Hrvatska znanost: Koji je potencijal divljih podloga za uzgoj rajčice?

U jeku sve izraženijih klimatskih promjena i pritiska na poljoprivrednu proizvodnju, hrvatski znanstvenici okreću se prirodi u potrazi za rješenjima. Novi projekt Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, pod vodstvom dr. sc. Gvozdena Dumičića, fokusiran je na istraživanje potencijala divljih i kultiviranih vrsta iz porodice Solanaceae kao podloga za uzgoj rajčice.

Projekt, koji se provodi od prosinca 2025. do prosinca 2028. godine uz potporu Hrvatske zaklade za znanost, usmjeren je na jedan od ključnih problema suvremene poljoprivrede, kako održati stabilne prinose u sve nepovoljnijim uvjetima uzgoja.

Rajčica pod pritiskom suvremenog uzgoja

Rajčica (Solanum lycopersicum L.) jedna je od najvažnijih povrtlarskih kultura u svijetu, a osobito dominira u uzgoju u zaštićenim prostorima poput plastenika i staklenika. No, upravo takav intenzivan način proizvodnje, često bez odgovarajućeg plodoreda, dovodi do niza problema, od iscrpljivanja tla do povećane osjetljivosti biljaka na stres, bolesti i nedostatak vode.

Takvi uvjeti ograničavaju rast biljaka i sprječavaju ih da ostvare svoj puni genetski potencijal, što se izravno odražava na smanjenje prinosa i kvalitetu plodova.

Jedan od učinkovitih načina ublažavanja tih problema je cijepljenje biljaka, tehnika kojom se spajaju dvije biljke: podloga (korijen) i plemka (nadzemni dio). Dok plemka određuje karakteristike ploda, poput veličine i okusa, podloga može značajno utjecati na otpornost biljke, njezin rast i ukupni prinos.

Odakle dolazi najbolja talijanska pasirana rajčica? Globalna priča o crvenom zlatu

Na tržištu već postoje komercijalne podloge, uglavnom razvijene križanjem rajčice s njezinim srodnim vrstama poput Solanum habrochaites, Solanum peruvianum ili Solanum pimpinellifolium. Međutim, unatoč dostupnosti, znanstvenici upozoravaju kako još uvijek nedostaje ključnih informacija o njihovoj međusobnoj kompatibilnosti i dugoročnim učincima.

Upravo tu na scenu stupaju divlje vrste iz porodice Solanaceae, koje predstavljaju neistražen genetski rezervoar. Ove biljke često su otpornije na stresne uvjete poput suše, visokih temperatura i bolesti, što ih čini potencijalno vrijednim podlogama za uzgoj rajčice u budućnosti.

Ipak, njihova primjena nije bez izazova. Učinci takvih podloga na rast biljke, prinos i kvalitetu plodova još uvijek nisu dovoljno poznati. Osim toga, mnoge vrste iz ove porodice sadrže alkaloide, spojeve koji mogu imati korisna farmaceutska svojstva, ali i biti toksični.

Znanost između prinosa i sigurnosti

Zbog toga projekt uključuje detaljna istraživanja u kontroliranim uvjetima, gdje će se pratiti morfološke, fizikalno-biokemijske i metaboličke karakteristike biljaka. Cilj je utvrditi koje kombinacije podloga i plemki daju najbolje rezultate, a istovremeno su sigurne za proizvodnju i konzumaciju.

Osim povećanja otpornosti i stabilnosti prinosa, znanstvenici će istražiti i nutritivnu vrijednost plodova, budući da neke vrste Solanaceae obiluju spojevima korisnima za ljudsko zdravlje.

Rajčica u plusu za 28.000 t, jabuke u minusu s 8.700 t: Što kažu brojke o sezoni 2025.?

Ovaj projekt predstavlja važan iskorak prema razvoju održivijih sustava proizvodnje hrane, osobito u uvjetima sve češćih klimatskih ekstrema. Korištenjem prirodnih genetskih resursa i unapređenjem tehnologije cijepljenja, moguće je stvoriti otpornije i produktivnije sustave uzgoja rajčice.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 199.759,62 eura.