• Rezidba
  • 16.12.2018. 12:00

Zimska rezidba krušaka: Manje grana - veća snaga voćke

Grane koje ostanu do proljeća crpe energiju stablu koje ima manje snage za grane na kojima se nalaze rodni pupoljci, od kojih se očekuje urod.

Foto: Bojan Kecman
  • 1.014
  • 139
  • 1

Osnovni preduvjet za postizanje dobrih prinosa kod krušaka je zimska rezidba koja se izvodi već od studenog. Voćari koji imaju veće voćnjake počinju i ranije jer ne mogu završiti rezidbu do početka kretanja vegetacije. Najveći problem predstavlja bujnost stabala zbog izostanka ljetne rezidbe i nekvalitetne podloge u vidu sijanca divlje kruške.

Prije rezidbe, stabla krušaka trebalo bi prihraniti ureom, borom, cinkom i vodotopivim mineralnim gnojivima s više fosfora i kalija kako bi rezerve najvažnijih hranivih tvari bile dostupne voćkama tijekom mirovanja i da bi imale više energije za početak listanja, cvjetanja i oplodnje. Mnogo je bolje da se rezidba obavi u jesen ili ranu zimu jer voćka je "živa" i kad su niže temperature.

Jesenska gnojidba važna mjera kod uzgoja drvenastih voćarskih kultura

Upravo prihranom gore navedenim sredstvima korijen će skladištiti minerale. Npr. dušik koji se doda ureom jedini je izvor dušika na početku vegetacije u proljeće naredne godine i zbog njega će, također, voćka imati više snage. I oplodnja će biti mnogo bolja. Stajnjak bačen u jesen ili iduće proljeće puo se sporije razgrađuje.

Manje grana znači veću snagu voćke kod pojave mraza

Isto tako, grane koje ostanu do proljeća crpe energiju stablu koje ima manje snage za grane na kojima se nalaze rodni pupoljci, od kojih se očekuje urod. U slučaju mraza, manje grana znači veću snagu voćke i manje štete na cvjetovima i formiranim plodićima jer mnogo grana znači veće raspoređivanje energije i manje snage za borbu protiv niskih temperatura.

Rezidba počinje kada opadne list na stablu. Može se rezati od temperature od 0°C. Najzastupljenije sorte u našim krajevima su Viljamovka, Santa Marija, Abate Fetel i Butira. Posljednjih godina više se sade Karmen i Citronka dok je sve manje Lipanjske ljepotice i Trevuške. Osnovni princip rezidbe je da se ostavi nekoliko skeletnih i poluskeletnih grana, nosača, na kojima se nalaze jednogodišnje i dvogodišnje grane.

Sorte krušaka uglavnom su na podlozi divlje kruške, tj. sijancu ili na dunji. Divlja kruška je bujna podloga, dok je dunja manje bujna. Sijanac bolje podnosi mraz, sušu, kiselo zemljište, ali su plodovi lošiji, odnosno, teško je dobiti kvalitetu kao na stablima s dunjom kao podlogom. Uz to stabla na sijancu divlje kruške podložnija su alternativnoj rodnosti, tj. slabom rodu nakon prethodne rodne godine.

Orezana stabla Viljamovke na podlozi od dunja

Na vrhovima stabala kalemljenih na divlju krušku, nakon sedam, osam godina, formira se "kapa" na kojoj je mnoštvo vodopija i rezova na čep koji su leglo za štetne insekte i spore gljivičnih bolesti. Tu nijedno zaštitno sredstvo ne može ostvariti dobar efekt.

Dezinficiranje škara 

Kapa se mora rezati motorkom, a sve vodopije koje ulaze u unutrašnjost stabla, također se režu. Vodopija koja ima jedan ili dva rodna pupa u podnožju reže se do tih pupova. Isto se radi i u ljetnoj rezidbi. Vodopije rastu tijekom prethodne vegetacije jer voćari obavljaju folijarnu prihranu koja tjera grane na rast. Manje rada tijekom zimske rezidbe bilo bi kada bi se obavljala ljetna rezidba, kojom se uklanjaju suvišne grane, ljetorasti, iz krošnje, koje rastu zbog jake zimske rezidbe. Ljetna rezidba znači više hranjivih tvari za preostale grane, bolju osvijetljenost krošnje i bolje formiranje rodnog potencijala za narednu godinu. 

Rezidba se obavlja dužim i kraćim škarama koja moraju ostavljati jasan i čist rez. Škare se obavezno dezinficiraju alkoholom, može i rakijom. Rezidbom bi se trebalo pomladiti do 30% rodnog drveta, ali se na sijancu divlje kruške, zbog mnogo grana i nedostatka vremena često događa da rezači brzo režu i otklone više rodnih grana, što znači i bujniji rast tijekom vegetacijske sezone, a to se može ublažiti spomenutom ljetnom rezidbom.

Jesensko krečenje stabala voća - svrha radnje te pravilna priprema i nanošenje smjese

Višak skeletnih grana uklanja se rezidbom na čep koji bi trebalo biti dužine do pet centimetara s kosim rezom. Početkom vegetacije iz spavajućih pupoljaka krenut će nove jednogodišnje grane, stapke, koje, ako se voćka dobro hrani, mogu, na kraju vegetacije, dati rodni pup na vrhu. Ako ima dosta jednogodišnjih grančica s rodnim pupoljcima na grani koja je stara tri i više godina, može se obaviti njeno podmlađivanje rezidbom na bočnu rodnu grančicu. Jednogodišnje grane se ne prikraćuju i ne orezuju već prorjeđuju ako ih ima dovoljno na stablu. Ako ih prikratite, razvit će se metla što nije poželjno.

Obavezno ostaviti otvorenu i prozračnu krošnju

Vodopije, odnosno, ljetoraste koji idu u unutrašnjost krošnje poželjno je saviti pod kutom od 90°C  radi bržeg formiranja rodnih pupoljaka. Ako krošnja tijekom vegetacije bude kao gustiš u njoj neće biti protoka zraka, svjetlosti i vrlo teško će se voćar moći boriti sa štetnim insektima i bolestima, naročito kruškinom buhom (Psylla pyri) i Venturiom pyrinom, krastavošću kruške. Tijekom ljetnih mjeseci, čak iako je sušni, period vlaga i rosa koja se pojavljuje u ranim jutarnjim satima idealni su za pojavu Venturie. Mnogi zaštitari i voćari izbjegavaju prskanja kontaktnim fungicidom u ljetnim mjesecima, mjesec dana pred berbu, ako je sušni period jer misle da nema potencijala za infekciju. Međutim, to je greška zbog čega se mnogima događa da sekundarna infekcija umanji kvalitetu plodova pred berbu i do 100%, a nijedan otkupljivač neće pristati prebirati prvu i drugu klasu zbog bojazni da će mu se Venturia pojaviti i u hladnjači.

Provodnica se može i slomiti rukom pri vrhu

Najkvalitetniji urod dobiva se na štrljcima dužine od dva do pet centimetara koji se nalaze uz provodnicu. Na vrhu stabla ostavlja se jedna provodnica koja može i padati prema zemlji nakon formiranja plodova (kao što je npr. solakse sustav kod jabuka ). Ako se ne povija prema zemlji, provodnica se ne smije pustiti da raste nebu pod oblake već se rezidbom skraćuje na dohvat ruke, rezom na bočnu granu. Provodnica se može i slomiti rukom pri vrhu. Ako se tako učinii, doći će do bržeg formiranja rodnog pupa ispod mjesta slamanja i sporijeg rasta novih grana ispod točke na kojoj je slomljena grana. Malo tko to radi jer iziskuje više vremena. Zato se radi rez na bočnu granu zbog kojeg dolazi do brzog rasta više grana iz spavajućih pupova ispod reza.

Viljamovka najviše rađa na vitkim rodnim grančicama dužine oko 25 centimetara i starijim, naboranim, rodnim grančicama, kao i štrljcima. Vitke rodne grane se prorjeđuju kako se ne bi dogodilo da dođe do formiranja sitnih plodova koji se kasnije mogu teže prorijediti. Santa Marija i Karmen uglavnom rađaju na naboranim rodnim grančicama, dok Abate Fetel i Butira traže prorjeđivanje naboranih rodnih grančica na granama starim dvije ili tri godine, odnosno, jaču rezidbu.

Duga (blaža) rezidba na bujnim stablima povećava rodnost, a kratka rezidba (jača) povećava bujnost i usporava rodnost. Zato opet spominjem važnost ljetne rezidbe koja služi za popravljanje grešaka u zimskoj i akumuliranje hranjivih tvari u granama koje se ostave kao zamjena za rod u narednoj godini.

Dunja kao podloga redovnije i obilnije rađa

Sve navedeno odnosi se na rezidbu krušaka na podlozi divlja kruška. Kod rezidbe sa dunjom, kao podlogom, koja je zastupljena u suvremenim nasadima krušaka u Europi, poželjna je kraća rezidba. Dunja je slabo bujna podloga zbog čega se sadi više sadnica krušaka po hektaru, odnosno, manji je razmak unutar i između redova. Treba joj armatura, osjetljiva je na Erwiniu amylovoru, tj. bakterijsku palež voćaka, sušu i povećan sadržaj vapna u zemljištu (do 2.5%). Rano i obilno rađa. Zemljište za sadnju krušaka s dunjom kao podlogom mora biti dobro pripremljeno, barem dvije godine, prije sadnje.

Rezidbom krušaka, sa dunjom kao podlogom, ostavlja se više kratkih grančica i ne dozvoljava se preklapanje dužih skeletnih grana na susjednim stablima. Također se ostavlja osvijetljena i prozračna krošnja.

Poslije rezidbe radi se zimsko prskanje bakarnim preparatima i vapnom  kako ne bi došlo do prodora gljivičnih bolesti, bakterija i virusa u voćke na mjestima rezova.


Povezana biljna vrsta

Kruška

Kruška

Sinonim: - | Engleski naziv: Pear | Latinski naziv: Pyrus communis L.

Kruške pripadaju porodici ruža (Rosaceae) i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom da postoji oko tisuću sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, okusu kao i dužini... Pročitaj više »

Tagovi

Zimska rezidba Sijanac divlje kruške Kruška Dunja Bakterijska palež Vodopije Rez na čep Štrljak Vitka rodna grančica


Autor

Bojan Kecman

Bojan Kecman

Dipl.inž. poljoprivrede Bojan Kecman specijaliziran je za integralnu i ekološku proizvodnju i zaštitu voća i povrća. Također se bavi voćarstvom, uzgaja kruške, šljive i crveni ribizl.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi