Ovo je rana, plodna i vrlo zahvalna sorta. Michurinska 10 je smokva koja je odlično prilagođena uvjetima kontinentalne klime.
Sorta Michurinska 10 se ubraja u otpornije na hladnoću i predstavlja grupu ranih smokava. Njena karakteristika je da i u slučaju potpunog smrzavanja do zemlje, daje u istoj godini glavni rod na novom porastu. Poznata je i pod nazivima Florea (SAD), Ali paša te Svinita-1 (Rumunjska).
Podaci o njenom porijeklu su oskudni, ali ono što je poznato je njena rasprostranjenost u Bugarskoj, toliko da se neslužbeno smatra njihovom autohtonom sortom. Osim toga, prisutna je u velikom broju u Rumunjskoj, pojedinim dijelovima Makedonije i na istoku i jugoistoku Srbije, odakle se i proširila na ostala kontinentalna područja nekadašnje Jugoslavije.
Ime joj potječe od nekadašnjeg starog naziva grada Carevo (Mičurin) koji se nalazi na obali Crnog mora. Ime joj je, prije više od 50 godina, dala Radka Serafimova tijekom svog znanstvenog istraživanja u Bugarskoj. Nije dovoljno razjašnjeno je li autohtona sorta tog područja ili vodi porijeklo s prostora današnje Turske, odakle je pak vjerojatnije i donesena za vrijeme Osmanskog carstva.
Ono što je sigurno jest da se s područja Balkanskog poluotoka razmjenom i trgovinom sadnim materijalom, proširila dalje po svijetu, čak i do Sjeverne Amerike.
Sorta je partenokarpna (samooplodna) i ne zahtijeva oprašivanje smokvinim osama (Blastophaga psenes). Kada se oprašuje, karakteristike ploda se ne mijenjaju bitno. Po broju berbi, predstavlja tipičan primjer bifere, smokve dvorotke, daje prvi usjev (breba) praćen glavnim usjevom.
Breba sazrijeva u rasponu od sredine lipnja do sredine srpnja ovisno o klimatskim uvjetima, a prosječna težina plodova je 30-40 g. Oblik i veličina variraju ovisno o soju, kod nekih su gotovo su identični glavnom usjevu, u drugima su plodovi mnogo veći i postoji jasna razlika u odnosu na plodove kasnije vegetacije, a što je i najzastupljeniji soj u našim krajevima.
Gotovo uvijek, vrat plodova breba je izduženiji od onih kod glavnog usjeva. Boja kožice ploda varira ovisno od stupnja osvijetljenosti i zrelosti i kreće se u rasponu od zelenkasto-smeđe i žućkasto-smeđe pa sve do tamno ljubičaste koji imaju dobro osunčani i potpuno zreli plodovi. Meso je bijelo. Pulpa je jantarna do ružičasto-crvena sa sitnim sjemenkama.
Plodovi glavne berbe imaju klasičan oblik suze, u nekim varijantama su izduženijeg, u drugim zaobljenijeg oblika. Mogu imati duži ili kraći vrat, isto važi i za peteljku, ali na većini je kratka. Težina ploda varira od 15 grama do oko 35 grama i po ovoj veličini spada u smokve sa sitnim plodovima.
Glavni usjev u normalnim uvjetima sazrijeva za oko 60 dana od formiranja ploda. To je period od sredine srpnja do početka kolovoza, ovisno od klimatskih prilika za vrijeme proljeća i ljeta. Na primjer, u uvjetima ekstremno toplog proljeća i ljeta 2024. godine, u nizinama Hrvatske i Srbije glavni rod je sazrijevao sredinom srpnja, ali inače u uvjetima prosječnog proljeća i ljeta to je razdoblje početka kolovoza.
Glavni rod je obilan. U dobrim uvjetima, drveće je poput stroja za proizvodnju voća. Uz dovoljno vlage, period plodonošenja je od početka kolovoza pa sve do opadanja listova. Koža je tanka, ali rijetko puca. Meso je bijelo i prilično je tanak sloj. Pulpa je boje jantara, ružičasta, crvena do tamnocrvena. Boja varira ovisno od uvjeta pod kojima se drvo uzgaja. Sjemenke su male i brojne. Oko ploda (otvor s donje strane) je blago otvoreno s tamnocrvenom bojom oko njega. Može biti i potpuno zatvoreno kod pojedinih plodova.
Okus voća se značajno mijenja tijekom sezone. Na početku sezone aroma je "smokva + karamela". Na kraju, okus dobiva nijansu bobičastog voća. Kada se osuši, okus bobica je izraženiji.
Karakteristika ove sorte je da se plodovi mogu jesti neko vrijeme prije nego što su potpuno zreli i, obično, to je upravo ono što se radi. To je jedan od razloga zašto je okus proglašen "osrednjim". U mnogim drugim sortama, voće će jednostavno biti nejestivo na istom nivou dozrijevanja.
Smokva sve popularnija u kontinentalnim krajevima, kako je štititi?
Pravi okus voća može se osjetiti kada je potpuno dozrio, kada plodovi vise na peteljkama, pa čak i blago dehidriraju. Ova sorta ima relativno dobru otpornost na vlagu. Sklonost pucanju plodova varira, ali i kada se ne raspuknu, kvaliteta je znatno narušena zbog dugotrajnih oborina i akumulacije velike količine vode u tlu.
Michurinska 10, a posebno njene sorte niskog rasta su relativno otporne na sušu. Istina, u suši plodovi su sitni, a sezona plodonošenja se skraćuje (ne stvaraju se novi), ali je njihovo odbacivanje rijetko i u tim uvjetima berba se može smatrati zadovoljavajućom.
Rast drveća varira i postoje oni sojevi sa slabim rastom, dok je većina ipak relativno bujna i može dosezati visine i od 10 metara. Kruna je gusta, grane se snažno granaju. Kora mladih grana je smeđa. Stabljika i debele grane odraslih biljaka su sivkaste boje. Pupoljci su zeleni i ne pocrvene kada drvo miruje.
Listovi su srednje veličine. Broj režnjeva (proreza) varira ovisno od količine vlage u tlu – uglavnom su petokraki i trokraki, pri vrlo visokoj vlažnosti - monolitni (bez režnjeva) i nikada sa sedam režnjeva. Listovi su duboko izrezani. Kod starijih biljaka, središnji režanj je u obliku oštrice.
Michurinska 10 je smokva koja je odlično prilagođena uvjetima kontinentalne klime. Optornost na niske temperature seže i do -20 i važi za starija stabla posađena u zaklonu. Oštećenja počinju na temperaturama ispod -17 dok se mlađe sadnice smrzavaju na temperaturama ispod -12. Stabla ove sorte imaju dobru otpornost na FMV (virus mozaika smokve). Oštećeni listovi se rijetko viđaju, a plodovi nikada nisu zahvaćeni.
Vrijeme je za uzimanje reznica smokve: Gdje rezati, kako ih čuvati?
Ovo je rana, plodna i vrlo zahvalna sorta. Koje god druge sorte se uzgajaju, dobro je u kolekciju dodati i Michurinsku 10. Njena posebna kvalitet je sposobnost da nakon smrzavanja do nivoa zemlje, iste godine da plodove na novim izbojima iz tla, naravno, pod uvjetom da se ostavi par izdanaka i ukloni višak.
Korištena naslovna fotografija podliježe Creative Commons Attribution-Share Alike 4.0 Unported license (GNU Documentation License).
Tagovi
Autor