Zašto vodu plaćamo skoro koliko i mlijeko?

Jučer sam bio u dućanu, zadatak dnevna nabava kruha i mlijeka. Uzeo sam s police svježe mlijeko 1L - 1,19 eura. Na prolazu do blagajne, stoji flaširana mineralna voda 1L - 0,89 eura.

Jedna litra mlijeka. Jedna litra vode. Stao sam i zamislio se - razlika je samo 30 centi. Ali kada razumijete odakle svaki od ta dva proizvoda dolazi, koliko rada, kapitala i sirovine stoji iza svakog, i kako država prema njima pristupa porezno - tih 30 centi postaje jedna od najnelagodnijih usporedbi u društvu u kojem živimo - a to je društvo doživljaja.

Sjeo sam hitno na crni čaj s mlijekom (kojeg ću platiti s 15 kg pšenice), i otvorio Klaudija. Dobro jutro veli! Prvo mlijeko, onda voda, onda usporedba. Prvo da se podsjetim jer o sličnoj temi sam pisao prije dvije godine - o cijeni mlijeka i od čega se sastoji.

Mlijeko od farme do police

Otkupna cijena kravljeg mlijeka u Hrvatskoj zadnje tri godine:

• 2022. - godišnji prosjek ~0,42 €/kg, s rekordom u prosincu od 0,558 €
• 2023. - godišnji prosjek 0,499 €/kg (+17,5% vs 2022.)
• 2024. - godišnji prosjek ~0,48 €/kg (pad, ali još uvijek iznad predpandemijskog prosjeka)

Trogodišnji prosjek: ~0,47 €/litra na farmi, bez PDV-a. To dobiva mljekar. Čovjek koji je ustao u 4 ujutro. Svako jutro. To je, usput, ispod EU prosjeka koji je 2024. bio 53,2 €/100 kg. Zadnjih par mjeseci tržišni vjetar opet počinje puhati na krivo. Cijene mlijeka u EU pod novim su pritiskom: Q4 2025. završio je padom, a prosinac je donio EU prosjek od 48,15 €/100 kg - gotovo 12% ispod razine godinu ranije. Mljekari koji su preživjeli jednu krizu - ulaze u slijedeću.

TISUP: Blago pala cijena sirovog mlijeka, kakve su procjene za dalje?

Sad idemo korak po korak prema polici, za litricu svježeg mlijeka:

Otkupna cijena mljekaru: 0,47 €

+ Transport sirovog mlijeka - hlađeni kamion (jedan smjer, povrat) prazan: 0,04 €/L

+ Prerada - pasterizacija, homogenizacija, hlađenje, laboratorij, radnici, energija, amortizacija. Složen proces u usporedbi sa flaširanjem vode: 0,18 €/L

+ Ambalaža - svježe mlijeko se u Hrvatskoj uglavnom prodaje u PET boci 1L (Dukat, Vindija, Meggle, ...). PET boca (~0,08 €) + čep (0,01 €) + etiketa (0,015 €) + sekundarna ambalaža (0,015 €) + povratna naknada (0,10 €): ~0,22 €/L

+ Transport do maloprodaje - hlađeni kamion, distribucijski centar, razvoz po prodajnim mjestima: 0,06 €/L

Zbroj do sada s početnih 0,47 farmeru → trenutno već 0,97 €/L

+ Marža maloprodaje — prema istraživanju AZTN-a za 2023., prosječna bruto marža na mlijeko i mliječne proizvode iznosi 21,4%: 0,97 / (1−0,214) = 1,23 €/L bez PDV-a

PDV na mlijeko: 5%

Klaudijev model daje: ~1,30 €/L (u modelu vjerojatno ima manjih greškica, kontrola mi je stvarna maloprodajna cijena: 1,19-1,40 €/L. Korektna procjena).

Voda od izvora do police

Isti alati, ista metoda, za flaširanu mineralnu vodu 1L.

Sirovina - voda iz izvora: Vodna naknada za zahvaćanje prirodne mineralne vode radi flaširanja iznosi 30 kn/m³ ≈ 4 €/m³, što je 0,004 €/litri.

Četiri desetinke centa. To je trošak sirovine.

Mljekar za svoju sirovinu - kravu, sijeno, livadu, veterinara, inseminaciju, rad - plati puno toga, pa od mljekare dobije 0,47 €. Punitelj vode plati 117 puta manje, i ona sama isteče iz zemlje.

+ Punjenje i obrada - filtri, čišćenje linije, laboratorij, struja, radnici. Daleko jednostavniji proces nego prerada mlijeka, bez toplinske obrade, bez složenih bjelančevina: 0,05 €/L

+ Ambalaža - PET boca (~0,08 €) + čep (0,01 €) + etiketa (0,015 €) + povratna naknada (0,10 €) + sekundarna ambalaža (0,015 €): ~0,22 €/L

+ Transport - standardni kamion, bez hlađenja, veće palete, jednostavniji logistički proces: 0,04 €/L

+ Marketing - vodeći punioci flaširane vode u HR konzistentno su među najprofitnijim prehrambenim tvrtkama. Iza toga stoji ozbiljan brending: 0,03+ €/L

+ Marža maloprodaje - prema AZTN-u, prosječna bruto marža na bezalkoholna pića i vodu iznosi 25,9%, što je više nego mlijeko: 0,34 / (1 − 0,259) = 0,46 €/L bez PDV-a

+ PDV na vodu: 25% (puni opći PDV)

Klaudijev model daje moguću cijenu flaširane vode na polici: ~ 0,58 €/L

Flaširana mineralna voda 1L u maloprodaji stoji 0,89 €. Klaudijev model - s AZTN-ovom prosječnom maržom kategorije i PDV-om od 25% - izbacuje 0,58 €. Razlika od 0,31 eura po litri čista je ekstra zarada koja se razlije na sve u lancu - viši PDV, marže punitelja i marža maloprodaje.

Živimo u društvu doživljaja

Društvo u kojem živimo proizvelo je model u kojem oni koji pune vodu u boce zarađuju značajno više od farmera koji proizvode mlijeko.

Usporedba 1L vs 1L

Tri stvari iskaču

Sirovina za vodu košta 117 puta manje nego za mlijeko. Krajnja cijena je - unatoč tome - samo 25% niža.

Ambalaža je doslovno identična: oba proizvoda u PET boci 1L, oba s povratnom naknadom 0,10 €, oba u sličnoj sekundarnoj logistici. ~0,22 €/L na obje strane. Ambalaža apsolutno nije razlog zašto je voda jeftinija.

Na višoj cijeni vode, više zarađuju punionice vode, država (PDV) i trgovci (marže).

I to nas dovodi do dijela: Di su pare?

Where is the money Lebowski?

Idemo brojati tko što dobiva od potrošenih 1,19 ili 0,89 EUR €.

Mljekar koji je ustao u 4 ujutro dobije 0,47 € bruto za svoj rad, sirovinu i kapital (krava košta nekoliko tisuća eura, zemlja, štale i traktori stotine tisuća EUR a ponekad i milijune). Iz toga još plati dodatnu hranu, veterinara, struju, kredit za štalu. Ono što ostaje je obično ispod minimalca, a u lošim godinama još i gore.

Punitelj vode dobije svoju litricu sirovine za 0,004 €. Doda joj se ambalaža, plastika, marketing - i izlazi na policu po 0,89 €.

A država?

Država na svakoj litri flaširane vode prikupi 3,1 puta više PDV-a nego na svakoj litri svježeg mlijeka. Plus poreza na dobit od profitnih punitelja. Plus koncesiju za vodu. A istovremeno koristi taj prikupljeni novac da subvencionira mljekare koji propadaju.

Ovo je matematika države. PDV na svježe mlijeko je 5% (osnovna namirnica). PDV na flaširanu vodu je 25%. U konačnoj cijeni, država na litri vode od 0,89 € prikupi 17,8 centi PDV-a. Na litri mlijeka od 1,19 € prikupi 5,7 centi. Razlika je trostruka.

Hrvatski punioci flaširane vode prodaju oko 500-600 milijuna litara godišnje na domaćem tržištu (Jamnica sama navodi preko 300 milijuna litara). Pomnožite to s 17,8 centi PDV-a po litri i dolazite do reda veličine od ~100 milijuna eura PDV-a samo s flaširane vode godišnje. Plus posebne naknade. Plus porez na dobit punitelja koji su u top 10 najprofitnijih djelatnosti.

S druge strane, u 2024. godini Hrvatska je u kategoriji mlijeka i mliječnih prerađevina imala trgovinski deficit od 338 milijuna eura. Plus daju se subvencije iz nacionalnog proračuna i EU koje održavaju mljekare na površini.

Ako bi čitali grubo, gledajući kako je sistem podešen, ovakav je konačni zaključak:

• Voda je fiskalni dobitak.
• Mlijeko je fiskalni trošak.

Zaključak koji nije ugodan

Broj isporučitelja kravljeg mlijeka u Hrvatskoj prema Programu razvoja sektora mljekarstva i HPK:

• 2003.: oko 35–40 tisuća
• 2022.: 3.480
• 2024.: pad od ~9% na razini godine (ispod 3.200)

U sektoru ovčjeg i kozjeg mlijeka pad je 5–7% godišnje (pad proizvodnih količina, prema DZS-u). Hrvatska uvozi mlijeko i mliječne prerađevine za 450,7 milijuna eura godišnje i bilježi deficit od 338 milijuna eura u toj kategoriji. Kupujemo sir koji bismo mogli sami napraviti.

Intervencija 73.10: Razlika od pet bodova nije nijansa - ona je presuda

Vodeći punitelji flaširane vode konzistentno su u top 10 najprofitnijih hrvatskih prehrambenih tvrtki. Crpe javno dobro po 0,004 € po litri, a mi ga kupujemo na polici za 89 centi. To je legitimno i tržišno. Ali je simptom nečeg mnogo važnijeg.

Voda u maloprodaji košta 0,89 €. Svježe mlijeko košta 1,19 €. Razlika je 30 centi - objašnjava to kombinacija više PDV-a, ekstra marže punitelja, više marže u maloprodaji - i spremnost potrošača da plati tu vodu.

Voda je skupa, a mlijeko jeftino zato što ste vi to spremni platiti.

Tržišta su savršena ogledala. Svaka boca flaširane vode koju kupite šalje signal: vrijedi mi toliko. Puntelji vode, koji to odlično čitaju, smiju reći hvala. Država, koja od svake takve boce uzme 17,8 centi PDV-a, također. Dok neki Fabijan koji je jutros u 4 sata otišao u staju - čeka 60 dana da vidi hoće li mu mljekara sljedeći mjesec platiti 0,50 ili 0,48 eura po litri.

Ni sam nisam imun - pijuckam boce vode na benzinskim kao i svi. Ljeto, vruće… Ali sljedeći put kad posegnete za litrom flaširane vode na polici - zapitajte se kakvu poruku šalje ta odluka.

Naši mljekari su jutros ustali u 4 ujutro da bi pomuzli krave i ovce. Napravili su nešto nevjerojatno složeno: uzeli životinju, hranu, vodu, rad, i pretvorili u tekućinu koja hrani proteinima i masnoćama ljude.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

A društvo u kojem živimo smatra da je u lancu od polja do stola to vrijedno samo 30 centi više od vode koja je sama curila iz izvora.

Pijte hrvatsko mlijeko. Sjajno je. I jako ga malo ima.