Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 30.12.2024. 12:00

Priča o bogatoj zemlji i siromašnim poljoprivrednicima

Veliki problem hrvatske poljoprivrede je nisko stvaranje vrijednosti u mnogim sektorima. Prednjače ratarstvo na vlastitom zemljištu, masovno vinogradarstvo, voćarstvo, mljekarstvo, sustav krava tele i da ne nabrajam dalje, a dijagnoza je ista.

Priča o bogatoj zemlji i siromašnim poljoprivrednicima
Foto: shutterstock/Varga Jozsef Zoltan
  • 8.043
  • 475
  • 0

Čudan slijed događaja dogodio mi se par tjedana prije Božića. Nekoliko nepovezanih situacija koje je moj mozak spojio jer puno o tome razmišlja u zadnje vrijeme. Tema je bitna, zaslužuje svoju priču. Naime, nedavno sam u Zagrebu održao tečaj Poslovne poljoprivrede. Napokon sam imao vrlo jaku proizvodnu ekipu iz raznih sektora na tečaju. Bio je pravi užitak – oni su učili od mene, a ja od njih. Jedan ozbiljan poljoprivredni poduzetnik, jedan svestrani i široki OPG-ovac, par talentiranih mlađih tehnologa s dovoljno iskustva i otvorenim glavama i par nadarenih klinaca sa znatiželjnim očima.

Prva situacija koja se dogodila je da smo dosta raspravljali o temi u kojima je stotine poljoprivrednih poduzetnika u Hrvatskoj. Okrupnjavali su i krčili zemljišta po napuštenim krajevima Hrvatske poput Banije, Korduna i Like, a sada imaju izazov od toga napraviti biznis. Niska kvaliteta iskrčenih zemljišta, nedovoljno okrupnjena da bi bili efikasni, problem s dostupnošću kvalitetnih radnika, loša infrastruktura itd. Kao logično rješenje činio se sustav krava tele, gdje se usprkos visokim poticajima na ekološke pašnjake stvara niska ili često nikakva nova vrijednost iz poljoprivredne proizvodnje. Niti za takve poljoprivredne poduzetnike, niti za hrvatsku poljoprivredu. Dakle, situacija o kojoj često govorim na tečaju - imovina koja ne stvara adekvatnu vrijednost iz poljoprivredne proizvodnje s obzirom na ulaganja i rizike.

Druga situacija je bila da sam predvečer nakon tečaja upalio TV i vrtio kanale naizmjence u kombinaciji sa standardnom mobitel rutinom dok mi se nisu okretaji spustili (nevjerojatno je koliko je predavanje ovog tipa naporan zanat). Tu mi izleti informacija o čovjeku koji je napisao knjigu pod nazivom "Land rich, cash poor“. Boom, puni pogodak - falila mi je bombastična krilatica za moju trenutnu priču. Knjigu je napisao Brian Reisinger, američki farmer četvrte generacije koji priča o sličnom problemu kod tamošnjih farmera. To je priča koju često čujem od starijih: “ne razumijem kako su moji roditelji sa četiri krave uspjeli školovati troje djece, a sad seljaci ne mogu preživjeti niti sa 10 puta više krava”.

Tko se ne mijenja u nevolji, na kraju izumre

S Amazona sam o njoj našao sljedeće: “Knjiga priča o tome kako su obiteljska gospodarstva prešla put od srednje klase kroz Veliku depresiju do jedva spajanja kraja s krajem u modernoj Americi. Usput priča o rizicima s kojima žive farmeri i što je potrebno za proizvesti hranu: nesreće koje mogu ubiti ili osakatiti; vrijeme koje blagoslivlja ili prijeti; otpornost u suočavanju s razornim ekonomskim krizama, od depresije i recesije do COVID-19; i tradicija koja pritišće svaku generaciju kada se ne borite samo za svoj posao, nego se borite i za svoje nasljeđe.”

Treća situacija: u zadnjih par tjedana sa Slavkom sam tražio rješenja za njegove probleme, a dotuklo me što je odlučio izvršiti poslovno samoubojstvo i skoro smo se posvađali jer sam teško prihvatio njegovu nespremnost da prihvati realnost i prilagodi se. A nešto slično mi se događa i na još jednom klijentu koji je izgubio nadu da može biti bolje. Neki se ljudi smrznu kad se moraju mijenjati. Teško je, ali izbora nema - tko se ne mijenja u nevolji na kraju izumre. Hrvatsko tlo je puno izumrlih vrsta.

I zadnje, na temelju čega je to moj mozak sve zalijepio skupa u današnju priču, mi je fokus zadnjih mjeseci na temama u kojima se stvara niska vrijednost (Poljoprivredne priče o ratarstvu, tovu junadi).

Kako sam po prirodi pozitivac, rekao bih da je ova naizgled negativna i pesimistična faza kod mene više pitanje prihvaćanja i osviještenja prije djelovanja. Kako su se mnogi polaznici na mojim tečajevima zapitali prava pitanja, odnosno pitanje svih pitanja: Treba li se uopće baviti poljoprivredom, ako je sve tako crno? Moj odgovor je nije sve tako crno. Na Timac agro tečaju upoznao sam profitabilnog ratara (kvalitetna zemlja + dobar menadžment). Na tečaju u Osijeku čuo sam da se na kamilici odlično zarađuje. Na RWA tečaju čuo sam da su neki ljudi ove godine na rajčici sjajno prošli.

Visoka vrijednost imovine, a niska ili nikakva dobit

Kvalitetno vođene velike tvrtke se uspješno razvijaju, dobro zarađuju i reinvestiraju dobit nazad u proizvodnju, agrobiznis Fortenove će se uskoro konačno pokrenuti nabolje, izlaze novi natječaji za fondove, tov junadi postaje održivo-razvojno profitabilan itd. Zaboravih, masline su dobro rodile i ima ulja. 

Nazad na temu. Veliki problem hrvatske poljoprivrede je nisko stvaranje vrijednosti u mnogim sektorima. Prednjači ratarstvo na vlastitom zemljištu, masovno vinogradarstvo, voćarstvo, mljekarstvo, sustav krava tele da ne nabrajam dalje. Dijagnoza je ista, visoka vrijednost imovine, a niska ili nikakva dobit. Probat ću to brzinski kvantificirati. Često radim brzinske kvantifikacije koje će mi dati drugo svjetlo ili dodatni pogled na zaključak. To su brojke koje nisu nužno vrlo precizne, ali daju neku vrstu indikacije koja ili potvrdi ili stavi sumnju na prethodne konkluzije.

Evo jedne: Hrvatska poljoprivreda godišnje proizvede 3 milijarde EUR vrijedne proizvode. Dobiti nakon oporezivanja su sigurno ispod 10%. Dakle, poljoprivrednici u prosjeku nemaju više od 300 milijuna EUR dobiti godišnje. Usporedbe radi, toliko zaradi samo Hrvatski telekom u dvije godine sa 2 milijarde EUR imovine.

A koliko vrijedi poljoprivredna imovina hrvatskih poljoprivrednika: milijun hektara + farme + trajni nasadi + stoka + strojevi + … ? Deset milijardi EUR bi mogla vrijediti samo zemljišta (prosjek 10.000 EUR/ha?). Eto nas opet na ispod 3 % (300 milijuna dobiti na 10+ milijardi EUR imovine). Ako bih računao zapuštenih 1+ milijuna hektara koji nisu u proizvodnji i ne stvaraju vrijednost - dodajte gore još par milijardi EUR, a postotak pada na ispod 2%. 

Gdje ima volje ima i načina

Što se može napraviti? Puno toga, ovo su neka rješenja:

Dio poljoprivrednih proizvođača ima krivu proizvodnu strategiju s obzirom na resurse kojima raspolažu (zemljište, vlastiti kapital) i tržište. Kod ovakvih slučajeva treba tražiti neku novu proizvodnu priču. Neki mljekari su prešli na tov i funkcioniraju bolje. Neki su ratari razvili biznis sa kamilicom, zašto ne bi i drugi? Neki solidno zarađuju na krumpiru itd. Gdje ima volje ima i načina.

Dio proizvođača nije dovoljno posvećen (pa i kafić će propasti ako gazda nije u njemu). Treba se posvetiti, ili prodati imanje pa će se netko drugi posvetiti. Nekima je rješenje platiti profesionalnog menadžera.

Dijelu proizvođača fali tehnoloških ili poslovnih znanja, a znanje je uvijek negdje dostupno, mnogi su posegnuli van RH za stručnu pomoć. 

Dio proizvođača je izgubio nadu. Postoje ljudi koji mogu vratiti nadu. Zovu se kolege, prijatelji, svećenici, psiholozi i/ili konzultanti.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu

Ako ipak na kraju propadnete, nije to nužno loše - možete napisati hrvatsku verziju knjige, zvat će se “Bogata zemlja, siromašan seljak”. I na tome kao i Brian zaraditi lovu. I to će biti dokaz da se u Hrvatskoj od poljoprivrede ipak može živjeti. 


Tagovi

Poljoprivredne priče Priča o bogatoj zemlji Ivan Malić Nije sve crno


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sirak mi je prošle godine doslovno uništio kr, krumpir, što sam više čupala, on je bolje rasta. Ovako je izgledao prije berbe i kad smo po kosili u par dana je opet nicao. U poljoprivrednoj apateci su mi rekli da jedino špricanjem u jesen m... Više [+]