Uvozimo voća za 900 milijuna kuna

Domaći je urod jabuka ove godine bolji nego lani; proizvedeno je oko 35.000 tona jabuka, no iako voćari svoj urod trgovačkim centrima prodaju za samo 2,5 kuna po kilogramu, iz inozemstva će nam stići još jeftinije lanjske jabuke.
Unatoč dobrom domaćem urodu jabuka, u hladnjačama diljem Europe neprodano stoji stotinjak tisuća tona jabuka za kojima će posegnuti i hrvatski trgovci.
Domaće jabuke iz ovogodišnje berbe hrvatski će potrošači, pak, početkom zime plaćati po pet, osam ili čak deset kuna za kilogram. I nije problem samo jabuka, nego sveg voća i povrća koje Hrvatska već godinama uvozi mnogo više nego što izvozi.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koji kažu da smo u prvih sedam mjeseci ove godine hrane i živih životinja izvezli za 580 milijuna, a uvezli za milijardu američkih dolara, kažu i to da uvozimo najviše voća i povrća. Voća i povrća smo u tom razdoblju izvezli u vrijednosti od 21 milijun dolara, a uvezli smo ga 11 puta više, za čak 223 milijuna dolara.
Uvoz voća i povrća tako je u velikoj mjeri premašio uvoz ostale hrane. Uvozimo turske i španjolske rajčice, smokve iz Južnoafričke Republike, kineski i egipatski češnjak, peruansku šparogu. Kupus nam dolazi iz Njemačke, a krumpir s Cipra. Svake godine samo voća uvezemo za oko 180 milijuna dolara (900 milijuna kuna).
Nelogično je da kupujemo uvozno voće i povrće, a domaći proizvođači svoje bacaju jer ga nemaju kome prodati.
Više reda trebala bi donijeti bolja kontrola na granici, gdje će se ubuduće strože kontrolirati kvaliteta uvezenog. No što je, pitaju se proizvođači, s kvantitetom. Hrvatska je prije dvadesetak godina samo voća izvozila u vrijednosti 250 milijuna dolara, a danas za vlastite potrebe proizvodi jedino dovoljno mandarina i jagoda, dok jabuka uvozimo 50 posto, a krušaka 90 posto.
U strukturi proizvodnje voća u Hrvatskoj, jabuke zauzimaju 23 posto, mandarine 17 posto, masline 12 posto, trešnje i višnje tri posto, breskve dva posto, a kruške samo jedan posto.
Frane Ivković, glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice, kaže da se uvozi sve i svašta, pa i suhe smokve iz Njemačke, makar tamo smokve ne rastu. No, spretni iz trgovci negdje kupe, lijepo upakiraju i sada ih prodaju nama.
Uvoz je nemoguće zabraniti, no svakako se može ograničiti višim carinama, kao što je, primjerice, učinjeno sa stranim sirevima nakon pobune domaćih mljekara.
Problem je domaćeg voćarstva, ali i povrćarstva, i u usitnjenosti posjeda te neorganiziranosti nastupa na tržištu. Jabuke, posebno one uzgojene na ekološki prihvatljiv način, sezonsko su voće, ali bi im se vijek trajanja mogao bitno produljiti ako se prerade u prirodne sokove.
»Hrvatska ima potencijala za 60.000 hektara voćnjaka, što bi nam omogućilo zadovoljavanje vlastitih potreba te izvoz voća za oko 350 milijuna dolara godišnje. Uvozili bismo u tom slučaju samo egzotično voće koje sami ne možemo proizvoditi, a na zasađenim hektarima zaposlili dvadesetak tisuća ljudi«, zaključuje Ivković.

Prodaja jabuka ne prati proizvodnju

Proizvodnja jabuka se proširila, kvaliteta je dobra, no prodaja je problem. Pokazale su to i brojne ovogodišnje manifestacije od Eko-etna Hrvatske odnosno prodaje seoskih proizvoda u Zagrebu do »Jabučinih dani«, manifestacije na kojoj se okupilo 84 izlagača iz Đakovštine, odnosno proizvođača i prerađivača jabuka. Suša je ove godine umanjila prinos i voćarima. Tako je ponovo aktualiziran problem navodnjavanja. Dobrim prinosom smatra se onaj od 13 tona jabuka po hektaru. Ali u Slavoniji, gdje oko 70 posto voćara nema sustav navodnjavanja, zbog velikih ulaganja, kao što nema ni mreže za zaštitu od tuče, kao ni hladnjače, takav urod teško je ostvariv.

Autor: Marinko Petković