Suša odgađa vađenje voćnih sadnica, a jesenska sadnja tražit će važnu mjeru

Ovogodišnja proizvodnja voćnih sadnica bila je otežana zbog visokih ljetnih temperatura, nedostatka vlage i dugotrajne suše, a posljedice su vidljive i u rasadnicima. Osim što su biljke imale slabiji vegetativni porast, suho tlo otežava njihovo vađenje i povećava rizik od oštećenja korijena. Zbog toga se početak vađenja sadnica odgađa, a proizvođači čekaju obilnije oborine kako bi mogli nastaviti radove.

"Biljke su se teško prilagođavale visokim temperaturama. Čak i uz navodnjavanje sustavom kap po kap i prihranu kroz sustav za navodnjavanje, odnosno fertirigaciju, nisu imale dovoljno dobar vegetativni porast", pojašnjava stručnjak za rasadničarstvo Petar Turalija.

Dodaje kako je proizvodnja ipak privedena kraju, uz mnogo truda, navodnjavanja i primjene agrotehničkih mjera. Sadnice su još u završnoj fazi vegetacije, zbog čega je obavljena defolijacija, odnosno tretiranje kojim se potiče opadanje lišća i zaustavljanje vegetacije, a koja još uvijek traj. U tu su svrhu korišteni pripravci na bazi bakra u helatnom obliku, u kombinaciji s etrelom.

Vađenje sadnica ovisi o oborinama

Za razliku od prethodnih godina, kada se sadnice moglo vaditi već u drugoj dekadi listopada, ove će se godine taj posao odgoditi za najmanje dva tjedna. Problem nije samo u produljenoj vegetaciji nego i u stanju tla.

"Nedostatak vlage uzrokovao je da je tlo u rasadniku vrlo suho. Prilikom vađenja plugom korijenov sustav, koji je čvrsto vezan za tlo, može se oštetiti ili raspuknuti. Zbog toga moramo čekati veću količinu oborina, otprilike 20 do 50 litara kiše po četvornom metru", navodi Turalija.

Suho i tvrdo tlo otežava rad vadilica, a pokušaj vađenja u takvim uvjetima može rezultirati lomovima i oštećenjima biljaka te povećati gubitke u proizvodnji. Proizvođači zato moraju procijeniti gdje u tlu ima dovoljno vlage da bi strojevi mogli kvalitetno obaviti posao.

Posljedice suše osjećaju i voćari koji pripremaju zemljište za podizanje novih nasada. Zbog nedostatka vlage otežana je osnovna obrada tla, uključujući podrivanje i rigolanje, odnosno dubinsku pripremu koja je važna za dugogodišnje nasade.

Jesenska sadnja i dalje je povoljnija, ali uz zalijevanje

Jesenska sadnja voćaka u pravilu ima prednost pred proljetnom jer se korijen tijekom zime može prilagoditi tlu, a s dolaskom povoljnih uvjeta započinje i njegov rast. Međutim, izostanak oborina mijenja uobičajenu praksu. Dok je jesenska sadnja ranijih godina često prolazila bez dodatnog zalijevanja, sada će voda biti nužna.

Koje su prednosti jesenske sadnje voćnih sadnica?

"Prilikom sadnje potrebno je u sadnu jamu dodati 20 do 30 litara vode. Ako sadnicu izvadite iz suhog tla i posadite je u suhu zemlju, ona dehidrira. Korijen gubi vlagu i može se osušiti", upozorava Turalija.

Važno je i da tlo tijekom sadnje bude dobro pripremljeno, rahlo i mrvičaste strukture, kako bi se korijen mogao ravnomjerno prekriti zemljom. Sadnju ne bi trebalo obavljati u uvjetima u kojima je toliko suho da onemogućuje kvalitetno zatrpavanje korijena i osiguravanje potrebnog kontakta sa zemljom.

Prema Turalijinim riječima, voćke se mogu saditi i tijekom prosinca, pa čak i oko Božića i Nove godine, ako to vremenski uvjeti dopuštaju. Pritom je ključno da tlo nije smrznuto i da njegova temperatura nije niža od približno minus pet do minus šest stupnjeva Celzija.

Tijekom zime nadzemni dijelovi sadnica u fazi mirovanja u pravilu ne bi trebali pretrpjeti oštećenja, osim u slučaju izrazito jake zime. Ipak, prije sadnje treba osigurati odgovarajuće uvjete kako bi se korijen mogao pravilno smjestiti i sačuvati vlagu.

Proljetna sadnja nosi veći rizik

Ako se sadnja odgodi do proljeća, potrebno je računati na veće potrebe za zalijevanjem. Sve manja dostupnost oborinske vlage, uključujući kišu i snijeg, povećava rizik od isušivanja tla i otežava primanje sadnica.

"Proljetna sadnja i inače je rizičnija i zahtijeva više truda, upravo zbog potrebe za dodatnim zalijevanjem", zaključuje Turalija.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor