Krave se ne muzu u AGRONET tablicama: Svaki formular više je jedan mljekar manje u sustavu

Nakon što su nas mjesecima uvjeravali da je pad broja krava zapravo "strateško preslagivanje", Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je počastiti narod novim Programom potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru mliječnog govedarstva, ovčarstva i kozarstva za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Sam naslov programa zvuči kao da su ga smislili u NASA-i, a ne u Zagrebu, dok stvarni sadržaj sugerira da bi prosječni mljekar u štali trebao imati kompjuter veličine laktofriza, dva magistra matematike i jednog ozbiljnog knjigovođu koji se ne boji zatvorske kazne.

Razmjeri "narušenog potencijala"

Prije nego što zađemo u šumu koeficijenata, pogledajmo što se to točno "narušilo". Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je 2014. godine imala oko 176.000 muznih krava. Deset godina kasnije, početkom studenoga 2024., taj je broj pao na otprilike 70.000. Dakle, u jednom desetljeću izgubili smo više od 106.000 muznih krava – gotovo 60 posto stada. Broj ovaca je u 2023. godini pao za 14,2 posto u samo godinu dana, broj muznih ovaca za 11,2 posto, broj koza za 11,0 posto.

Rezultat? Prošle je godine, zaključno sa studenim, ukupan uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iznosio 466 milijuna eura, dok je izvoz bio 111 milijuna – minus u robnoj razmjeni od 354 milijuna eura, i to za 7,3 posto veći nego godinu prije. Mlijeko uvozimo iz Mađarske, Slovenije i Poljske. Svježeg mlijeka i vrhnja samo u prvih 11 mjeseci 2024. dovezli smo oko 219 milijuna kilograma...

E sad, nakon svega toga, isti taj državni aparat koji je nadgledao dvadesetogodišnje odumiranje sektora donosi nam Program "obnove narušenog potencijala" u vrijednosti 24 milijuna eura kroz tri godine (8 milijuna godišnje), uz dodatnih 96 milijuna eura za mesno govedarstvo, svinjogojstvo i mesno ovčarstvo. Svota nije sitna. Ali kada ju podijelite na tri godine i raširite preko svih preživjelih farmi u državi, ispadne da državna strategija za "obnovu" glasi otprilike ovako: deset Godina smo išli nizbrdo, a sada ćemo kroz tri godine pokušati uzbrdo uz nešto para.

Izjava dulja od kupoprodajnog ugovora

Procedura je, naravno, "jednostavna" – barem onima koji misle da se krave muzu putem AGRONET aplikacije. Da biste uopće ušli u krug sretnika, morate pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potpisati Izjavu koja je dulja od prosječnog kupoprodajnog ugovora za nekretninu. U njoj izjavljujete svašta, od toga da ste mikro-poduzeće u smislu članka 2. Priloga 1. Uredbe Komisije (EU) 2022/2472 od 14. prosinca 2022. (da, to je stvarni naziv), do toga kako vam je I s kim bila povezana baba po majčinoj strani.

Pa tako obrazac za "povezane subjekte" izgleda kao križaljka koju nitko normalan ne može riješiti bez tri kutije tableta za smirenje. Taj natječaj proučavam već, eto, dva dana i još ga posve ne razumijem. Možda je to baš i cilj? Jer čak i nakon što Izjavu uspijete ispuniti i učitati u AGRONET, slijedi novi obred: morate ju ispisati, ovjeriti potpisom (i pečatom, ako ste pravna osoba), pa sve to zajedno s tiskanim Zahtjevom zapakirati u zatvorenu omotnicu s nazivom i adresom napisanima na poleđini i poslati preporučeno, s povratnicom, u Ulicu grada Vukovara 269d u Zagrebu.

Koeficijenti iz NASA-e

Pravi dragulji ovog natječaja su nove formule, još kompliciranije od dosadašnjih. Zaboravite zbrajanje i oduzimanje; sada imamo "koeficijente standardnog prinosa proizvodnje" (KSP) koji za mliječnu kravu iznose točno 2.102,24 eura i pomnoženi su još sa 0,75. Zašto baš ona 2 eura i 24 centa?

Formula za maksimalni iznos potpore izgleda ovako: X (€) = (a – b) × KSP × 0,75. U prijevodu, država vam velikodušno nudi 75 posto fiktivne vrijednosti krave, ali samo ako pristanete na kockanje s vlastitom budućnošću. Kvaka je u tome što vi sami birate koliko ćete "uvećati svoj potencijal" – za 10, 20, 30 ili udarničkih 40 posto.

Hrvatska slobodna od goveda, ovaca i koza: Kako smo izliječili bolest ubivši pacijenta

Ako odaberete 40 posto, a vaša krava odluči da joj se baš ne teli u predviđenom roku ili, ne daj Bože, ugine, vi ste državi dužni. Oni to zovu "obvezom povećanja broja grla", a ja to zovem držanjem za rogove dok nas šutaju u stražnjicu. Ministarstvo u tablicama pedantno crta primjere: ako imate 10 krava i obećate povećanje od 40 posto, u roku od 24 mjeseca od primitka potpore morate ih imati upisano u JRDŽ – najmanje 14. Gdje ćete ih smjestiti, čime hraniti i tko će ih musti dok vi popunjavate tablice u AGRONET-u – to nije bitno. Bitno je da je rok 24 mjeseca, a kazna za nesposobnost predviđanja biološke budućnosti vlastitog stada – povrat cjelokupnog iznosa.

Najveća satira: tko je narušio potencijal?

Najveća satira leži u činjenici da se ovaj Program uopće donosi jer je proizvodni potencijal "narušen". Pitanje za milijun eura (ili barem za 80.000, koliko je maksimalni iznos po korisniku) glasi: tko ga je narušio? U samom tekstu Programa Ministarstvo skromno nabraja krivce: bolest kvrgave kože iz 2016. i 2017., COVID-19, skok cijena stočne hrane i energenata, ruska agresija na Ukrajinu, potresi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, suše 2022. i 2024., vremenske nepogode 2023. Ukratko, svi drugi su krivi. I sve se urotilo protiv nas. Pravi hrvatski prozni izraz bespomoćnosti, bez samokritike.

Još tjedan dana za podnošenje zahtjeva: Do 80.000 € potpore za stočarstvo

O tome kako su hrvatske poljoprivredne politike desetljećima sustavno demontirale vlastitu mliječnu proizvodnju – o ukidanju kvota bez zaštite malih proizvođača, o cijeni litre mlijeka koja je i danas niža od cijene litre flaširane vode, o potporama koje se linearno sipaju na hektare bez grla – u Programu, naravno, ni jedne jedine riječi. Krivi su suša i Putin. Nikako autori nekadašnjih Programa.

Dok se poljska ili irska poljoprivreda mjere u desecima milijardi eura, naša se mjeri u broju klikova na "Preuzmi Odluku" u PDF formatu. Ako se slučajno javi previše ljudi, iznos će se "razmjerno umanjiti", što je birokratski kod za: "obećali smo vam brda i doline, ali evo vam kikiriki". No, kako kaže afrička poslovica: ako daješ kikirikije, očekuj majmune. Međutim, u Ministarstvu opsjena i demagogije mogu biti mirni – ja im obećavam da se neće javiti previše ljudi. Tekst i uvjeti natječaja dovoljno su komplicirani i nerazumljivi da će se javiti jedino veliki stočari koji si mogu priuštiti računovođu i plaćenog savjetnika da to odrade za njih. Mali mljekar s pet krava i dva teleta radije će otići na bauštelu u Njemačku.

Što bi, dakle, trebalo učiniti?

Kritika bez rješenja je samo zanovijetanje, pa evo pet konkretnih rješenja koje bi se mogle napraviti, uglavnom bez ijednog novog eura, a s mnogo više učinka od trenutnog Programa:

Prvo, pojednostaviti proceduru. Jedna stranica Izjave, bez "povezanih subjekata" i unakrsnog ispitivanja po OIB-u. Ako Ministarstvo već ima Agronet, JRDŽ, Upisnik OPG-ova i Upisnik poljoprivrednika, onda ne treba od stočara tražiti da pod kaznenom odgovornošću izjavljuje ono što država o njemu već ima u pet različitih baza. Svaki prekobrojni formular je jedan mljekar manje u sustavu.

Drugo, okrenuti logiku potpora. Istina je da pravila EU ne dopuštaju izravno vezivanje potpore uz kilograme proizvedenog mlijeka – proizvodno vezane potpore po EU legislativi moraju biti vezane uz grlo, a ne uz količinu, kako ne bi narušile tržišno natjecanje. Ali i unutar tih pravila postoji dovoljno prostora za pametnu politiku. Umjesto obveze "povećanja broja grla za 40 posto u 24 mjeseca" – što je biološki i ekonomski neozbiljno za prosječno gospodarstvo – država može iskoristiti manevarski prostor koji već ima: PVP po grlu muzne krave u kontroli mliječnosti (već postoji, treba ga samo ozbiljno podići iznad današnjih iznosa po kravi), potpore iz Programa za iznimno osjetljive sektore (6,2 milijuna eura u 2026. – podignuti), te državne potpore male vrijednosti za modernizaciju farmi. Ključno je da prag ulaska bude razuman (npr. 3 krave u kontroli), da potpora bude višegodišnja i predvidljiva, i da stočar koji u godini dana izgubi kravu zbog mastitisa ne mora vraćati državi ništa – treba mu pomoći da kupi novu (eventualno gubi potporu za to jedno grlo). Drugim riječima: manje formule, više grla.

Treće, diferencirati. Nije isto držati 200 krava u slavonskoj nizini i 15 krava na pašnjaku u Lici ili na otoku Pagu. Ekstenzivno stočarstvo u područjima s prirodnim ograničenjima (GPP, otoci) mora dobiti puno veću potporu po grlu od intenzivne proizvodnje, i to jednostavnim koeficijentom, ne kilometrima formula. Inače ćemo i dalje imati zarasle pašnjake, uvoznu janjetinu i trgovine pune jogurta iz Sombora.

Intervencija 73.10: Razlika od pet bodova nije nijansa - ona je presuda

Četvrto, riješiti problem otkupnih cijena. Država ne može diktirati cijenu, ali može (i u EU smije) subvencionirati sabirališta, mlijekare i hladne lance, i može kroz javnu nabavu vrtića, škola, bolnica i vojske zahtijevati domaće mlijeko s potvrdom podrijetla. Njemačka, Poljska i Italija to rade bez ikakvog kompleksa. Mi uvozimo slovenski jogurt jer je jeftiniji za dva centa, a onda pišemo Program obnove.

Peto, napraviti red u potporama. Brojka od 160.000 gospodarstava od kojih cca. 20.000 plaća porez na dohodak – to je slika sustava u kojem se pravi stočari i lažni „poljoprivrednici" utrkuju za isti pladanj. Uz jači nadzor, oslobodit će se milijuni koji danas odlaze onima kojima proizvodnja nije u prvom planu.

I tek nakon toga – ne prije – možemo razgovarati o "obnovi potencijala". Dok nam sela odumiru, a uvoz mlijeka skače za 14 posto u godinu dana, mi se zabavljamo koeficijentima i izjavama o povezanosti. Jer lakše je izračunati (a – b) × KSP × 0,75 nego stvoriti uvjete u kojima se od poljoprivrede može živjeti bez da svaki dan moraš dokazivati da nisi kriminalac samo zato što želiš držati krave.

Stavovi izneseni u ovom tekstu autorski su komentari i ne predstavljaju službeni stav nikoje institucije.