Znate li što je škanjata? Otočani je čuvaju od zaborava, a mi donosimo recept

Uskrsni običaji na otoku Cresu spoj su religiozne tradicije, otočke kulture i proljetnog buđenja prirode. Proslava je usmjerena na obiteljsko zajedništvo, a blagdansko vrijeme obilježavaju procesije, kreativne radionice i bogata gastronomija. Pa kad već spominjemo gastronomiju, jeste li čuli za škanjatu?

"Škanjata je tradicionalna poslastica u obliku vjenčića od slatkog dizanog tijesta obogaćenog limunom. Pekla se u gradskim krušnim pećima kojih je nekad u Cresu bilo deset, a bile su vlasništvo creskih plemića, veleposjednika i trgovaca”, pojašnjava Margareta Debelić Radetić, vlasnica obrta Slastice Margareta s otoka Cresa i velika promotorica otočnih vrijednosti.

Škanjata u košaru, a pod košaru - posvitek

Znanje pripreme prenosilo se s majke na kćer jer su ih uglavnom pekle žene - koje su ljudi lokalno zvali pećarce. Naime, domaćice su se rado okupljale oko peći jer su tamo ćakulale (razgovarale) i tako doznavale novosti, priča nam.

Za pripremu je bio potreban sljedeći pribor: kopanca (drvena posuda), deska, lopata, raknić (sukno za pokrivanje tijesta) i starguje (željezni strugač). Škanjata se smatrala najfinijom slasticom za značajne prigode.

Imamo tri uskrsna recepta iz Gorskog kotara koja su nekad hranila siromašne, a danas su delicija

"Creske domaćice su uoči blagdana na glavama nosile košare pune škanjata koje bi prodavale po okolnim selima. Radi održavanja ravnoteže, ispod košare su stavljale posvitek, odnosno krpu smotanu u krug. Mi danas pripremamo ovu slasticu jer smo ju željeli otrgnuti zaboravu”, opisuje Margareta, strastvena čuvarica otočne gastronomske tradicije.

Recept za škanjatu

Priprema škanjate je zapravo vrlo jednostavna.

U 1 dl toplog mlijeka razmutite 2 žličice šećera i malo brašna te stavite 80 g svježeg kvasca. Pustite da se diže oko sat vremena, a za to vrijeme naribajte koricu limuna.

Nakon sat vremena u 1 kg brašna stavite dignuti kvasac, dodajte naribanu koricu limuna, dva jaja, dva žumanjka, 150 g šećera, 1 dl maslinovog ulja te umijesite dodavajući oko 2 dl toplog mlijeka.

Tijesto pustite da se na toplom diže sat vremena, da se udvostruči, a nakon toga premijesite, formirajte loptice te od njih oblikujte vjenčić s rupom u sredini. Složite ih na namašćeni pleh, prekrijte krpom i pustiti da se na toplom diže oko pola sata.

Pećnicu ugrijte na 180°C i pecite oko 30 minuta.

Tradicionalna uskrsna jela na Cresu

Tradicionalna uskrsna trpeza na otoku Cresu temelji se na otočkim namirnicama, s naglaskom na janjetinu, samoniklo bilje i slastice koje su se pripremale za blagdane. Najpoznatija delicija je creska janjetina koja se priprema na razne načine – pečena, ispod peke ili u juhama.

Vrlo je popularan i drobčić (janjeće iznutrice) s palentom. Priprema se također nadelo, tradicionalno jelo primorskog kraja. Riječ je o nadjevu od kruha, jaja, pancete i bilja.

Jeste li čuli za olito, rijetko i vrlo specifično staro pastirsko jelo koje predstavlja dio otočkog identiteta? Olito se priprema od brašna, suhih smokava, grožđica i janjećeg loja, a začinjeno je cimetom ili koricom naranče/limuna. Nadjeva se u janjeće crijevo i tako kuha. Naziva se još torta olito ili torta lito.

Neizostavan je i slatki kruh, pinca ili sirnica, koji se blagoslivlja i jede za doručak uz kuhanu šunku, sir i pisanice. Uz pincu se često degustira tradicionalna slastica šiširek.

Drugi običaji

Margareta nam govori da uskrsno vrijeme počinje od Maslinske nedjelje kada se čita evanđelje Muke Isusove, a nakon Mise je izlaganje Presvetog na četrdesetsatno klanjanje, što se u Cresu se još zove 'quaranta ore'. Kroz tjedan, a posebno za veliko trodnevlje (četvrtak, petak i subota prije Uskrsa) ne radi se na zemlji i crkvena zvona ne zvone.

U Bošnjacima Cvjetnica počinje u ponoć: Noćno "pjevanje", običaji i vjerovanja diljem Hrvatske

Za Veliki petak je tradicionalna procesija uz križ kada se prigodno ukrasi svijećama put kojim se prolazi. Vrijedi podsjetiti da se za vrijeme Velikog tjedna, a posebno na Veliki petak, tradicionalno jedu riblja jela. Na Uskrs se nosi na blagoslov hrana koja će se toga dana jesti.

Tri desetljeća obiteljskog obrta

"S kolačićima pripremljenim po starim creskim receptima bili smo prvi koji smo se odvažili proizvoditi i široj javnosti ponuditi domaće ručno rađene proizvode bez konzervansa”, opisuje Margareta, prisjećajući se početaka iz 1996. godine. Ona je obrt naslijedila od roditelja Marije i Željka. Nakon završene srednje ugostiteljske škole za slastičara zajedno s roditeljima krenula je u posao koji voli.

Spojem struke i želje da ostanu na otoku, krenuli su s ljubavlju u ostvarenje dugogodišnjeg sna. U čast okusa otočnih nona, cilj je bio i ostao iz zaborava izvući tradicionalne recepte slastica s kojima domaće ljude podsjećaju na djetinjstvo, a turiste upoznaju s tradicijom ovoga kraja.

Promicatelji su otočnih vrijednosti, sudionici raznih sajmova na otoku i diljem Hrvatske, dobitnici mnogih priznanja. Svoju izvornost i kvalitetu potvrdili su i oznakom Hrvatski otočni proizvod HOP. Njihovi buculini, kacotini, rozete, smokva medenjak, salvia buculin, čifleti, bruštulane mendule i drugi proizvodi, godinama krase bogate stolove raznih svečanosti te su postali prepoznatljivi širom svijeta.

Velika podrška obitelji

"Tu su i škanjata, pugaca oliveta, buculin oliva, šulčić i Torta naših kapetan kao trajniji originalan izvorni suvenir. Povodom 180 godina turizma otoka Cresa i tri desetljeća rada, 2025. godine izradili smo autorsku tortu Creska rožica inspiriranu otočkom tradicijom”, otkriva naša sugovornica koja uživa slasticama uveseljavati kupce. Najveću radost i izazov ipak joj predstavlja izrađivati djeci torte s najdražim likovima iz crtanih filmova.

Upornost, vjera u ideju i veliki angažman, omogućili su da obrt opstane i nastavi s radom kroz dvije generacije. Danas cjelogodišnjom ponudom uvelike obogaćuju tradiciju Grada Cresa.

"Do mirovine je tata bio glavni, a od 2008. godine obrt preuzimam ja. Roditelji su mi dan-danas velika podrška i stručni savjetnici. Mama Marija je kao i ja školovana slastičarka, a tata pekar, tako da se zaista imam na koga osloniti. A tu je i moj suprug Robert koji mi je također izuzetno velika podrška”, rezimira Margareta Debelić Radetić.