Prije vađenja krumpira - omogućite ujednačeno sazrijevanje

Ovisno o sortimentu, vremenu sadnje i lokaliteta, krumpir se nalazi u različitim razvojnim fazama. Vađenje gomolja ranih sorti je na nekim mjestima već obavljeno, dok se kasne sorte trenutno nalaze u fazi odumiranja cime.

Ipak, najvažnije faze u proizvodnji krumpira koje direktno utječu na kvalitetu su, između ostalog, pravovremeno vađenje gomolja i njihovo adekvatno skladištenje.

Prije vađenja - desikacija

Ovo povrće se vadi onda kada je u fazi fiziološke zrelosti, a to znači da je cima u tom trenutku skoro 90 posto prosušena, gomolji prestaju s rastom, lako se odvajaju od stolona i imaju čvrstu pokožicu. Međutim, prije nego što se pristupi procesu vađenja, poželjno je obaviti desikaciju, to jest uništavanje cime u cilju ujednačenog sazrijevanja, olakšanog vađenja i dobivanja čvrste pokožice. Desikacija se radi oko dva tjedna prije vađenja i to mehaničkim ili kemijskim putem.

Način vađenja gomolja uglavnom ovisi o veličini parcele. Na manjim se ono odvija ručno, točnije pomoću motika, dok se na većim parcelama primjenjuju podrivači ili vadilice.

Važno je istaknuti da se krumpir vadi po suhom vremenu, bez kiše. Poželjno je da tlo bude umjereno vlažno sa temperaturom oko 20 stupnjeva kako ne bi došlo do značajnih mehaničkih oštećenja, ali i da bi se gomolji lakše odvajale. Previše vlažno tlo može dovesti do pojave truleži, ali i otežanog rada vadilice, dok suho uzrokuje pucanje gomolja.

Sortiranje i skladištenje

Nakon vađenja potrebno je obaviti sortiranje i tom prilikom se odstranjuju oštećene, zaražene i zelene kako ne bi došlo do dodatnih gubitaka tijekom skladištenja.

Međutim, prije nego što se krumpir uskladišti neophodno je da se gomolji prosuše na suhom i prozračnom mjestu, na temperaturi od 15 do 18 stupnjeva. Jednom izvađen nikako ne treba izložiti direktnom suncu, jer može doći do gubitka vode i stvaranja solanina što negativno utječe na kvalitetu.

Krumpir se najčešće čuva u mrežastim vrećama ili u drvenim gajbicama koje je neophodno dezinficirati prije upotrebe zbog razvoja patogenih bolesti. Za pakiranje gomolja nikako ne koristiti plastične vrećice koje nemaju mogućnost protoka zraka.

Kako bi gomolji ostale svježe i zdrave, neophodno je obratiti pažnju na uvjete u skladištu. Uslijed neadekvatnog čuvanja može doći i do fizioloških poremećaja u gomoljima. To znači da krumpir treba biti u tamnom, hladnom i prozračnom mjestu. Optimalna temperatura za sigurno čuvanje ovog povrća je između šest i osam stupnjeva. Ukoliko je niža od tri stupnja, škrob će se vrlo brzo pretvoriti u šećer što će mu dati slatko-neugodan okus. Također, ako temperatura prijeđe 15 stupnjeva, doći će do proklijavanja i gubitka vode.

Krumpirov moljac - dvije su mjere zaštite najvažnije

Važno je naglasiti da relativna vlažnost zraka oko 90 posto uz dobro osiguranu ventilaciju može spriječiti pojavu truleži. U slučaju da je relativna vlaga previsoka javlja se takozvana srebrnasta krastavost, a gomolja postaje smežurana, dok nedostatak kisika dovodi do pojave crnog tkiva i propadanja.

Ne preporučuje se skladištenje krumpira zajedno s jabukama ili kruškama, jer ove voćne vrste oslobađaju etilen koji utječe na klijanje gomolja.

Ukoliko se ispoštuju svi uvjeti u skladištu, svježi gomolji se mogu uspješno čuvati od nekoliko mjeseci do pola godine.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor