Zašto je na euroburzama cijena pšenice znatno iznad 200 eura, a kod nas u prosjeku 160€ /t?

Vrijeme nakon žetve pšenice, kako je to nedavno napisao i naš Ivan Malić - vrijeme je kad seljak dospije u dnevnik. Razlog je, dakako, otkupna cijena koja je, nakon par profitabilnih covidnih godina, uredno u silaznoj putanji. Trenutno je u prosjeku 160 eura po toni, s vrhuncem od 175€ za premium klasu.

Uredno, to je i vrijeme kada se prate europske burze te pojavi pitanje kakvo smo i mi dobili - zašto je na Euronext-u iznad 200 €/t (danas oko 245€, op.a.) a kod nas takva kakva je.

"Zato što je to burza", ukratko uzvraća na pitanje Robert Jurišić, naš kolumnist, diplomirani ekonomist, agrarni analitičar i poduzetnik.

Jedno je burza, drugo prodaja sirovine

Burza je mjesto gdje se trguje financijskim, vrijednosnim papirima, a s druge strane naš proizvođač prodaje sirovinu. Na burzi, nastavlja dalje, trguju svi: od proizvođača, preko trgovaca do krajnjih korisnika, ali i ono najvažnije i špekulanti. Jedni zbog upravljanja rizikom i hedgiranja (strategija upravljanja rizikom kojom se investitori i tvrtke štite od mogućih financijskih gubitaka, op.a.), a drugi zbog čiste špekulacije i želje da ostvare profit trgujući vrijednosnim papirima.

Pšenica dosegnula 240 eura po toni, sukob u Crnom moru uzdrmao svjetsko tržište

Oni su potrebni da bi ista imala potrebnu likvidnost, a kao posljedica se javlja povećana volatilnost cijene. Zbog toga cijena na burzi prva reagira na sve što se događa u svijetu, što nije slučaj kod cijene sirovine, odnosno fizičke robe.

"Kad cijena na burzi poraste za 15 ii 20 EUR-a, to ne znači da je u isto vrijeme kupac spreman platiti sirovinu za toliko više", dodaje Jurišić.

Cijena pšenice

Ukratko, prva razlika je da treba shvatiti da je riječ o burzi, a drugo da se kod nas kupuje po cijeni po kojoj se ta roba kod nas može i prodati. Jer, jasno je, najviše hrvatske pšenice prodaje se u izvoz - u Italiju.

Ni otkupljivač ne radi za nulu. Kao i ratar traži svoj profit, a otkupljena pšenica zahtijeva brojne manipulativne troškove (silos, troškovi energije, transport, radna snaga).

Zakon ponude i potražnje

Na koncu se sve svodi na zakon tržišta ponude i potražnje, odnosno klasične tržišne uvjete. Jer na to isto talijansko tržište ne dolazi samo naša pšenica, dolazi iz Rumunjske, Mađarske, Austrije, Slovačke, iz Ukrajine.

Prvo, znači, pojašnjava Jurišić, to je burza na kojoj se trguje svake sekunde, svaki dan, otkad se otvori do zatvaranja. Trguje se na njoj kao dionicama. "Ta se roba u pravilu gotovo nikad ne isporuči nego se kupuju vrijednosni papiri. Kupio sam vrijednosni papir po 100 i prodao ga po 120 i zaradio sam 20. I obrnuto, kupio sam ga po 100 palo na 80, izgubio sam 20, moram doplatiti 20 EUR. To je ta igra. Drugo je sirovina koju kupuju mlinovi koji će tu pšenicu samljeti i napraviti od nje brašno te prodati nekome drugome u lancu tko radi tijesto ili kruh i koji će se onda prodati nekom krajnjem potrošaču", dodatno objašnjava.

Dodaje da će potom, ako imaju višak ponude, talijanski mlinovi spustiti cijenu. Kad nema ponude, onda će ju dizati. "I to je tako, to je abeceda tržišta", zaključuje Jurišić.

Slično kaže i Ivan Malić, naš kolumnist, konzultant, poljoprivrednik i menadžer.

Većina naše pšenice izveze se u Italiju te se i cijena ravna prema paritetu Bologne gdje je smještena većina njihovih mlinara odnosno njihova žitnica. Područje od Trsta do Bologne je ravnica i normalno je da se tamo promet i događa.

Blizina zemalja punih žitarica

Hrvatski problem je što nemamo bliža tržišta i što su nam blizu Srbija i Mađarska koje također imaju ogromne količine žitarica. No, dodaje Malić, nitko ne brani našem proizvođaču da sam pronađe mjesto na talijanskom tržištu i pokuša si zadržati dio te razlike u otkupnoj cijeni.

Kretanje cijena žitarica i uljarica na svjetskim burzama pratite na Baze podataka > Tržište

To znači da izradi vlastito skladište, osigura prijevoz za tih 500-600 km, pronađe tradera/trgovca.

"Prijevoz je nekad 30, nekad 50 eura po toni. Ponuda i potražnja. Ako ćeš ga slati u žetvi kad su kamioni zauzeti, bit će skupo. Ako ćeš ga slati u neko mrtvo doba godine, kad su kamioni prazni, bit će nešto jeftinije. Ako ćeš ga slati vlakom, bit će u pravilu 5 do 10 EUR po toni jeftinije. Ujedno, jedan vlakovođa i jedna lokomotiva vuče između 1.600 i 1.800 tona za Italiju, a jedan kamiondžija 25 tona", nabraja slikovito gdje je ta razlika u cijeni.

Na koncu, ako pronađe kupca koji cijenu uvijek može spustiti u slučaju viška ponude, ostaje i pitanje kad će platiti, kad će doći po robu, s čim ćeš mu utovariti...

"To je ta tržišna realnost", zaključuje.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor