Utjecaj niskih temperatura na voćke, koje vrste su najotpornije?

Temperature zraka, kako minimalne, tako i maksimalne, kod nas gotovo da ne predstavljaju ograničavajući faktor za uspješan uzgoj skoro svih umjereno-kontinentalnih voćaka. Izuzetak čine samo mjesta na nadmorskoj visini iznad 750 do 800 metara, gdje temperaturni odnosi nisu povoljni za neke vrste koje zahtijevaju topliju klimu. Među njima su breskva, marelica, dunja, orah, zimske sorte krušaka, kao i vinova loza.

Većina umjereno-kontinentalnih voćaka može rasti i plodonositi na temperaturama između 55 ^oC i -35 ^oC. Ipak, uspješna proizvodnja je moguća na temperaturama od 35 ^oC do -20 ^oC.

Koje vrste su najotpornije?

Među listopadnim, odnosno umjereno-kontinentalnim voćkama najmanje zahtjeva prema toplini imaju ogrozd, josta, ribiz, lijeska i jabuka, a zatim dolaze višnja, trešnja, šljiva, kruška, malina, jagoda, mušmula, kupina, dunja, marelica, orah, breskva, badem. Ovo jasno govori da toplina određuje granice dokle se voćke mogu prostirati i uzgajati na sjever i jug. To znači da je toplina u tijesnoj vezi sa sjevernom geografskom širinom, a isto tako i s nadmorskom visinom, ali opet ovisno od geografske širine.

Kako nastaje mraz i kako ga pravilno nazivamo

Na mjestima iznad 900 metara nadmorske visine ljetne sorte jabuka i krušaka ponašaju se kao jesenske, a jesenske kao zimske, dok mnoge zimske sorte ne mogu ni sazrijeti. Do ovoga dolazi uglavnom zbog toga što se s povećanjem nadmorske visine za svakih 30 metara temperatura zraka smanjuje za 1 ^oC.

Listopadnim voćkama najviše odgovara umjereno-kontinentalna klima, sa srednjom godišnjom temperaturom između 10 i 14 ^oC i s godišnjim oborinama od 700 do 1.200 milimetara po metru četvornom.

Otporne i na -30 ^oC

Prema niskim zimskim temperaturama najosjetljivije su jednogodišnje, a tek poslije dvogodišnje i starije grane. Od pupova, cvjetni su znatno osjetljiviji nego lisni i drvni. Njihova osjetljivost najviše ovisi od voćne vrste i sorte, a zatim od ishranjenosti i zdravstvenog stanja voćke i još nekih čimbenika. Cvjetni pupovi su najosjetljiviji kod breskve i badema, a potom i kod marelice. Kod ovih voćnih vrsta oni izmrzavaju na -12 ^oC do -22 ^oC. Kod drugih voćnih vrsta jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, ne izmrzavaju čak i na  -30 ^oC, pod uvjetom da je zima postojana i bez velikih temperaturnih oscilacija. 

U krajevima u kojima tijekom zime, u siječnju ili veljači, poslije relativno visokih temperatura čak i do 20^oC nastupi jače zahlađenje, izmrzavanje pojedinih dijelova voćaka ili čitavih stabala može nastupiti i pri znatno nižim temperaturama.

Korijen najosjetljiviji na mraz

Od svih dijelova voćaka, korijenov sustav je najosjetljiviji. Tako, na primjer, korijenov sistem jabuke izmrzava na -15,5 ^oC, šljive na -11,5 ^oC, breskve na -10,5 ^oC i kruške na -9 ^oC.

Izmrzao korijen poznaje se po tamnijoj boji presjeka. Kod mladih voćaka se može ustanoviti po pojavama koje prate kretanje vegetacije: slabije i kasnije listanje, blijeđe lišće, osipanje pupova, kržljav rast mladica. Ukoliko se uoče takve pojave, onda voćke treba jače pognojiti, zemljište održavati u obrađenom stanju, a u slučaju suše i navodnjavati, da bi se korijenov sistem mogao regenerirati.

Kako i zašto orezivati korijenje voćaka?

Na deblu i ramenim granama voćaka, oštećenja od zimskih mrazeva su rijeđa, a ogledaju se u vidu nekrotičnih pjega, pucanja tkiva organa i sušenja kore. Ako oštećenja nisu velika i ako je kambij (tvorno tkivo) ostao zdrav, regenerirat će se i kora i drvo.