Vrhunsko ulje treba znati dobro prodati

Maslinari sa zadarskog područja opet su “poharali” međunarodnu manifestaciju Maslina 2011. u Splitu, gdje su se istaknuli iznimnom kvalitetom svojih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Zadarsko se područje, od gotovo “anonimnog”, posljednjih godina prometnulo u jedno od najzanimljivijih maslinarskih područja, čiji maslinari u pravilu nižu iznimne uspjehe gdje god se pojave.

Ove je godine dr. Ivica Vlatković šampion splitske Masline, a i brojni drugi maslinari osvojili su vrijedna priznanja i plakete za svoj trud. Ipak, koliko zadarsko područje realno daje ulja i pronalazi li ono svoj put na tržište?
− Teško je još uvijek procijeniti točnu količinu prošlogodišnjeg uroda, jer od 41 uljare na zadarskom području, među kojima je sedam zadružnih, a sve su ostale privatne, još nismo dobili sve podatke o količinama prerađenih maslina. Obrađeno je otprilike 70 posto podataka, prema kojima urod iznosi više od 5500 tona maslina, a s ukupnim podacima možemo pretpostaviti da će urod biti između 5500 i 6000 tona maslina, odnosno od 850 do 900 tona ulja. To je povećanje u odnosu na godinu prije i znači nastavak trenda rasta maslinarstva u Zadarskoj županiji − kaže Gordana Dragun, dipl. ing. agr., voditeljica Područnog odjela Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu Zadarske županije.

Rast količine ubranih maslina dogodio se zbog povećanja broja stabala na ukupno 800 tisuća, od čega je 250 tisuća mladih stabala, posađenih od 2001. godine, dok je rast kvalitete rezultat stručnog rada na terenu, pridržavanja maslinara svih agrotehničkih mjera, ali i specifičnosti zadarskog podneblja koje − sada je to već činjenica − daje vrhunsko ekstra djevičansko ulje, kakvoćom i obilježjima jedinstveno na Mediteranu. Ipak, većina tog ulja proda se na kućnom pragu i daleko je od brendiranja i značajnijeg prodora na tržištu. Iako je posljednjih godina postizalo dobru maloprodajnu cijenu, znatno višu od europskog prosjeka, u posljednje vrijeme maslinari ipak ne prodaju sve ulje i događa se da svake godine ostane staroga, neprodanog ulja. Kako od maslinova ulja na zadarskom području napraviti pravi posao, pitamo Gordanu Dragun. − Dosta našeg ulja otkupe turisti koji dođu ljetovati kod nas. Na nekoliko se mjesta prodaju buteljirana i selekcionirana ulja domaćih uljara poput Mladena Duševića, Srećka Romića i drugih, u obliku ekoloških suvenira. Količine koje smo spomenuli možda su za nas velike, ali za proboj na tržište, da bismo domaća ulja ponudili kao prehrambeni proizvod za široku potrošnju, potrebne su znatno veće količine od spomenutih. To se može postići udruživanjem, ali ne u udruge, nego u zadruge ili u proizvođačke organizacije sa zajedničkim nastupom na tržištu. Tu treba puno poraditi na marketingu, imati stalne količine i postojanu kvalitetu.

Drugi je način ići na ekološke certifikate i zaštitu ulja zadarskog područja, ali samo autohtonih sorti, što posljednjih godina uspješno rade Istrani, a što bismo i mi mogli učiniti te tako postići vrhunsku cijenu naših proizvoda − zaključuje Gordana Dragun. Inače, Gordana Dragun na splitskoj je Maslini 2011. proglašena “kneginjom hrvatskoga maslinarstva”.

Autor: Mišel Kalajžić