Kako priča o banani koja ne tamni otvara raspravu o budućnosti i naše poljoprivrede

Eyal Maori odrastao je u relativno toploj zemlji, Izraelu, gdje banane brzo dozrijevaju. Nije ih volio jesti kada postanu mekane i smeđe, ali njegova majka nije željela bacati hranu i govorila mu je da su to slatke, medene banane. Dvadeset godina poslije Eyal je otkrio kako spriječiti tamnjenje banana, slavodobitno je došao majci i rekao – nema više medenih banana!

Ovaj Izraelac danas je izvršni direktor britanske agri-tech tvrtke Tropic, koja razvija sorte biljaka s većom otpornošću na bolesti, manjim gubicima nakon berbe i s boljom tržišnom vrijednošću. Ponona - banana koja ne tamni proizvod je s kojim su se probili na svjetska tržišta.

"Priroda je osmislila spolno razmnožavanje kao način uvođenja genetskih inovacija, ali kod banane to nije moguće, ona je aseksualna biljka – nema klasičnog oplemenjivanja, pa uređivanje gena omogućuje inovacije koje čine biljku otpornijom i vrjednijom“, kazao je Eyal Maori na panel raspravi koju je organizirala Međunarodna federacija za sjeme (ISF) u sklopu Svjetskog kongresa u Portugalu.

Poljoprivreda pod pritiskom: Sjemenska industrija nudi odgovore

To nije bio samo stručni panel o novim genomskim tehnikama u proizvodnji hrane, nego vrlo precizna slika puno šireg pitanja: kako će prehrambeni sustav izgledati u vremenu kada tražimo istodobno više produktivnosti, manje otpada, veću otpornost na klimatske i tržišne šokove te veću održivost.

Ali kako to uvijek biva, inovacije u proizvodnji hrane ne ovise samo o znanosti, nego i o društvu koje ih treba prihvatiti. Upravo je zato ova tema zanimljiva i publici izvan agronomskog ili znanstvenog kruga. Ona pokazuje da uređivanje gena (eng. gene-editing) tema koja zadire u regulatorne modele, ponašanje potrošača, međunarodnu trgovinu i samu logiku stvaranja vrijednosti u lancu hrane.

Genetska ograničenja i prilike

Panel rasprava koju je vješto moderirala Pratima Singh, novinarka uglednog Economist Impacta, obuhvatila je četiri perspektive o uređivanju gena koje se u praksi često promatraju odvojeno: znanstvena i razvojna, regulatorna te poduzetnička.

U njoj je sudjelovala Simona Radutoiu, znanstvena direktorica ENSA (eng. Enabling Nutrient Symbioses in Agriculture) - međunarodnog konzorcija koji na sjeme i biljni materijal primjenjuje najnovija otkrića.

„Cilj nam je identificirati genetska ograničenja i stvoriti prilike poljoprivrednicima da koriste biljni materijal koji bolje iskorištava resurse već prisutne u tlu“, rekla je Radutoiu.

Riječ je o prirodnim sposobnostima biljaka koje su se razvijale prije 450 milijuna godina. Mikroorganizmi su se prilagodili i pomogli biljkama da opstanu na Zemlji, a te sposobnosti i danas postoje, ali nisu optimalne i postoji velika raznolikost među biljkama i sortama. Jedna od ključnih aktivnosti je omogućavanje simbioze – posebno unutarstanične simbioze, koja je najučinkovitija u međudjelovanju biljaka i mikroorganizama.

“To omogućuje biljkama usvajanje fosfora putem mikoriznih gljiva ili dušika iz zraka uz pomoć bakterija koje ga fiksiraju. Dušik i fosfor su ključni elementi za njih, a naši modeli pokazuju da će poboljšanje njihove učinkovitosti biti od presudne važnosti, osobito u kontekstu ograničenih resursa i potrebe za učinkovitijom upotrebom gnojiva” kazala je ova znanstvenica.

Inovacije ne ovise samo o znanosti

Tom Adams iz američke tvrtke Pairwise koja je razvila voće bez sjemenke, objasnio je da su u taj posao krenuli od činjenice da mnogi ljudi ne konzumiraju dovoljno zdravu hranu. Analizirali su i što u tradicionalnom oplemenjivanju potiče potrošnju i zaključili da je to voće bez sjemenki i njegova dostupnost tijekom cijele godine.

“Ako tehnologija želi napraviti razliku, mora imati podršku javnosti, a potrošači kupuju proizvode, a ne tehnologiju. Istraživanja su pokazala da riječ „gen” može izazvati nelagodu jer ljudi ne razmišljaju o genima kao dijelu hrane, pa je bolje komunicirati konkretne koristi, poput boljeg okusa ili teksture” rekao Tom Adams istaknuvši da će ljudi prihvatiti novu tehnologiju kada je rezultat opipljiv i jednostavan za razumjeti. "Ako date ljudima anketu, mnogi će odgovoriti da nisu baš za uređivanje gena, ali kada im ponudite zdravu lisnatu salatu ili kupinu bez sjemenki, mnogi kažu: ovo mi se stvarno sviđa“.

Nove genomske tehnike (NGT) omogućuju da se u biljci napravi mala, ciljano izmijenjena varijanta gena, koja bi se mogla dogoditi i prirodnim putem, ali puno sporije. Zato se takve biljke u mnogim slučajevima ne smatraju GMO-ima, jer im se ne dodaje strani gen.

Takav pristup, po njegovu mišljenju, otvara vrata i većoj konkurentnosti proizvođača.

“Radi se o povezivanju tehnologije s konkretnim problemom, ali i s onim što potrošači žele i traže. To zatim otvara mogućnost povećanja prinosa za proizvođače. U raspravi o dostupnosti i pristupačnosti vidi se koliko je to osjetljiva ravnoteža, jer ako proizvođači ne mogu ostvariti dobit, hrana neće biti dostupna” zaključio je Adams.

Regulatorni sustav je ograničavajući faktor

Zagovornici NGT-a ističu nekoliko ključnih prednosti: brže stvaranje novih sorata, preciznije mijenjanje osobina i veći potencijal za smanjenje gubitaka u lancu opskrbe. Na primjeru banana, ovo potonje je od velike važnosti, jer se na putu od farme do potrošača izgubi do 40 posto ovog voća.

"Vrijednost banane koja ne tamni vidljiva je na više razina - potrošači dobivaju veću praktičnost i manje otpada, trgovci imaju manje gubitaka zbog oštećenja, a distributeri i izvoznici smanjuju gubitke u transportu. Upravo zato je inovacija važna za cijeli lanac vrijednosti“ kazao je Maori.

Ovaj inovator kaže da je razvoj Pomone - banane koja ne tamni, trajao osam i pol godina, a da bi danas razvoj novog proizvoda trajao upola kraće jer su u međuvremenu izgradili tim, procese i znanje.

“Na početku smo morali ukloniti mnoge tehničke prepreke za primjenu uređivanja gena u banani. Jedno od najvećih uskih grla bio je pristup germplazmi. U ranim danima shvatili smo koliko je to važno i tražili smo kulture gdje možemo imati kontrolu nad proizvodom. Kod banana nitko zapravo ne "posjeduje” germplazmu, što je predstavljalo izazov” ispričao je direktor tvrtke Tropic.

Germplazma je genetski materijal biljke koji se koristi za oplemenjivanje, istraživanje i očuvanje sorti.

Tom Adams smatra da to uvelike ovisi o kulturi. Kod trajnih nasada germplazma često nije problem jer su ciklusi oplemenjivanja dugi i materijal je dostupan. Primjerice, trešnje na kojima rade imaju dugu povijest oplemenjivanja još od 19. stoljeća, ali kod ratarskih kultura najveće usko grlo je regulativa.

“Mi smo za kupinu bez sjemenki i visokog prinosa trebali dosta vremena zbog tehničkih izazova. Međutim, kada dođete do regulatornog dijela, posebno kod kulture kojom se globalno trguje, najsporiji regulatorni sustav postaje ograničavajući faktor. To otežava integraciju s oplemenjivačkim programima. Jedna od najvećih prilika uređivanja gena je upravo ubrzanje razvoja svojstava i njihovo uključivanje u daljnje oplemenjivanje, ali bez regulatornog usklađenja to je teško ostvariti", naveo je Adams.

Je li regulativa utemeljena na znanosti?

Na europskoj razini već se dugi niz godina raspravlja o novim genomskim tehnikama.

Otpor prema NGT-u u dijelu država EU članica proizlazi iz kombinacije znanstvenih, političkih i društvenih razloga. Dio članica strahuje da bi nova pravila mogla previše približiti NGT klasičnom GMO okviru ili, suprotno tome, previše ga ublažiti bez dovoljno kontrole.

Kvaliteta sjemena: Pola rasta prinosa dolazi od genetike, a Europa zaostaje u inovacijama?

U pozadini je isto pitanje koje se u Europi stalno postavlja - kako zadržati sigurnost, transparentnost i povjerenje javnosti, a istodobno ne zaustaviti inovacije.

“Različiti regulatorni pristupi novim tehnikama u svijetu stvaraju probleme jer poljoprivrednici ne mogu u potpunosti iskoristiti rezultate istraživanja kada dođu na tržišta poput EU-a. U Portugalu zagovaramo pragmatičan pristup temeljen na znanosti, a ne na mišljenjima i trendovima. Nažalost, velik dio zakonodavstva EU-a nije dovoljno znanstveno utemeljen” kazala je Paula Cruz Garcia, zamijenica glavnog direktora portugalske Uprave za hranu i poljoprivredu u panel raspravi.

Istaknula je da očekuje da će nova regulativa za NGT uskoro biti usvojena u EU.

“Ona treba osigurati pravnu sigurnost za oplemenjivače i sjemenske tvrtke, ali i sigurnost za potrošače. Smatram da je vrlo važno imati nove tehnologije kako bi se poljoprivrednicima omogućilo korištenje boljih i unaprijeđenih sorti, a svi znamo koliko su nam oni važni” zaključila je Paula Cruz Garcia.

Prema procjeni Europske komisije, nove bi metode mogle značajno modernizirati europsku poljoprivredu i povećati konkurentnost proizvođača, posebno u odnosu na zemlje gdje se NGT već intenzivno koriste. Krajem prošle godine postignut je politički kompromis između Vijeća i Europskog parlamenta, čime je EU korak od konačnog donošenja novih pravila.

Predlaže se uvođenje dvije kategorije NGT biljaka. Prva obuhvaća one kod kojih se izmjene u genomu smatraju ekvivalentnima prirodnim, koje bi mogle nastati i spontano ili tradicionalnim oplemenjivanjem. Druga kategorija uključuje biljke s većim, složenijim izmjenama, koje ostaju u rangu GMO zakonodavstva, uključujući procjenu rizika, sljedivost i označavanje.

To je i razlog zašto dio država članica traži dodatne zaštitne mehanizme, posebno kada je riječ o označavanju, patenatima i mogućem utjecaju na male oplemenjivače.

„Ta je podjela važna jer pokazuje da europski pristup ne izjednačava sve genomske promjene, nego razlikuje tehnologije prema opsegu i vrsti intervencije“ kazala je Cruz Garcia.

U panelu je naglašeno da upravo EU treba donijeti pravila koja će biti i znanstveno utemeljena i praktična za primjenu, te da je pravna sigurnost ključna za daljnji razvoj sektora.

Što to znači za Hrvatsku?

Sljedeći ključni korak je formalno odobrenje uredbe o novim genomskim tehnikama u Europskom parlamentu, nakon čega bi se novi okvir mogao objaviti i početi primjenjivati od 2028. godine.

Hrvatska to neće moći izbjeći, iako je tijekom pregovora tražila mogućnost da članice mogu samostalno zabraniti NGT proizvode, no to je ostavljeno samo za drugu kategoriju, koja ionako ostaje pod strožim pravilima.

Postignut europski dogovor o NGT biljkama, hrvatski prijedlog nije prošao

Za sve države članice to znači da će nakon donošenja uredbe morati uskladiti vlastite propise i administrativne procedure. Ako Parlament potvrdi novi okvir, članice će dobiti jasnija pravila za istraživanje, registraciju i puštanje novih sorata na tržište. Ako se dogovor dodatno zakomplicira, Europa će i dalje zaostajati za regijama koje NGT već koriste kao alat otpornosti i bržeg razvoja novih kultura u proizvodnji hrane.

Novi regulatorni okvir znači manje prostora za potpuno različita nacionalna tumačenja i više obveze prema zajedničkim pravilima. To će nekima odgovarati jer donosi jedinstvenije tržište i jasnije procedure, dok će drugi inzistirati na strožim kontrolama i dodatnim zaštitnim mehanizmima.

Upravo tu se i dalje lomi europska rasprava o NGT-u — između potrebe za inovacijama i potrebe za oprezom.

Za poljoprivrednike bi pozitivan ishod mogao značiti dostupnost sorata koje bolje podnose klimatske stresove, daju veće prinose ili smanjuju gubitke.

Za potrošače bi najveća promjena trebala biti u boljem proizvodu na polici, njegovoj trajnosti i cjelogodišnjoj dostupnosti. Moglo bi i značajno utjecati na sprečavanje otpada od hrane.

Već je ranije spomenuto da gotovo polovica banana propadne dok dođe do polica trgovina, a riječ je o jednoj od najviše izvoženih voćnih kultura na svijetu. Proizvodi se na jednom mjestu, pakira na drugom, dozrijeva na trećem i prodaje globalno.

Regulatorni okvir ne određuje samo gdje možete prodavati proizvod, nego i cijelu strategiju razvoja i plasmana.

“Kada nemate tu sigurnost, proces se usporava i povećavaju se rizici, što u konačnici utječe na cijeli proces komercijalizacije, pa našu Pomonu možemo prodavati u SAD-u, Brazilu, Japanu, a nadamo se uskoro i u Europi" zaključio je Eyal Maori.

Cijelu raspravu na Engleskom jeziku možete pogledati u videu: