2 milijuna eura za spašavanje lanadi u košnji - u Njemačkoj. A kod nas?

Njemačko ministarstvo poljoprivrede nastavlja s financiranjem nabave dronova za spašavanje lanadi, ali i drugih divljih životinja koje svako proljeće stradavaju prilikom košnje. Ove će godine za tu namjenu lovačkim udrugama biti na raspolaganju 2 milijuna eura. Pri kupnji drona pokrivaju 60 posto troškova investicije, maksimalno 4.000 eura po uređaju. Riječ je o letjelicama s termovizijskom tehnologijom koja se smatra najboljom opcijom spašavanja divljih životinja. 

Za to vrijeme na našim područjima malo tko pazi na lanad, zečeve, ali i ptice koje se sada gnijezde u poljima. Ove životinje ne znaju ili jednostavno ne mogu pobjeći i ostaju na milost i nemilost oštrih noževa kosilice. 

Lovci i poljoprivrednici moraju surađivati

Naime, suvremeni načini poljoprivredne proizvodnje doveli su na polja moćne i brze strojeve, koji u obradi zemlje pružaju mogućnost kakve se donedavno nisu mogle ni zamisliti. No, mogu nanijeti veliku štetu divljači i zaštićenim životinjskim vrstama. 

Dr. sc. Tomislav Dumić, viši predavač na Veleučilištu u Karlovcu ističe da osim mehaničkih oštećenja, životinje doživljavaju i stres što se odražava na plodnost, genetiku, a mogu uzrokovati i smrt.

Svijest o zaštiti mladunčadi na poljima je razvijenija u zapadnoeuropskim zemljama poput Njemačke, Austrije, Češke itd. gdje lovci zajedno sa poljoprivrednicima provode programe istjerivanja i spašavanja divljači prije obrade tla, a dokaz je i 2 milijuna eura s početka članka. Dumić ističe kako ondje postoje i specijalizirane službe koje se bave tom problematikom, a mediji (tiskani i elektronski) lovne i poljoprivredne struke konstantno upozoravaju na važnost zaštite divljači i životinjskih vrsta. "U Hrvatskoj to nažalost nije slučaj, objave u medijima i društvenim mrežama su rijetke i malobrojne, njihovi čitači još malobrojniji, a učinak gotovo nikakav. Pa ipak ne treba biti obeshrabren nego nastojati djelovati u pozitivnom tonu i nadati se da će se kroz godine situacija popraviti", poručuje. 

Ipak, kaže kako je najvažnije da poljoprivrednici imaju osjećaj da moraju zaštiti divljač. "Ukoliko ga imaju pa uz to i dobru volju, nikakav zakonski propis im nije potreban. Nažalost, malo je njih koji tijekom košnje razmišljaju o njihovoj zaštiti. Radni strojevi ne koriste i nemaju ugrađene plašilice pa tek poneka divljač uspijeva otići s livade", komentira Dumić dodajući da je stvarne štete na milijunima hektara nemoguće je procijeniti. 

Naglašava i da najvećim dijelom lovnih površina upravljaju amaterske lovačke udruge bez stalnih profesionalaca u lovištu koji bi stalno nadzirali rad poljoprivrednih strojeva.

Krunoslav Pintur: Potrebna nam je kontinuirana formalna i neformalna edukacija lovaca

"Ako se uništena divljač ne pronađe odmah, ubrzo je pojedu predatori, pa je počinjenje štete i počinitelja nemoguće dokazati. Paljenje raslinja, neadekvatan rad sa strojevima bez plašilica i druge štetne radnje najviše se provode zbog nepoznavanja zakona, ali i zbog nemara poljoprivrednika."

Strogi zakon i kažnjavanje u Njemačkoj

Dumić kaže kako se u njemačkom se zakonodavstvu i sudskoj praksi nepoduzimanje mjera za zaštitu divljači prilikom košnje strogo kažnjava. Kao primjer, a o kojem je u Lovačkom vjesniku, u članku "Plašilice i detektori za spas mladunčadi" pisao Abramović V., daje presudu prema kojoj je nesmotreni poljoprivrednik, koji je košnjom usmrtio 5 lanadi, kažnjen s približno 1.800 eura, ne računajući sudske troškove. Komentira da će takve kazne nakon predviđenog preuzimanja zaštite divljači u Ustav Njemačke biti još strože. 

Greška tog počinitelja ponajprije je bila u tome što nije lovozakupnika obavijestio o datumu košnje. Dakle, i kod nas je nužna uska suradnja poljodjelaca i lovaca, ne samo u primjeni uređaja za plašenje na kosilicama nego i u obavještavanju o namjeri i danu košnje. Na taj način bi lovci mogli pravodobno djelovati, ponajprije obilaskom kosidbene površine neposredno prije košnje te pokušajem otkrivanja divljači i legla koja se na njoj nalaze. U tome posebno mogu pomoći izvježbani psi ptičari.

Kada su najugroženiji? 

"Problem stradavanja divljači može se riješiti jedino suradnjom lovaca i poljoprivrednika, jer je izuzetno važno poznavanje lovišta te biologije i navika divljači koja obitava na tom području", ponavlja Dumić.  

Razdoblje ugroženosti pojedinih vrsta od poljoprivredne mehanizacije može se vidjeti tablici koja je dio završnog rada Stradavanje divljači od poljoprivredne mehanizacije, Nemanje Irića. 

Dakle, kada se god može, košnju bi trebalo odgoditi ili pak koristiti neki od načina za sprječavanje ozljeđivanja i usmrćivanja, a njih je nekoliko. 

Jedan od njih je upotreba kemijskih sredstava ili repelenata neugodna mirisa, koji mogu uznemiriti i otjerati divljač, a o čemu Irić detaljno piše u svom radu kojega možete pronaći na ovoj poveznici. 

Tu su i različite fizičke metode kao što su ograde, postavljanje vizualnih naprava (plašila od vreća, različitih reflektora koji odašilju svjetlost, strašila poput lutaka i sl.), radio uređaja, različiti akustične naprave (zvončići, limenke, čegrtaljke na vjetar i sl.). Također, od pomoći je pretraživanje i istjerivanja divljači sa školovanim psom. Učinkovita je i upotreba mehaničkih plašilica od lanaca na strojevima. Tu je i adekvatan način košnje i odgoda košnje, upotreba infracrvenih detektora koji reagiraju na toplinu životinje i automatski zaustavljaju rad kosilice te konačno upotreba bespilotne letjelice s toplinskom kamerom za pretragu područja.

Način i odgoda košnje

Ono što možete napraviti bez ikakvih ulaganja je livade kositi od središta prema van. Naime, košnjom usmjerenom prema središtu livade divljač tjeramo u stupicu u kojoj će sigurno stradati.

Kod posebno dugih livada, naročito uz cestu, treba kositi s jedne strane prema drugoj tako da divljač ima mogućnost sklanjanja na drugu parcelu, odnosno bijega od prometnice. Velike parcele mogu se podijeliti na više manjih i kositi od središta prema van. Prilikom košnje može se podignuti nož kosilice, jer već nekoliko centimetara može spasiti život divljači.

Kosidbu, ako je ikako moguće treba odgoditi za kraj lipnja ili početak srpnja, kad se većina mladih fazana, jarebica, kosaca izlegla i postala sposobna za bijeg.