Krunoslav Pintur: Potrebna nam je kontinuirana formalna i neformalna edukacija lovaca

"Dok se ispiti kupuju i polažu po seoskim društvenim domovima, a prvi kontakt s oružjem bude u lovačkom dućanu bit će samo još gore… I da ne zaboravimo, niti alkohol nije rijetka pojava. Sve dok se ispiti za lovce ne počnu ozbiljno polagati neće biti nikakve selekcije i ovakvih nesreća će biti", tek je dio vaših oštrih prozivanja i reakcija na nedavnu tragediju u lovu.

S navedenim su problemima, piše u komentaru na Facebooku Agrokluba jedan čitatelj, također lovac, upoznate sve zadužene institucije, no nitko još uvijek nije reagirao. "Nije na nama pojedincima da to rješavamo nego bi to trebalo biti na nivou Saveza i Ministarstva", istaknuo je. 

Koliko je situacija ozbiljna i na koji način riješiti sve navedeno pojasnio nam je u razgovoru dr.sc. Krunoslav Pintur s Veleučilišta u Karlovcu. 

Na samom početku osvrnuo se na samo dobivanje diplome, pojasnio nam je na koji način se stječe titula lovca te prokomentirao "govorkanja" oko kupovine iste.

"U Hrvatskoj može biti lovac i loviti svaka punoljetna osoba koja ima završenu osnovnu školu, položi lovački ispit i prođe liječnički pregled za držanje i nošenje oružja, odnosno tijekom policijskog postupka dobije nabavnu dozvolu za oružje", objašnjava dodajući kako tijekom polaganja ispita, kandidat mora proći praktičnu obuku rukovanja oružjem, između ostalog i na strelištu. 

Za organizaciju lova odgovoran lovoovlaštenik

Jesu li se kupovale diplome, Pintur navodi kako to ne može potvrditi, no iz novinskih članaka mu je poznato da su se u Hrvatskoj kupovale i ozbiljnije diplome od lovačkih. 

"Mišljenja sam da se problem velikog broja učilišta na kojima se provodi osposobljavanje za lovca, odnosno kvalitete edukacije, može riješiti neovisnim povjerenstvima koje provode ispite, a koje bi imenovalo nadležno Ministarstvo. Tada bi bilo manje važno u kojem je učilištu provedena edukacija polaznika, odnosno polaznici bi vjerojatno birali ona učilišta na kojima je edukacija kvalitetnija, a prolaznost na ispitima bolja", naglašava. Kaže i kako bi to bila pozitivna "selekcija" učilišta. 

Svaki lovac, napominje, mora poznavati svoje oružje i imati odgovarajuću vještinu rukovanja istim, kao što je odgovoran i za ispravnost i preciznost svog oružja. Upoznavanje s njime i vještina rukovanja ne stječe se u lovovima već na strelištima.

Nadalje, objašnjava, za organizaciju lova je odgovoran lovoovlaštenik, odnosno lovnik koji vodi lov. Pri tome je sigurnost svih sudionika u prvom planu, a uspješnost lova u smislu odstrjela divljači u drugom planu. Prilikom provedbe lovnik je dužan upoznati sve sudionike o mjerama sigurnosti koje se primjenjuju, a svi oni su ih se dužni pridržavati.

U RH se godišnje organizira više od 10.000 skupnih lovova, u kojima sudjeluje više od 50.000 lovaca. "Nesreće se događaju i mladim i iskusnim lovcima, neovisno u kojim su učilištima prošli osposobljavanje, no ipak su srećom malobrojne, naročito ako gledamo opseg lovačkih aktivnosti", kaže sugovornik ističući kako je nažalost i jedno stradavanje, jedna ozljeda previše.

"Stoga kad je u pitanju sigurnost lovaca, potrebna nam je kontinuirana formalna i neformalna edukacija lovaca i lovnika", poručuje. 

Dob lovaca nije Zakonom propisana

Zakonom nije propisana dob do koje se osoba može baviti lovom. Lovci su većinom starija populacija, a jedan od važnijih problema lovstva je pomlađivanje članstva lovačkih udruga.

Međutim, smatra sugovornik, na to između ostalog, negativno utječu i naši rigorozni propisi koji onemogućavaju pristup lovu osobama mlađim od 18 godina, što je problem u smislu “odgajanja” lovaca.

"To nije tako u brojnim zemljama EU, gdje u lovu mogu sudjelovati osobe mlađe od 18 godina. Npr. u Austriji je moguće položiti lovački ispit već sa 16 godina", uspoređuje dodajući kako nam je prijeko potrebno pomlađivanje lovačkih redova jer se postavlja pitanje tko će u budućnosti loviti. 

Alkoholiziran lovac strogo se kažnjava

Napomenuo je kako u lovu ne može sudjelovati nitko tko je pod utjecajem alkohola i droga. Za to je, pojašnjava, odgovoran lovnik. Ako on posumnja na alkoholiziranost nekog od sudionika, ima mogućnost udaljiti ga iz lova ili može pozvati policiju i zamoliti ju da provede alkotest. Daljnje postupanje je na njima. 

"Mislim da se radi o izoliranim slučajevima, jer niti jedan lovac ako želi loviti i zadržati svoje oružje, ne može si priuštiti takav postupak u koji bi bila uključena policija", komentira. 

Dozvoljena udaljenost lova od naselja popisana je Zakonom o lovstvu, člankom 66. u kojem se navodi kako je zabranjeno loviti divljač lovačkim oružjem u pojasu 100 m od granice naselja, odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima.

"Po mojem mišljenju to su dovoljne udaljenosti jer je ključno da lovac ne smije uputiti hitac u smjeru naselja. Naime, kad su u pitanju puške užlijebljenih cijevi, ovo je više psihološka granica. Današnjim oružjem je moguće pucati na značajno većim udaljenostima od 300 m", objašnjava. 

Pitali smo ga kolika su česta stradavanja lovačkih pasa za vrijeme lova, na što je odgovorio kako su ona vrlo rijetka te da češće stradavaju u kontaktu s divljači ili vukovima. Lovci su, dodaje, odgovorni vlasnici pasa, vole svoje pse i vode izuzetnu brigu o njima. 

"Uvijek ima izuzetaka, no to su situacije koje treba sagledavati i sankcionirati, kao i kad nisu u pitanju lovački psi, temeljem Zakona o zaštiti životinja", zaključuje Pintur.