Italija je najveći proizvođač riže u Europi, a za vrijeme koronavirusa zabilježila je rast konzumacije ove namirnice. Da stvar bude bolja, unatoč pandemiji, uspjeli su ju prodati Kinezima.
Iz Italije su posljednjih tjedana dolazile samo ružne vijesti koje nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnima. Zato nam je posebno drago čitati kako je ova prekrasna mediteranska zemlja ujedno i najveći proizvođač riže u Europi, ovu žitaricu unatoč krizi uspjela prodati ni manje ni više nego Kinezima.
Osim toga, zabilježili su rast konzumacije te namirnice za vrijeme koronavirusa.
Naime, rižoto je, nakon tjestenine, zvijezda talijanske gastronomije, osobito na sjeveru zemlje. Ovo je jelo popularno i među Kinezima koji zbog toga uvoze razne sorte kao što su arborio, carnaroli, romu i baldo, koje se inače koriste u njegovoj pripremi.
"To je zato što je naša riža po kvaliteti puno bolja od one koja se uzgaja u Kini", rekao je Stefano Greppi iz najvećeg talijanskog poljoprivrednog sindikata, Coldirettija i dodao kako pohvaljuje ugovor koji je Italija sklopila u travnju s Kinom.
Prognoza 2020: Čeka nas duboka, neujednačena recesija i nesiguran oporavak?
Ova vijest najviše je oduševila uzgajivače iz Pavije, Lombardije, Vercellija i Novare, regija u kojima se uzgaja 95% talijanske riže. "To je kao da smo prodali sladoled Eskimima. Našoj riži i rižotu otvorena su vrata velikog tržišta", komentirali su u Il Corriere della Sera.
Na sjeveru Italije riža dobro uspijeva jer ondje ima dovoljno vode potrebne za njezin uzgoj, što nije slučaj na jugu.
U zemlji ima 4.200 uzgajivača koji oko 200 sorti te žitarice uzgajaju na 220.000 hektara. Iako Italija godišnje proizvede milijun i pol tona, što je više od pola europske proizvodnje, na globalnoj razini naš kontinent u proizvodnji riže sudjeluje s mizernih 0,4%. Više od 90% od 500 milijuna tona koliko se godišnje proizvede te žitarice, dolazi iz Azije.
Berba im ovisi o migrantima - Italija traži najmanje 200.000 radnika
No, izvoz nije jedina dobra vijest za ovu namirnicu. U prvih šest tjedana pandemije, konzumacija je na domaćem tržištu porasla za čak 47%, ponekad čak nadmašivši i slavnu pastu.
Ovu žitaricu na sjever Italije donijeli su cisterciti (rimokatolički crkveni red) u 12. stoljeću, a njezin uzgoj dobio je zamah uvođenjem sustava kanala koje je, navodno, projektirao slavni Leonardo da Vinci, a kasnije je u proizvodnju uključena i mehanizacija. Sve do 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća ljudi su dolazili s juga Italije da bi kultivirali dolinu rijeke Po, posebno žene zvane 'mondine' ili sezonske radnice na poljima riže.
Teški uvjeti rada kojima su bile izložene, nadahnuli su nastanak prosvjedne pjesme Bella Ciao, kao i neorealističnih filmova poput Gorke riže (Riso Amaro, 1949.) sa Silvanom Mangano i Vittorijom Gassmanom.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica