Od betona do blata: Kako je Novella Carpenter pretvorila Oakland u učionicu poljoprivrede

Na jednoj od prijašnjih adresa na kojoj sam proveo gotovo trideset godina imali smo vrt. Moji roditelji su ga obrađivali, ali nakon što su se odselili, svoju sam parcelu prepustio susjedi koja je nekoć imala štand na osječkoj tržnici.

Uzgoj povrća me nije zanimao. A zajednička šljiva i ringlov (iako dok sam pisao ovaj tekst saznao da je to jedna te ista voćka, samo drugačija sorta - op.a.), koje su koristili svi susjedi, bili su toliko rodni da je polovica uroda uglavnom propadala.

Lijeno mi je bilo voditi računa i o ružama koje su rasle ispred stana, ali svaki put kada bih uzeo škare ili motiku u ruke, sjetio bih se kako će izgledati kad procvjetaju i odmah bi mi došla volja za rad.

Održiva farma u getu

Skok od nekoliko godina. Uselili smo se u stan s velikim balkonom. Moja prva ideja bila je mali vrt na njemu. Počeo sam crtati, planirati, tražiti, projektirati. Nekoliko mjeseci razmišljao sam o sebi kao budućem urbanom vrtlaru. A onda je stigla zima, pa Covid. Nikada me nije više uhvatilo to ludilo. Kao i kod većine balkon mi služi kao ostava s dvije stolice, ali uskoro više neće biti tako.

Kada pomislite na modernu poljoprivredu, vjerojatno zamišljate beskrajna polja pšenice ili idilične pašnjake u dalekim pampama. Međutim, memoari Novelle Carpenter "Grad na farmi: Obrazovanje jedne urbane farmerice“ (Farm City: The Education of an Urban Farmer), prvi puta objavljeni 2009. godine nude sasvim drugačiju, siroviju i beskrajno šarmantniju viziju.

Smještena u srce Oaklanda, u Kaliforniji, na kraju slijepe ulice u četvrti koju autorica bez uljepšavanja naziva "getom", knjiga nije samo priručnik za uzgoj povrća, nego duboka, duhovita i povremeno brutalna kronika pretvaranja zapuštene gradske parcele u živahnu urbanu farmu.

Na granici između memoara, reportaže i svojevrsnog urbanog preživljavanja, prati autoricu koja usred industrijskih zona i napuštenih parcela pokušava izgraditi održivu farmu ondje gdje bi je malo tko očekivao.

Pod mentorstvom poznatog pisca Michaela Pollana, autora Dileme svejeda, ona razvija vještine koje spajaju biologiju i novinarstvo u jedinstven narativ. Knjiga je strukturirana u tri dijela, od kojih svaki prati njezino napredovanje s različitim vrstama životinja: Purica, Zec i Svinja.

Priča od tri dijela

Priča počinje skromno, s nekoliko pilića, pčelama na terasi i vrtom na napuštenoj parceli pored njezine trošne kuće. Carpenter započinje s vrlo skromnim uvjetima - nema vlastito zemljište u klasičnom smislu, nema razvijenu infrastrukturu niti sigurnost da joj itko uopće dopušta ono što radi. U takvom okruženju počinje saditi povrće, uređivati gredice i postupno stvarati farmu na zapuštenoj gradskoj parceli. Pritom nas upoznaje sa susjedima poput Bobbyja, koji živi u starom automobilu, i Lane, koja joj pomaže u prvim vrtlarskim koracima. Prvi dio završava dolaskom purana Harolda i Maude. Nakon što susjedni psi usmrte Maude, Harold završava na blagdanskom stolu za Dan zahvalnosti, čime autorica otvara temu uzgoja životinja te povezanosti života, smrti i hrane.

U drugom dijelu autorica prelazi na uzgoj zečeva što joj donosi praktične prednosti poput gnojiva, ali i neke moralne dileme. Carpenter ovdje opisuje svoj fascinantan, ali iscrpljujuć eksperiment "dijete od 100 jardi", tijekom kojeg mjesec dana jede isključivo ono što sama uzgoji ili pronađe u neposrednoj blizini. Njezina iskrenost o gladi, neuspjehu usjeva i krađi lubenice koju je mjesecima pazila pruža uvid u to koliko je zapravo teško postići istinsku samodostatnost u modernom svijetu. A tu je i sjajno napisan opis prvog samostalnog klanja zeca. Stoga ako ste slabog želuca i mislite da salama nastaje od zraka. Preskočite ovaj dio.

Bor Methuselah, maslina Vouves, čempresi i van Gogh - raskošna monografija o drveću koju valja prolistati

Završni i najambiciozniji dio knjige bavi se uzgojem svinja, Big Guya i Little Girl. Ovdje urbana farma postaje ozbiljan logistički pothvat Novella i njezin partner Bill prisiljeni su na kopanje po smeću“ u potrazi za hranom, prikupljajući ostatke iz restorana i tržnica. Upravo u tom "ekosustavu smeća" Oaklanda ona pronalazi ljepotu; otpad jednog grada postaje gorivo za njezinu farmu. Putovanje naravno završava u klaonici. , ali ono što ostaje jest duboka zahvalnost prema obilju mesa koje će prehraniti nju i njezinu zajednicu.

Farma koja spaja ljude

Jednostavno napisana, ali prije svega iskrena, ova knjiga je rijedak naslov o poljoprivredi i ekologiji koji ne pokušava biti pretenciozan. Autorica ne nudi utopiju, nego piše o vrlo konkretnim stvarima - smradu stajskog gnoja, najezdama puževa i krvi na vlastitim rukama. Njezin stil spaja duhovite opaske i promišljanja o društvenim nepravdama te o “prehrambenim pustinjama” u kojima živi.

Kroz svoj vrt, Novella se povezuje s vijetnamskim susjedima, beskućnicima i lokalnom djecom, stvarajući zajednicu koja prkosi urbanom propadanju. I tako sam ja umjesto na kupanju vikend proveo sjedeći ispred monitora. Čitajući Farm City.