Cijena glavne krušarice posljednjih dana na burzama bilježi znatan rast te je često pitanje zašto te skokove ne prati i otkup kod nas. Evo što kažu stručnjaci.
Vrijeme nakon žetve pšenice, kako je to nedavno napisao i naš Ivan Malić - vrijeme je kad seljak dospije u dnevnik. Razlog je, dakako, otkupna cijena koja je, nakon par profitabilnih covidnih godina, uredno u silaznoj putanji. Trenutno je u prosjeku 160 eura po toni, s vrhuncem od 175€ za premium klasu.
Uredno, to je i vrijeme kada se prate europske burze te pojavi pitanje kakvo smo i mi dobili - zašto je na Euronext-u iznad 200 €/t (danas oko 245€, op.a.) a kod nas takva kakva je.
"Zato što je to burza", ukratko uzvraća na pitanje Robert Jurišić, naš kolumnist, diplomirani ekonomist, agrarni analitičar i poduzetnik.
Burza je mjesto gdje se trguje financijskim, vrijednosnim papirima, a s druge strane naš proizvođač prodaje sirovinu. Na burzi, nastavlja dalje, trguju svi: od proizvođača, preko trgovaca do krajnjih korisnika, ali i ono najvažnije i špekulanti. Jedni zbog upravljanja rizikom i hedgiranja (strategija upravljanja rizikom kojom se investitori i tvrtke štite od mogućih financijskih gubitaka, op.a.), a drugi zbog čiste špekulacije i želje da ostvare profit trgujući vrijednosnim papirima.
Pšenica dosegnula 240 eura po toni, sukob u Crnom moru uzdrmao svjetsko tržište
Oni su potrebni da bi ista imala potrebnu likvidnost, a kao posljedica se javlja povećana volatilnost cijene. Zbog toga cijena na burzi prva reagira na sve što se događa u svijetu, što nije slučaj kod cijene sirovine, odnosno fizičke robe.
"Kad cijena na burzi poraste za 15 ii 20 EUR-a, to ne znači da je u isto vrijeme kupac spreman platiti sirovinu za toliko više", dodaje Jurišić.
Cijena pšenice
Ukratko, prva razlika je da treba shvatiti da je riječ o burzi, a drugo da se kod nas kupuje po cijeni po kojoj se ta roba kod nas može i prodati. Jer, jasno je, najviše hrvatske pšenice prodaje se u izvoz - u Italiju.
Ni otkupljivač ne radi za nulu. Kao i ratar traži svoj profit, a otkupljena pšenica zahtijeva brojne manipulativne troškove (silos, troškovi energije, transport, radna snaga).
Na koncu se sve svodi na zakon tržišta ponude i potražnje, odnosno klasične tržišne uvjete. Jer na to isto talijansko tržište ne dolazi samo naša pšenica, dolazi iz Rumunjske, Mađarske, Austrije, Slovačke, iz Ukrajine.
Prvo, znači, pojašnjava Jurišić, to je burza na kojoj se trguje svake sekunde, svaki dan, otkad se otvori do zatvaranja. Trguje se na njoj kao dionicama. "Ta se roba u pravilu gotovo nikad ne isporuči nego se kupuju vrijednosni papiri. Kupio sam vrijednosni papir po 100 i prodao ga po 120 i zaradio sam 20. I obrnuto, kupio sam ga po 100 palo na 80, izgubio sam 20, moram doplatiti 20 EUR. To je ta igra. Drugo je sirovina koju kupuju mlinovi koji će tu pšenicu samljeti i napraviti od nje brašno te prodati nekome drugome u lancu tko radi tijesto ili kruh i koji će se onda prodati nekom krajnjem potrošaču", dodatno objašnjava.
Dodaje da će potom, ako imaju višak ponude, talijanski mlinovi spustiti cijenu. Kad nema ponude, onda će ju dizati. "I to je tako, to je abeceda tržišta", zaključuje Jurišić.
Slično kaže i Ivan Malić, naš kolumnist, konzultant, poljoprivrednik i menadžer.
Većina naše pšenice izveze se u Italiju te se i cijena ravna prema paritetu Bologne gdje je smještena većina njihovih mlinara odnosno njihova žitnica. Područje od Trsta do Bologne je ravnica i normalno je da se tamo promet i događa.
Hrvatski problem je što nemamo bliža tržišta i što su nam blizu Srbija i Mađarska koje također imaju ogromne količine žitarica. No, dodaje Malić, nitko ne brani našem proizvođaču da sam pronađe mjesto na talijanskom tržištu i pokuša si zadržati dio te razlike u otkupnoj cijeni.
Kretanje cijena žitarica i uljarica na svjetskim burzama pratite na Baze podataka > Tržište
To znači da izradi vlastito skladište, osigura prijevoz za tih 500-600 km, pronađe tradera/trgovca.
"Prijevoz je nekad 30, nekad 50 eura po toni. Ponuda i potražnja. Ako ćeš ga slati u žetvi kad su kamioni zauzeti, bit će skupo. Ako ćeš ga slati u neko mrtvo doba godine, kad su kamioni prazni, bit će nešto jeftinije. Ako ćeš ga slati vlakom, bit će u pravilu 5 do 10 EUR po toni jeftinije. Ujedno, jedan vlakovođa i jedna lokomotiva vuče između 1.600 i 1.800 tona za Italiju, a jedan kamiondžija 25 tona", nabraja slikovito gdje je ta razlika u cijeni.
Na koncu, ako pronađe kupca koji cijenu uvijek može spustiti u slučaju viška ponude, ostaje i pitanje kad će platiti, kad će doći po robu, s čim ćeš mu utovariti...
"To je ta tržišna realnost", zaključuje.
Tekst realiziran u sklopu serijala Agronews - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tagovi
Autorica
Damir Senjan
prije 1 mjesec
damba23 Da sam otkupljivać sve bih bio lud da već otkupljeno plati naknadno više 🤣🤣🤣. Dobra ti fora ali ta fora kod otkupljivača neče proči.
damba23
prije 1 mjesec
Ako poraste na 300€/T na burzi povećat ce nam otkupljivači na 150€/t otkupnu cijenu na kotacijama imam informacije iznutra. Nemojte se sekirat kolege poljoprivrednici
damba23
prije 1 mjesec
Ako poraste na 300€/T na burzi povećat ce nam otkupljivači na 150€/t otkupnu cijenu na kotacijama imam informacije iznutra. Nemojte se sekirat kolege poljoprivrednici
Podravec
prije 1 mjesec
U potpunosti podržavam komentar da ulaganja u skladišne kapacitete neće riješiti probleme proizvođača pšenice. Kao ni bilo kakve administrativne mjere koje ograničavaju slobodno kretanje roba. Jasno je da nismo svi isti i da kao u svakom poslu postoje oni koji su uspješni i oni koji to nisu. Ako netko ostvari prinos pšenice od devet ili više tona po hektaru sigurno to nije ostvario zato što ne zna ili se nije prilagodio kako često čujemo u komentarima. Udruživanje ratara je još “jedno od rješenja” koje je potpuno nerealno i izvan svake pameti, a služi samo kao alibi u nedostatku stvarnih mjera koje bi popravile položaj ratara. I jasno je da ratarstvo nije posao u kojemu se ostvaruju visoki profiti po jedinici površine već da se tu radi o ekonomiji obujma i svi koji se bavimo ratarstvom to znamo. Ja ne očekujem od države da me stavlja u povlašteni položaj u odnosu na druge, ali kada već imamo Ministarstvo poljoprivrede, kratkoročno očekujem mjere koje će nas staviti u ravnopravan položaj s drugima, a dugoročno mjere koje će osigurati rast hrvatskog ratarstva. Na kraju, čitav život nas u ekonomiji uče da je izvoz blagodat za svaku državu, izgleda da se to ne odnosi samo na hrvatsku pšenicu.
Damir Senjan
prije 1 mjesec
Ivan Kulak Pa el si ih morao baš imenovati tko su, a ja nisam u komentru namjerno spomenuo imena.
Marta Radić
prije 1 mjesec
Svatko ima pravo na svoj dojam , jer pristup izazovu gledamo potpuno drugačije i to je dobro. Nažalost 20 g ista priča...mjenjaju se politike , ministri , menađeri i dr , te pomaka nema. Što su poljoprivrednici napravili u 20 godina , da se nešto promjeni??? . Moramo.priznati , da smo nesposobni organizirati se , udružiti se i sami se uhvatiti u koštac sa tržištem. Jer badava sav trud i odlični rezultati , ako to netko kroz tržište i cijene uništi , omalovaži. Osobno smatram , da neće nitko zatvoriti granice i uvoz , jer u suprotnom moglo bih se dogoditi da netko drugi zatvori izvoz. Stvari se brzo mjenjaju , a mi se sporo ili nikako ne prilagođujemo , mislimo netko će drugi....nema drugoga!! Sa poljoprivredom sitvacija će biti svakim danom sve lošija , jer propusti koji su napravljeni u posljednih 10 godina dolaze na naplatu... Novac koji se davao u poljoprivredu trebao je stvoriti poduzetnike , a ne socijalu.
Ivan Kulak
prije 1 mjesec
Imam osječaj da se ova priča o cijeni pšenice plasira namjerno u medije svake godine da se gurnu pod tepih još veći problemi u poljoprivredi. Ona dva guzoljupca iz HPK,Brlošić i Pranjić svake godine prije žetve plasiraju priču o cijeni pšenice i iduća dva mjeseca se mlati prazna slama o toj temi a svi znamo da mi poljoprivrednici ni ostala cjelokupna javnost ne može nikako utjecati na cijenu pšenice već to određuju burzovni špekulanti.
Damir Senjan
prije 1 mjesec
Nema viška pšenice, Hektolitar je dobar, problem su proteini. Imate u plodovima zemlje ili se netko te emisije sječa tko se iz HPK-a u emisiji plodivi zemlje javno na HRT zalagao da se pšenica otkupljuje na bazi proteina. ZAŠTO TREBA PITATI TE DVIJE OSOBE PROTEINI, odgovor nije ni težak, jer su javno izjavili da nije pravedno da oni koji imaju visoke proteine iznad 15% da im se pšenica plača po istoj cijeni kao onima kao sada ili tih godina-kojima su proteini 10,5 .ili 10,2%. Koja slučajnost svi do jednoga u bilo kojem djelu Hrvatske imaju iste proteine na pšenici 10,2-10,5%. Još oni uvjek hodaju hodnicima HPK-a jer su tih godna imali proteine iznad 15% treba ih pitati a koliki su im sada proteini, sada priču okreču u drugom smjeru. Ivan Malić je to dobro objasnio iz ekonomske prakse ali propust prošlost tko je osoba kaja bi se sada mogla prezimenom zvati PROTEIN. SVE IMA I DANAS U SNIMKAMA PLODOVI ZEMLJE a i neki novinski isječci PROTEINI 15%.
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Marta; djeluješ kao da si na platnoj listi ministarstva poljoprivrede.
Marta Radić
prije 1 mjesec
Dobar komentar , kad ima 100 % viška robe na HR tržištu....cijena će biti sigurno manja. Iako burze su varljiva prića...mjenjaju se u 24 sata..treba sačekati 10 dana da se vidi da li ta cijena pije vodu. Tko skladišti i čeka cijenu ..mozda i uspije..No vremena su vrlo prevrtljiva..te neznaš što te čeka na tržištu. Roba se ugovara kada se ide u sjetvu... Udruživanje , i ponuditi talijanima odmah u jesen količine pšenice...ugoviriti po burzovnoj cijeni na dan isporuke...organizirati prijevoz.. Tako izbjeći domaće kupce , ako su oni nepošteni.
Marko Zecevic
prije 1 mjesec
A zašto kažeš da poljoprivrednici nisu slijepi kad jesu. Pa nije to prva godina, bogami niti zadnja da se tako otkupljuje, kako ne shvaćate da se promjenit neće ništa. Bio je nekakav sastanak s ministrom oko cijena žitarica i koji je zaključak bio. Da smo mi kao poljoprivrednici se trebali organizirati, udružiti, pravit skladišta, mlinove itd. Pa to sve nemaju ovi što rade po nekoliko stotina hektara. Seljaku (poslušnika) se podvalila takva priča i to je to, seljak je kriv za svoje stanje. Idalje sjedite kod kuće, ispred trgovine ili birtije i šta čekate jesenji obračun, kad on dođe onda je kasno. Ode djedovina.
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Skoro svi veliki otkupljivači su poslali seljacima obračun pšenice po cijeni 150€/toni i naglasili su da se račun ispostavi najkasnije do 17. srpnja,a novce većina nije isplatila.Da li je to svjesno manipuliranje i ucjena?Dok je cijena na burzi bila 203-207€/ toni izvozili su u okolicu Bologne našu pšenicu po 225€/toni sa 10,5% proteina i hektolitrom pteko 80 što jasno pokazuje da nas debelo obmanjuju sa klasama.Pošto će tek sada izvoziti?Tako je slično i sa drugom robom i nemojte pravdati legalnu otimačinu,jet nismo svi sljepci.Kupci iz Italije neće da kupuju direktno,jer su pojedinci pokušali dogovoriti direktnu prodaju,jer se traže velike količine i naši veliki otkupljivači to znaju,tako da nemojte krivnju nesposobnosti prebacivati na seljake,jet to su sve alibi priče.Uglavnom je cijeli mehanizam uštiman da se seljacima guli koža sa leđa,uz blagoslov politike koja pere ruke ko Poncije Pilat i pravi se mutava.Zato već godinama imamo najmanje cijene u cijeloj Europi,a g. Jurišić i g. Malić neka objasne zašto je to tako???