bila je opet mjesto druženja i vraćanja starih običaja. Bogati program i toplo vrijeme privukli su lijepi broj Medvejana i gostiju.

"Prije puno godina mještani su se tradicionalno nalazili na Vazmeni pondejak kada bi svatko donio nešto što je doma pripremio. To je bio način na koji su se zbližavali, a mi nastojimo taj običaj oživjeti”, ispričale su nam članice udruge "Za Medveju" ispred raskošnog stola punog raznih delicija koje su pripremile domaće žene.

Danas to druženje izgleda nešto drugačije – dodali su natjecanje u izradi pince, picanje jaja i doveli 'živu muziku'. Za najmlađe je organizirana također potraga za čokoladnim jajima. Cilj je da ljudi izađu iz kuća, povežu se i zabavljaju kao nekada, ali i podržavanje lokalnih poduzetnika.

Pinca se radi polako

U programu je, između ostaloga, bilo i ocjenjivanje pinca, a najbolju je, u konkurenciji od pet prijavljenih pripremila Janja Smolčić. Članove žirija je iznenadilo koliko se pojedine razlikuju - žive u malom mjestu sa stotinjak stanovnika, a svaka kuća ima svoj recept.

Zvjezdana Klobučar Filčić, direktorica Turističke zajednice općine Lovran, u ime svih iz žirija je rekla da je dojam bio pozitivan na sve pince jer je lijepo vidjeti da se i dalje drži do tradicije. "Naravno da su sve različite, u tome i je poanta. Ne smije biti presuha, mora imati neke dodatke, čak i mrvicu soli, lagano hrskavu koricu", pojasnila je.

Eufelija Rubinić, također članica žirija i slastičarka u mirovini, je sretna što se ne zaboravljaju stari, uskršnji običaji i da se ljudi oko njih okupljaju. Na naše pitanje na što kod izrade pince treba paziti, odgovara da namirnice moraju biti kvalitetne, a tijesto se ne smije brzo dizati.

Imamo tri uskrsna recepta iz Gorskog kotara koja su nekad hranila siromašne, a danas su delicija

"Pinca se ne radi na brzinu, mora odstajati i ne smije se pretjerati s kvascem. Ja radim s maslacem, žumanjcima, dodam malo korice naranče, limuna, vanilije, malo likera ili ruma, da budu dobre arome. I sve polako”, naglašava.

Humanitarni karakter

Uskršnji stol u Medveji ne razlikuje se mnogo od onih u ostatku Hrvatske, jedino što se na njemu nađe i fritaja od divljih šparoga. Od slatkoga obavezno bude pinca, a uglavnom i orehnjača.

Medvejani ovime žele pokazati svim prijateljima mjesta i turistima da imaju što ponuditi. "Danas se hrana sve manje priprema na način na koji su radile naše none, mi želimo to promijeniti, želimo oživjeti te mirise i okuse”, rekla je Iva Franković Stojanović, zamjenica predsjednice udruge.

Predsjednica Klaudija Jedriško živi u Londonu, ali je stalno s njima na liniji, brine je li sve u redu i jako ih potiče, a i inače je iznimno angažirana. Često dolazi, no ovaj put je bila spriječena. "Ako ona može gurati iz daleke Engleske, onda se valjda i mi ovdje možemo malo potruditi", smijući se komentira zamjenica Iva.

Ističe kako ljudi za ponuđenu hranu daju donacije, a taj se novac usmjeri u određeni humanitarni projekt jer nastoje uloženo vratiti zajednici. Prikupljena sredstva doniraju potrebitima ili pridonesu na drugi način. Uskoro će na ulazu na plažu biti postavljen defibrilator kupljen sredstvima prikupljenima upravo na taj način.

Retro ribarska fešta

Udruga građana 'Za Medveju' četvrtu godinu zaredom organizira proslavu Vazmenog pondejka, a ovogodišnji program počeo je već u jutarnjim satima. U devet i pol najstariji su zazvonili va crekvice, a u deset je počeo četvrti uskrsni kup malih ribolovaca. Popodnevni dio programa donio je tradicionalno picanje jaja za koje je bilo prijavljeno 49 sudionika. Ova tradicionalna uskršnja igra gađanja tvrdo kuhanih jaja novčićem održava se na Kvarneru. Cilj je ubaciti kovanicu u jaje ili ga pogoditi tako da se novčić zabije u ljusku, što donosi pobjedu.

Sve se odvijalo na plaži, a organizatori nisu skrivali zadovoljstvo odazivom i atmosferom. Kako su poručili, posebno ih veseli što ljudi iz godine u godinu dolaze u velikom broju te što zajednički stvaraju sve ljepšu proslavu.

Udruga organizira dvije manifestacije godišnje. Krenuli su tek prije nekoliko godina i još su, kako za sebe kaže, mali. Nema ih puno, a i ljeti se svi bave turizmom pa je teško naći slobodnog vremena.

Drugo događanje je Retro ribarska fešta koja se održava krajem srpnja. Tada su opet svi povezani jer nude ribu lokalnih ribara ulovljenu taj dan. Poslužuju marinadu, buzaru od pedoći (dagnji), a na roštilju plavu ribu koju taj dan lokalni ribari ulove.

"Jako je dobro prihvaćeno, turisti posebno žele osjetiti miris ribe, a ne, primjerice, ćevapa. Istina, ima posjetitelja koji pitaju za ćevape pa se čude da ih nemamo u ponudi”, komentiraju članovi udruge. Puno truda se ulaže jer treba svu tu ribu očistiti, pripremiti, pa volonteri moraju izdvojiti više dana za pripremu cijele manifestacije.

Ribarsku posjeti jako veliki broj ljudi, a njih je malo, u samom mjestu je stotinjak ljudi, iako ih na popisu birača ima oko 130. Treba uzeti u obzir i da populacija stari. Mlađi su u turizmu ili ugostiteljstvu, eventualno ribarstvu, pa im je ljeto udarno, posebno prijelaz iz srpnja u kolovoz.

Ribe ima, ali treba stalno biti na moru

Član udruge 'Za Medveju' i pobjednik ovogodišnjeg (i lanjskog) natjecanja u picanju, Nikola Franković, kaže da je ove godine imao stvarno dostojnog protivnika, mladog Ivana Opačića koji je za nagradu od udruge dobio poklon paket. Nikola je kao službeni pobjednik dobio medalju.

"Tradicija picanja u Medveji seže 80-ak godina unazad, ali je bilo prekida zbog ratova i drugih problema pa su se dijelovi tradicije zapustili. Kroz razgovore sa starijim sumještanima, gledajući slike i dolazeći do saznanja na druge načine, došli smo na ideju oživjeti običaje", otkriva. Najbolji pokazatelj da idu u pravom smjeru je broj posjetitelja. Ove godine je divan dan pa je na plaži bilo i kupača.

Nikola je bivši vaterpolo reprezentativac i olimpijac koji je 2015. odlučio zatvoriti sportsku priču i krenuti u ribarstvo. Cijeli život je vezan uz more, nonići su mu bili ribari, tata također, i barbe (stričevi)... On je znao već nakon srednje škole da će u životu to isto raditi. "Čim sam objesio kapicu o klin, kupio sam barku i sada sam profesionalni ribar - tu sam najsretniji", priča smiješeći se.

Pitamo ga, kakvo je stanje ribljeg fonda, na što odgovara da su promjene očite, iako se ne može reći da ribe nema.

"Ali treba biti na moru bez obzira je li taj dan bonaca, jugo ili bura. Kada je dozvoljeno isplovljavanje, mora se ići da bi se od tog posla moglo prehraniti obitelj. Nekada je bilo puno više ribe, ali danas su daleko bolji alati i ima ih više. Nekada su ribari bacili nekoliko stotina mreža ili bi na sto udica ulovili isto ili više ribe, dok mi danas za tu količinu moramo biti praktički cijeli dan na moru", rezimira Franković.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor