Pšenica kao primjer: Kako hrvatski ratar može zadržati više od svog rada?

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) i njezin Odbor za ratarstvo predstavili su danas u prostorijama Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) u Osijeku, radnu verziju dokumenta pod nazivom "Pšenica kao primjer: Kako hrvatski ratar može više zadržati od svog rada?", kojim žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti domaće ratarske proizvodnje.

Dokument donosi prijedlog dubokih promjena u organizaciji proizvodnje i plasmana žitarica, a u središtu ideje nalaze se udruživanje proizvođača, zajednički skladišni kapaciteti i jačanje pregovaračke pozicije poljoprivrednika na tržištu.

Prema prijedlogu, u pet slavonskih županija, Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj, izgradilo bi se pet velikih proizvođačkih centara sa silosima kapaciteta po 50.000 tona pšenice. Ukupno bi Hrvatska tako dobila 250.000 tona novih skladišnih kapaciteta koji bi bili u vlasništvu proizvođačkih organizacija.

Udruživanjem do veće tržišne snage

Predsjednik HPK Željko Mihelić istaknuo je kako se zasad radi o početnoj ideji, a ne gotovom projektu, no cilj je pokazati poljoprivrednicima da postoji model kojim bi mogli ostvariti veću kontrolu nad vlastitom proizvodnjom i prodajom.

"Želimo ljudima pokazati da postoji mogućnost da od objekta tržišnih okolnosti postanu subjekt u proizvodnji hrane i da za svoje proizvode dobiju pravednu cijenu", rekao je Mihelić.

HPK predlaže pet silosa za pšenicu u pet slavonskih županija

Model predviđa stvaranje proizvođačkih organizacija koje bi okupljale najmanje 4.000 hektara proizvodnje. Kroz zajedničku nabavu repromaterijala smanjili bi se ulazni troškovi, dok bi zajednički silosi omogućili odgodu prodaje do povoljnijeg trenutka na tržištu.

Važan dio prijedloga je i korištenje skladišnice kao financijskog instrumenta. Poljoprivrednici bi nakon skladištenja robe mogli doći do potrebnih sredstava bez zaduživanja kod otkupljivača ili dobavljača repromaterijala. Predviđa se i model financiranja putem skladišnica do devet mjeseci, uz mogućnost sufinanciranja dijela kamata kroz sustav de minimis potpora.

Investicija vrijedna desetke milijuna eura

Prema procjenama HPK-a, izgradnja jednog silosa kapaciteta 50.000 tona stajala bi između šest i osam milijuna eura. Veći dio investicije mogao bi se financirati europskim sredstvima, dok bi ostatak osigurali sami članovi proizvođačkih organizacija.

Mihelić naglašava da bi u takvim organizacijama svi članovi imali jednaka prava, bez obzira na veličinu gospodarstva.

"Jedan član nosi jedan glas. Poljoprivrednik s pet ili 50 hektara bio bi jednako suvlasnik kao i onaj s 500 hektara", istaknuo je.

Predsjednik Odbora za ratarstvo HPK-a Ivan Valentić smatra da je upravo udruživanje jedini način da domaći proizvođači opstanu u sve zahtjevnijim tržišnim uvjetima.

"Bit svega je okupiti što veći broj proizvođača kako bismo imali volumen i snagu za nastup na tržištu te mogli bolje valorizirati svoje proizvode", rekao je Valentić.

Dodao je kako je najveća prepreka i dalje nepovjerenje prema udruživanju, dijelom zbog negativnih iskustava iz prošlosti i percepcije nekadašnjih zadruga. Zato naglašava da bi ulazak u ovakve organizacije bio potpuno dobrovoljan.

Prema njegovoj procjeni, prvi ozbiljniji rezultati mogli bi se vidjeti za dvije godine, dok bi za širu promjenu mentaliteta i masovniji odaziv proizvođača moglo trebati između pet i deset godina.

Struka podržava inicijativu

Poljoprivredna konzultantica Zvjezdana Blažić ocijenila je da bez udruživanja velikog broja malih proizvođača nije moguće postići konkurentnu i održivu poljoprivredu.

"Zajednička prodaja proizvoda i nabava inputa ekonomski su opravdani. Međutim, za uspjeh ovakvog modela potrebni su detaljni izračuni, kvalitetna organizacija i profesionalni menadžment", upozorila je.

Podršku inicijativi dao je i predsjednik Hrvatske agronomske komore Romeo Jukić. Istaknuo je da klimatske promjene i sve izraženiji problemi sa sušom dodatno povećavaju potrebu za zajedničkim djelovanjem proizvođača.

Prema njegovim riječima, posebno su ugrožene površine pod kukuruzom, sojom i šećernom repom, dok će prilagodba proizvodnje novim klimatskim uvjetima biti jedan od najvećih izazova hrvatskog ratarstva u godinama koje dolaze.

Predstavljeni dokument tek je početak rasprave, no njegova je osnovna poruka jasna, bez udruživanja, zajedničkih ulaganja i snažnijeg tržišnog nastupa hrvatski će ratari sve teže konkurirati na europskom i svjetskom tržištu.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor