Hrvatska junetina rođena u Poljskoj proživjela je sadržajniji život od većine nas

"Izvoz mesa u prošloj godini dostigao je vrijednost od jedne milijarde dolara", javlja Večernji list, pa nastavlja: "Samo je govedine i proizvoda od goveđeg mesa izvezeno više od 80.000 tona, a svinjskog mesa i proizvoda od svinjskog mesa tek nešto manje od 15.000 tona. Glavna su nam izvozna tržišta bila zemlje Bliskog istoka, Savezna Republika Njemačka i Italija".

Ova je vijest stvarna. Doduše, nije se dogodila prošle godine. Niti pretprošle. Zapravo, nije se uopće dogodila za vrijeme ove države. Već one prošle. Ova je vijest objavljena u Večernjem listu od 25.ožujka 1980. godine.

Kozmopolitski odrezak

Dok prosječni potrošač stoji pred rashladnom vitrinom i pokušava odgonetnuti što zapravo kupuje, taj komad mesa koji ponosno krasi etiketa "Domaće" već je proživio sadržajniji život od većine nas. Rođen je na nepreglednim ravnicama Poljske, djetinjstvo je proveo u Rumunjskoj, mladost u talijanskim tovilištima, a u Hrvatsku je stigao tek kako bi u miru lokalne mesnice dočekao svoju zasluženu mirovinu – i vašu tavu. To je junetina s jet-lagom. Meso koje je promijenilo više veterinarskih inspektora nego što ih prosječni uzgajivač u Slavoniji vidi u deset godina.

Mehanizam je poznat svima u branši: uvezemo životinju, provedemo je kroz domaću klaonicu, lupimo pečat s hrvatskim grbom i – k'o od šale - meso dobiva geografski identitet koji nema nikakve veze s njegovom biologijom. Taj proces u dokumentima se zove "finalizacija". U praksi, to je birokratska transsupstancijacija: čim kamion prijeđe Breganu, poljski geni počinju odumirati, a zamjenjuje ih snažan osjećaj pripadnosti hrvatskom Proračunu. Ono više nije "PL-12345", ono je sada "Ponos hrvatskih polja", iako su ta polja zadnji put vidjela stoku još dok je Budimir Lončar bio ministar vanjskih poslova.

Labirint deklaracija

Zakon o informiranju potrošača naizgled postoji upravo kako bi spriječio ovakvu zbrku. U praksi, napisan je tako da zahtijeva diplomu iz nuklearne fizike da biste shvatili što zapravo kupujete. Sitnim slovima piše: "Uzgojeno u: PL", "Zaklano u: IT". Krupnim masnim slovima: "PROIZVEDENO U HRVATSKOJ". Pojam "proizvedeno" ovdje se odnosi isključivo na pakiranje u stiropor i rastezljivu foliju. Plastična folija (proizvedena u Kini?!?) postaje važnija od genetike, a klamerica birokrata u Ministarstvu moćnije je oruđe od bilo kojeg uzgojnog programa.

Tek se posljednjih godina uvode MHS naljepnice (Meso hrvatskih farmi) - plava za meso životinja utovljenih i zaklanih u RH, crvena za one rođene i utovljene u RH. Odlična i korisna ideja. No koliki je stvarni udio mesa s tim naljepnicama u ukupnoj maloprodaji? Taj podatak Ministarstvo dosad nije uspjelo sustavno objaviti - što samo po sebi govori o prioritetima sustava. Evidencija o porijeklu uvoza postoji. Transparentnost prema uzgajivačima i potrošačima – baš i ne.

Što kaže DZS, a što osjeti uzgajivač

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, deficit Hrvatske u robnoj razmjeni mesom i mesnim prerađevinama raste iz godine u godinu. Uvozimo više nego izvozimo, a razlika se povećava. Istovremeno, broj govedarskih farmi pada, a prosječna starost uzgajivača raste. Mladi ne ulaze u sektor jer ekonomika ne funkcionira: cijene inputa rastu brže od otkupnih cijena, zemlja je fragmentirana, kreditni uvjeti za stočarstvo nepovoljni, a administrativni teret dovoljan da obeshrabri i najstrpljivijeg.

Rezultat je, naravno, deficit koji se popunjava uvozom. A uvoz se – zahvaljujući kreativnoj primjeni pojma "proizvedeno u" – prodaje kao domaće. Krug je zatvoren, sustav funkcionira, statistika je zadovoljna. Samo uzgajivači nisu.

Ono što cvrči u tavi

Domaći uzgajivači dobro znaju razliku između vlastitog mesa i uvoznog. Meso koje je na dugom putu primilo višak vode, fosfata, nitrata, nitrita i rashladnog stresa na tavi se ne peče – ono se kuha u vlastitoj tekućini, skuplja i blijedi. To nije pečenje već kemijski eksperiment dehidracije. No nije to samo estetski problem. Umjesto mirisa pečenog mesa, kuhinjom se širi miris globalne makroekonomije.

Voda u hrani: Zašto je bakalar jeftiniji od orade?

Mljeveno meso "prema tradicionalnoj recepturi" posebna je priča. Receptura je toliko tradicionalna da bi je i alkemičari iz srednjeg vijeka smatrali crnom magijom. Rok trajanja duži joj je od trajanja prosječnog braka, a tekstura podsjeća na memorijsku pjenu – pritisnete je vilicom, a ona se vrati u prvobitno stanje, prkoseći zakonima biologije i gravitacije. No, u tablicama Ministarstva, mi smo "uspješno integrirano tržište". Na tavi uzgajivača koji pokušava prodati vlastito tele – malo drukčije.

Suverenost zapela između Bregane i Bologne

U Hrvatskoj je danas lakše promijeniti državljanstvo junetu nego izgraditi ekonomski održivu farmu za 10 krava. Dok broj registriranih gospodarstava svake godine pada za nekoliko posto, a broj grla se ne obnavlja, priča o "domaćoj junetini" sve više nalikuje na domoljubnu etiketu zalijepljenu na uvozni kontejner.

MHS naljepnice, bolje inspekcije, transparentniji podaci o udjelu uvoznog mesa u maloprodaji, povoljniji kreditni uvjeti za mlade uzgajivače, smanjenje administrativnog tereta za male farme – sve su to mjere koje postoje u dokumentima raznih strategija ruralnog razvoja. Ali rijetko izlaze iz tih dokumenata.

Junetina koja je proputovala Europu i "umirovila se" u našim mesnicama uspjela je ono što si mnogi mladi nisu mogli priuštiti: obišla je cijeli kontinent i vratila se u Hrvatsku. Na kraju dana, to nije trijumf logistike. To je mjera propuštene prilike.

Prijatno vam bilo uz okus europske birokracije na hrvatski način.