Odakle dolazi najbolja talijanska pasirana rajčica? Globalna priča o crvenom zlatu

Nekih četrdesetak kilometara od Valencije, prema unutrašnjosti Španjolske smjestio se grad Buñol. U njemu svake godine, zadnje srijede u kolovozu, održava se tradicionalni festival La Tomatina u kojemu se sudionici međusobno gađaju rajčicama. Sat vremena.

Početak festivala datira iz 1945. godine, a prema najpoznatijoj priči, nastao je spontano kada je tijekom jedne lokalne parade izbila tučnjava među mladima koji su počeli bacati plodove s obližnjeg štanda. Broj sudionika ograničen je na 20 tisuća, jer se do 2013. godine u ovaj gradić od 10 tisuća stanovnika znalo se sjatiti i do 50 tisuća ljudi.

Festival u Španjolskoj

La Tomatina inspirirala je slične događaje diljem svijeta, poput “Colorado-Texas Tomato War" u Coloradu od 1982. ili kolumbijskog Gran Tomatina Colombiana od 2004. Slične borbe održavaju se i u Kostariki te na kineskom Dongguan Tomato Festival, dok je Reno u SAD-u pokrenuo vlastitu verziju.

Tijekom događaja u Španjolskoj potroši se oko 150 tisuća kilograma ovog povrća, koje se uzgajaju posebno u Extremaduri i Xilxesu u pokrajini Castellón. Radi se o industrijskim sortama poput Valenciana i Bola, koje nisu namijenjene jelu.

S druge strane, primjerice San Marzano poznata je talijanska sorta koja se uzgaja uglavnom u pokrajini Campania, posebno u dolini rijeke Sarno. Obožavaju ju talijanski kuhari, smatra se vrhunskom zbog slatkog okusa, niske kiselosti i mesa bez puno sjemenki, što je čini idealnom za umake i preradu u pelate. Reklamiraju ju Talijani kao "najbolju na svijetu“.

U jednoj od epizoda dokumentarca "U potrazi za Italijom“ Stanley Tucci posjećuje" rodno mjesto“ ovog povrća u području Agro Sarnese Nocerino, u sjeni Vezuva, gdje vulkansko tlo proizvodi slađe i manje kiselo voće. Plodovi uzgojeni ovdje imaju zaštitu DOP (oznaka za zaštićeno podrijetlo).

Zio Vincenzo, jedan od lokalnih uzgajivača, kaže voditelju da površina na kojoj se uzgajaju ove sorte nije dovoljna ni za sve restorane u Napulju, a kamoli za cijeli svijet. Pa ipak, konzerve San Marzano mogu se pronaći i u našim trgovinama. Ali one se ne uzgajaju u Italiji, nego u Kini koja uzgaja oko trećine svjetskih rajčica.

Kina kao globalni lider, iznenađenje?

Sjeverozapadna regija Xinjiang ima savršenu klimu za uzgoj. Prošle godine BBC je otkrio kako su te talijanske sorte-uzgojene u Kini, povezane s prisilnim radom Ujgura i drugih manjina. Naime, u toj regiji Kina je započela program masovnih zatočenja 2017. godine, a skupine za ljudska prava tvrde da je više od milijun Ujgura bilo zatočeno u stotinama objekata, koje se plemenito nazivaju "kampovima za reedukaciju“.

BBC je utvrdio da se većina povrća s plantaža u toj regiji vlakovima kroz Kazahstan, Azerbajdžan i Gruziju dovozi u Europu i završava u Italiji. U tim se podacima učestalo spominje kompanija Petti, dio grupe velikih talijanskih kompanija specijaliziranih za preradu. Petti je od kineske tvrtke Guannong kupio više od 36 milijuna kilograma paste od rajčice od 2020. i 2023.

Dokumentarni film "The Empire of Red Gold“ koji su režirali Jean-Baptiste Malet i Xavier Deleu prati globalnu industriju proizvodnje rajčice, posebno njezinog koncentrata, koji je jedna od najrasprostranjenijih prehrambenih sirovina na svijetu. Kroz višegodišnje istraživanje autori analiziraju kako je ona od lokalne poljoprivredne kulture postala strateška globalna roba, usporediva s naftom ili žitaricama, te kako se njezina proizvodnja i distribucija odvijaju na više kontinenata.

Što ćemo s poljoprivredom kada presuše rijeke?

Središnji dio filma fokusira se na uspon Kine kao vodećeg svjetskog proizvođača koncentrata rajčice, gdje se zahvaljujući jeftinijoj ili bolje reći besplatnoj radnoj snazi i industrijalizaciji razvila masovna proizvodnja za izvoz. Dokumentarac pokazuje kako se taj koncentrat izvozi u Europu, Afriku i SAD, gdje se često prerađuje i prodaje pod drugim nacionalnim oznakama, što dovodi u pitanje transparentnost deklaracija i stvarno porijeklo proizvoda.

(Ne)poštena podjela rada

Jedna od upečatljivijih priča vezana je uz kineskog industrijalca Liu Jianjun, koji se često spominje kao ključna figura u razvoju njihove industrije koncentrata. On je bivši vojni časnik koji je, uz podršku države i vojske, pomogao izgraditi ogromne tvornice u zapadnoj Kini, posebno u regiji Xinjiang, gdje se uzgajaju i prerađuju u industrijskim razmjerima.

Dakle, od ujgurskih berača u kineskoj regiji Xinjiang do kalifornijskih magnata rajčice, od talijanskih industrijalaca do afričkih proizvođača, ovaj film otkriva kompleksnost našeg modernog svijeta i pokušava nas uvjeriti kako u suvremenoj međunarodnoj "poštenoj“ podjeli rada nema velike razlike između kapitalizma i kolonijalizma.