Novi EU zakon o razmjeni sjemena: Evo što bi se moglo promijeniti za male proizvođače

Nova Uredba Europske unije o biljnom reprodukcijskom materijalu (Plant Reproductive Material, PRM) ponovno je u središtu pažnje poljoprivrednika, udruga i čuvara tradicijskog sjemena. Kako se približavaju završni pregovori između Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća EU, raste zabrinutost da bi konačni tekst uredbe mogao dodatno otežati razmjenu i očuvanje tradicijskih sorti sjemena te stvoriti nove administrativne prepreke za male proizvođače.

Udruge koje se bave očuvanjem agrobioraznolikosti upozoravaju da bi pojedina rješenja mogla imati dugoročne posljedice za male OPG-ove, vrtlare i čuvare sjemena, dok zagovornici reforme ističu potrebu modernizacije postojećeg zakonodavstva i usklađivanja pravila na razini cijele Europske unije.

Kronologija: Put uredbe o biljnom reprodukcijskom materijalu

Pregovori o ovoj uredbi traju već tri godine. Naime, 5. srpnja 2023. Europska komisija usvojila je zakonodavni prijedlog COM( 2023) 414, kojim bi se desetak postojećih direktiva o sjemenu i sadnom materijalu, od kojih najstarija datira iz 1966., zamijenilo jednom modernom uredbom. Prijedlog i prateća procjena učinka upućeni su tada Vijeću EU. U studenom te godine izvjestitelj Herbert Dorfmann (EPP) predstavio je nacrt izvješća u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI) Europskog parlamenta, a AGRI ga je usvojio 19. ožujka 2024., čime je formirana pregovaračka pozicija Parlamenta. Krajem iduće, 2025. godine je COREPER, kao glavno pripremno tijelo Vijeća EU, usvojio pregovarački mandat Vijeća, čime je otvoren put prema trijalogu.

Formalni trijalozi između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije započeli su početkom veljače ove godine, a 4. ožujka je u Parlamentu održan događaj "PRM Reform“, na kojem su mali proizvođači, čuvari sjemena i organizacije za očuvanje agrobioraznolikosti pozvali na zaštitu prava razmjene sjemena među poljoprivrednicima. Nakon još jednog u travnju, trijalog iz lipnja rezultirao je privremenim političkim sporazumom o tekstu uredbe nakon čega je Vijeće razmatralo stanje pregovora, a postignuti sporazum još mora formalno potvrditi i Vijeće i Europski parlament prije nego stupi na snagu.

Za usporedbu, paralelna i tematski povezana Uredba o šumskom reprodukcijskom materijalu (FRM), o kojoj je politički sporazum postignut još u prosincu 2025., objavljena je u Službenom listu EU 26. lipnja 2026. i stupa na snagu 20 dana nakon objave, uz prijelazno razdoblje od pet godina. Taj primjer pokazuje da se i uredba o biljnom reprodukcijskom materijalu, nakon formalnog usvajanja, može relativno brzo objaviti — no sama primjena pravila obično slijedi tek nakon dužeg prijelaznog razdoblja.

Paralelno i odobrenje novih genomskih tehnika

Usporedno s pregovorima o PRM uredbi, Europski parlament 17. lipnja 2026. dao je konačno odobrenje posve drugoj, ali povezanoj uredbi - onoj o novim genomskim tehnikama (NGT). Riječ je o zasebnom zakonodavnom dosjeu koji se bavi pravilima za genetski modificirane biljke nastale preciznijim tehnikama uređivanja genoma, a ne pravilima o stavljanju sjemena na tržište.

Europska komisija predstavila je 2023. godine prijedlog uredbe o NGT biljkama, čime je započeo zakonodavni postupak. Pregovori između Parlamenta, Vijeća EU i Komisije u okviru trijaloga započeli su 6. svibnja 2025., no planirani sastanak 30. lipnja iste godine odgođen je zbog neslaganja oko obveznog označavanja i patentiranja NGT biljaka. Privremeni politički sporazum postignut je u noći s 3. na 4. prosinca 2025. tijekom danskog predsjedanja Vijećem EU. Tekst sporazuma potom su 19. prosinca 2025. kvalificiranom većinom potvrdile države članice okupljene u COREPER-u. Njemačka je pritom bila suzdržana, dok su Belgija, Bugarska, Hrvatska, Austrija, Rumunjska, Slovenija, Slovačka i Mađarska glasale protiv deregulacije. Sporazum je 28. siječnja 2026. velikom većinom odobrio i Odbor Europskog parlamenta za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI), a konačno zeleno svjetlo dao je Europski parlament na plenarnoj sjednici 17. lipnja 2026. Tom je prilikom odbacio svih 37 amandmana koje su predložili zastupnici klubova Zelenih, Ljevice i S&D-a.

Prema usvojenom tekstu, NGT-1 biljke (one s promjenama koje bi mogle nastati i konvencionalnim uzgojem) neće se morati posebno označavati, osim u slučaju sjemena i drugog reprodukcijskog materijala, dok NGT-2 biljke ostaju pod postojećim, strožim GMO režimom. Uredba stupa na snagu 20 dana nakon objave u Službenom listu, a primjenjivat će se tek nakon dvogodišnjeg prijelaznog razdoblja, odnosno najkasnije od sredine 2028. godine. Vrijedno je napomenuti da je Hrvatska na razini Vijeća EU glasala protiv ovog sporazuma.

Najveća rasprava oko načina regulacije

Nova uredba o sjemenu trebala bi zamijeniti postojeći skup europskih propisa koji uređuju proizvodnju i stavljanje na tržište sjemena, sadnica, voćnog sadnog materijala i drugih oblika biljnog reprodukcijskog materijala. Cilj je modernizirati sustav i prilagoditi ga izazovima poput klimatskih promjena, sigurnosti hrane i održive poljoprivrede.

Međutim, oko načina regulacije nastala je najveća rasprava. Organizacije koje se bave očuvanjem tradicijskih sorti upozoravaju da bi pojedina pravila mogla biti previše zahtjevna za male proizvođače i udruge koje desetljećima čuvaju lokalne sorte povrća, voća i drugih kultura.

Zašto su udruge zabrinute?

Najveća zabrinutost odnosi se na mogućnost da se razmjena sjemena između vrtlara, malih proizvođača i čuvara tradicijskih sorti dodatno ograniči ili administrativno zakomplicira. Udruge upozoravaju da bi aktivnosti koje danas imaju karakter očuvanja bioraznolikosti mogle biti tretirane kao tržišna djelatnost, što bi značilo dodatne registracije, administraciju i troškove koje mali proizvođači teško mogu podnijeti.

Posebno ističu da bi takav pristup mogao negativno utjecati na očuvanje starih i lokalnih sorti koje često nisu zanimljive velikim sjemenskim kompanijama, ali imaju veliku vrijednost za lokalnu proizvodnju, otpornost na klimatske promjene i očuvanje genetske raznolikosti.

"Razmjene sjemena su jedan od rijetkih načina na koji možemo nabaviti lokalno organski uzgojene sorte, pogotovo ako želimo stare tradicionalne i lokalne", pojašnjava Dunja Zbiljski, Voditeljica projekta "Društvena banka sjemena ZMAG".

"One su dio naše tradicije i kulturno dobro koje želimo štititi i održavati, te riznica bioraznolikosti koja u sebi čuva informacije i sposobnost za prirodnu prilagodbu na naše uvjete. Ne čuvamo sjeme jer je romantično, nego jer je to jedina veza koja zajednicu drži sposobnom da sama odlučuje što uzgaja, a ne osuđenom da samo kupuje ono što joj se proda", upozorava Zbiljski.

Sjeme kao pitanje prehrambene sigurnosti

Rasprava o sjemenu nije važna samo za poljoprivrednike. Stručnjaci upozoravaju da je raznolikost sjemena jedan od temelja dugoročne sigurnosti proizvodnje hrane.

Kada se proizvodnja oslanja na manji broj komercijalnih sorti, povećava se osjetljivost na bolesti, štetnike i klimatske ekstreme. Brojne organizacije smatraju da očuvanje tradicijskih i lokalno prilagođenih sorti predstavlja važan javni interes.

Kako ističe Silvija Kolar-Fodor iz udruge Biovrt, tradicijske sorte rezultat su stoljeća prilagodbe lokalnim uvjetima, klimi, tlu i potrebama ljudi, a ta genetska raznolikost čini temelj otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene, bolesti i nove izazove. "Očuvanje vlastitog sjemena nije samo pitanje tradicije, nego i pitanje prehrambene sigurnosti, otpornosti zajednica i očuvanja poljoprivredne neovisnosti“, poručuje Kolar-Fodor.

Posljednjih desetljeća intenzivna poljoprivreda i globalizacija tržišta dovele su do smanjenja broja sorti koje se koriste u proizvodnji. Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da je očuvanje genetske raznolikosti biljaka jednako važno kao i očuvanje prirodnih ekosustava.

Što bi se moglo promijeniti za male proizvođače?

Prema informacijama koje iznose udruge uključene u praćenje pregovora, pojedini prijedlozi mogli bi dovesti do dodatnih obveza za male proizvođače i čuvare sjemena. Kritičari upozoravaju da bi se od njih moglo zahtijevati ispunjavanje procedura koje su danas uobičajene za profesionalne proizvođače sjemena, uključujući registraciju i određene oblike kontrole sljedivosti.

Kraj razmjene sjemena kakvu poznajemo? Novi EU propisi uznemirili male proizvođače

S druge strane, zagovornici strožeg sustava smatraju da jedinstvena pravila mogu povećati kvalitetu i sigurnost biljnog reprodukcijskog materijala na tržištu Europske unije. Sve navedeno čini razlog da pregovori između institucija EU izazivaju veliko zanimanje poljoprivrednog sektora.

Hrvatske udruge traže zaštitu prava na razmjenu sjemena

U raspravu su se uključile i hrvatske organizacije koje se bave očuvanjem sjemena i ekološkom proizvodnjom. Upozoravaju da razmjena sjemena među vrtlarima i malim proizvođačima ne bi smjela biti izjednačena s komercijalnom proizvodnjom te traže jasna izuzeća za aktivnosti koje imaju cilj očuvanja agrobioraznolikosti.

Prema njihovom mišljenju, male inicijative, banke sjemena i mreže razmjene zaslužne su za očuvanje brojnih sorti koje bi inače nestale iz proizvodnje. Ujedno upozoravaju da bi dodatna administracija mogla obeshrabriti građane i male proizvođače da nastave s takvim aktivnostima.

Što slijedi?

Završni pregovori između institucija Europske unije trebali bi odrediti konačan oblik uredbe o biljnom reprodukcijskom materijalu. Ishod će imati značajan utjecaj na budućnost proizvodnje i razmjene sjemena u Europi te na položaj malih proizvođača i čuvara tradicijskih sorti.

Bez obzira na konačnu odluku, rasprava je pokazala koliko je pitanje sjemena važno za budućnost poljoprivrede. Ono se ne odnosi samo na tržište sjemena nego i na prehrambenu sigurnost, otpornost proizvodnje na klimatske promjene te očuvanje biološke raznolikosti koja je stoljećima stvarala temelje europske poljoprivrede.