Što se tiče zaštite, ona nije komplicirana. Nekoliko tretmana tijekom vegetacije, najviše pet, može osigurati adekvatnu zaštitu od bolesti i štetnika
Smokva je voćka koja se sve više sadi i u kontinentalnim krajevima. Klimatske promjene praćene toplijim ljetima i sve slabijim zimama, omogućavaju širenje ove voćne vrste koja nije teška za uzgoj.
Njena prednost je što rađa u kontinuitetu nekoliko mjeseci, tj. od lipnja do listopada. Prošle i ove godine bile su četiri berbe s istog stabla. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se smokva sve više sadi i postaje omiljena kod stanovništva.
Da se ne govori o blagodatima za zdravlje ljudi jer sadrži A, B, C, D vitamin, kalij, kalcij, fosfor, magnezij itd.
Iako počinje relativno kasno rađati, tj.od pete godine, prinos može iznositi od 10 do 13 tona po hektaru, ako se primjenjuju sve pomotehničke mjere. Plod se bere sapeteljkom zbog iritirajuće prirode smokvinog mlijeka iz peteljki i listova.
Inače, smokva podnosi temperature do -15oC. Gnojidba se obavlja s pregorjelim stajnjakom, NPK gnojivom i KAN-om. Naravno, u različitim fazama rasta biljaka.
Što se tiče zaštite, ona nije komplicirana. Nekoliko tretmana tijekom vegetacije, najviše pet, može osigurati adekvatnu zaštitu od bolesti i štetnika. Od bolesti najviše je napada smokvina hrđa, Cerotelium fici. Na licu i naličju listova stvaraju se smeđe točkice koje se šire i, na kraju, dolazi do žućenja i opadanja listova.
Kao i kod ostalih voćaka, stablo koje u zimu ulazi s ranije opalim lišćem, slabije je otporno na niske zimske temperature.
Od insekata, najviše je napadaju sredozemna voćna muha, Ceratitis capitata, azijska voćna mušica, Drosophila suzukii, smokvin potkornjak, Hypoborus ficus i crna smokvina muha, Silba adipata. Tu su i stjenice koje će biti još veći problem za sve voćne vrste u našim krajevima, a smokvu posebno voli i japanski pivac, Popillia japonica.
Mjere zaštite od insekata i bolesti nisu komplicirane, ako se ne želi koristiti kemija. Smokva je pogodna za ekološku zaštitu. Protiv štetnih kukaca dovoljno je prskati stabla octom s devet posto alkohola, ljutim začinima kao što su čili paprika, mljeveni papar, češnjak i crveni luk, cimet itd.
Za bolesti, pomažu nekuhano domaće mlijeko i voda u kojoj su nekoliko dana potopljeni gavez, kopriva, maslačak, crvena djetelina, uz dodatak domaćeg sapuna ili tekućeg sapuna, radi boljeg prianjanja na površinu listova I grana, kao i slabijeg ispiranja.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor