Uskoro natječaj 73.10: Ima li nade za traktore?

"Hoće bit šta za traktore?", jedno je od najčešćih pitanja poljoprivrednika kada se najavi novi natječaj, otkriva nam Ana-Marija Špicnagel, konzultantica s više od 13 godina iskustva u pripremi i provedbi EU projekata u hrvatskoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji.

Kaže kako je onaj za ulaganje u primarnu poljoprivrednu proizvodnju jedan od najtraženijih, bilo da se radi o nekadašnjoj Mjeri 4.1. ili sadašnjoj intervenciji 73.10. Nakon što je prvi otvoren krajem 2023. privukao više od 3000 prijavitelja, ovaj put dolaze sektorski, s novim pravilima. Bio je to povod za razgovor s konzultanticom Špicnagel.

Natječaj s nižom potporom i strožom selekcijom

Što novi pravilnik donosi i što to znači u praksi?

Prijedlog izmjena pravilnika donosi nekoliko strukturnih promjena, a najuočljivija je ona promjena intenziteta potpore. U prvom natječaju osnovni intenzitet iznosio je 65%, uz mogućnost povećanja na 80% za mlade poljoprivrednike. Prema prijedlogu izmjena, za mikro, male i srednje korisnike predlaže se 45%, a za velike 40%. Kod mikro, malih i srednjih moguć je dodatni rast od 15% ako ulaganje provodi mladi poljoprivrednik ili žena koja je najmanje tri godine u kontinuitetu nositeljica gospodarstva, ali se to povećanje može koristiti samo jednom u programskom razdoblju. Za velike korisnike takve mogućnosti nema.

Na projektu od 500.000 eura, poljoprivrednik bez dodatnih povećanja može ostati bez 100.000 eura potpore u odnosu na pravila prvog natječaja. Upravo je to razlog zbog kojeg dio poljoprivrednika novu fazu 73.10 ne promatra kao "preciznije ciljanje sektora", nego prije svega kao natječaj s nižom potporom i strožom selekcijom.

Što to znači za one koji žele ulagati u mehanizaciju?

Da, druga velika vijest je ograničenje troškova mehanizacije na maksimalno 30% ukupnog iznosa potpore. Cilj je usmjeriti ulaganja prema kompleksnim razvojnim projektima, a ne prema isključivo mehanizacijskim shemama. Jasno je da ovaj pristup ima svoju logiku, ali kako čujemo primjena u praksi nije jednostavna za sve sektore.

Ograničenje od 30% za troškove mehanizacije posebno pogađa sektore čija je specifičnost upravo u tome da je mehanizacija njihovo primarno ulaganje. Primjerice, uzgajivači sjemena sjeme odmah predaju dorađivačima i nemaju potrebu za vlastitim skladišnim kapacitetima, ali su im sijačica ili kombajn neophodni.

Što na to sve kažu poljoprivrednici?

Prošli su kroz moj ured mnogi poljoprivrednici koji rade već 15 ili 20 godina, plaćaju doprinose, zapošljavaju radnike i ne prolaze zbog nedostatka bodova. Predloženi kriterij duljine poslovanja daje maksimalne bodove za "više od 3 godine" rada, što praktički ne razlikuje nikoga jer gotovo svaki korisnik koji podnosi Jedinstveni zahtjev taj uvjet zadovoljava.

Možda bi bodovni sustav trebao nagraditi iskustvo i kontinuitet, i to na razini 10 i više godina, a ne samo tri.

Paradoks robotizacije

Tko ima najviše razloga za brigu?

Od stočara sam čula dva konkretna razloga za brigu. Uzgajivač ovaca i koza u startu dobiva 5 bodova manje nego mliječno govedarstvo, a govorimo o sektoru koji je u posljednjih desetak godina izgubio više od 100.000 grla u osnovnom stadu.

Intervencija 73.10: Razlika od pet bodova nije nijansa - ona je presuda

Oni koji se pak bave s mliječnim govedarstvom opisuju paradoks robotizacije. Naime, modernizacija u pravilu znači manji broj krava uz veću mliječnost po grlu. Ako bodovni sustav nagrađuje povećanje broja krava, projekt koji povećava ukupnu proizvodnju, ali ne i broj grla, ne može ostvariti te bodove. Tehnologija je ispred pravilnika.

Prerađivači s kojima sam dosad radila, kažu da nema velike razlike u tome da li imaš primarnu proizvodnju ili se stvarno posvetiš preradi i stvaranju proizvoda s dodanom vrijednošću. S obzirom da Hrvatska izvozi previše sirovine i premalo gotovih proizvoda, moglo bi se reći da svaki natječaj koji tu razliku ne boduje propušta pravu priliku koja dugoročno doprinosi konkurentnosti na europskom tržištu.

Komentari sa e-savjetovanja, koje je trajalo do 22. travnja sada su u procesu razmatranja. Iz dosadašnjeg iskustva znamo da će neke primjedbe zaista biti uvažene i uvrštene u tekst natječaja, no dio njih će sigurno otpasti.

Kako se onda mogu pripremiti?

Ako se po reakcijama s terena može suditi, poljoprivrednici nemaju problem sa samom idejom sektorskih natječaja. Naprotiv, većina upravo u tome vidi priliku da se napokon izbjegne model u kojem isti kriteriji podjednako vrijede za sjemenare, ratare, ovčare, proizvođače mlijeka i voćare.

Problem nastaje onda kada sektorski natječaj zadržava pravila koja slabo prate logiku konkretne proizvodnje. Tada sektor dobije "svoj" natječaj, ali ne i pravila po svojoj mjeri. Tu leži i glavna pouka prvog natječaja. Nije dovoljno objaviti popularan natječaj i osigurati da interes bude ogroman. Ključno je pitanje kakve projekte takav poziv zapravo proizvodi.

E sad, pitanje svih pitanja. Kako se pripremiti za natječaj? Prema dosadašnjem iskustvu, projekti za 73.10 su kompleksni – potreban je poslovni plan, u mnogim slučajevima nužno je ishođenje dozvola, definiranje prihvatljivih troškova. Sve to traje, i baš zato je važno kontinuirano pratiti uvjete prihvatljivosti, te u konačnici početi s pripremom dokumentacije i prije nego je natječaj službeno otvoren.