Priprema tla za sadnju višegodišnjih nasada

Vrijeme je sadnje voćaka, a priprema tla za sadnju je nakon izbora klime, lokacije, tla i vrste jedan od važnijih zahvata prilikom sadnje voćaka. Osvrnut ćemo se na neke radnje koje svakako treba odraditi jer ih je nakon sadnje nemoguće napraviti a prijeko su potrebne za uspješan rast i rodnost voćaka.

Pripremi tla obuhvaća nekoliko važnih radova:

• cijelu površinu treba izravnati i isplanirati, sa ciljem normalnog otjecanja suvišne površinske vode,
• temeljito treba odstraniti ostatke vegetacije (podzemne i nadzemne ostatke višegodišnjih nasada),
• razrahliti tlo do potrebne dubine i u njega unijeti pričuvne zalihe fosfora i kalija (rasporediti ih po cijeloj dubini).

Prije svega odabranu površinu treba iskrčiti tj. odstraniti sve drveće, grmove i sl. nastojeći odstraniti što više korijenja. Prilikom rigolanja ili oranja, treba odstraniti sve preostale ostatke iskrčenog drveća. S površine treba odstraniti sve stršeće površinsko kamenje. Veće neravnine se trebaju izravnati, a isto tako i prirodne izbočine, jer bi kasnije mogle smetati radovima u voćnjaku.

Tlo namijenjeno podizanju višegodišnjih nasada je najbolje pripremiti godinu dana prije sadnje, a najkasnije onog ljeta kad se namjerava obaviti sadnja. Obratiti pozornost na postojanje opasnosti od mraza i vjetra. Ako je potrebno prije podizanja višegodišnjeg nasada treba podići vjetrozaštitni pojas. Dio parcele (rubni ili kutni dio) treba ostaviti kao površinu za očuvanje biološke raznolikosti. Istu treba zasaditi odgovarajućim biljem godinu prije podizanja nasada ili pak u vrijeme podizanja višegodišnjeg nasada.

U osnovnoj obradi tlo se rigola i dubinski rahli, te se obavlja melioracijska gnojidba (gnojidba na zalihu), zatim humifikacija i po potrebi kalcizacija. Za prvu fazu obrade najpovoljnija godišnja doba su ljeto i rana jesen.

Rigolanje

Na dubokim, ravnim do slabo nagnutim terenima provodi se rigolanje kao jedan od načina osnovne obrade tla prije podizanja nasada. Rigolanje se prema dubini može podijeliti na tri stupnja: prvi od 50 do 100 cm, drugi od 100 do 150 i treći preko 150 cm. Dubina rigolanja ovisi o tipu tla i vrsti voćke. Lakša tla treba rahliti pliće (ne dublje od 60 cm), a teža tla sve dok se ne probije nepropusni sloj.

Jednak omjer dubine i širine omogućuje sklizanje odnosno pomicanje površinskog humusnog sloja u gornju trećinu dubine rigolanja. To pogoduje sadnji drvenastih kultura jer je njihovo zakorijenjivanje mnogo dublje nego u jednogodišnjih i višegodišnjih zeljastih kultura.

Za rigolanje se koriste jednobrazni plugovi velikih dimenzija - rigoleri. Rigoleri mogu orati na dubinu do 80 cm. Rigolanje se provodi u suho doba godine (ljeto ili rana jesen), tako da se stvaraju agregati tla veličine od 0,2 do 5 cm. Nakon rigolanja površina ne bi smjela ostati previše grebenasta jer to otežava dopunsku obradu, a i preko zime se između grebena nakuplja voda, što dovodi do neujednačenog izmrzavanja površine.

Melioracijska gnojidba gotovo uvijek prati rigolanje. Među melioracijskim gnojidbenim zahvatima najčešći su kalcifikacija, humizacija, fosfatizacija i drugo.

Dubinsko rahljenje

Kod kultura koje su osjetljive na izbacivanje ''sirovog'' mineralnog tla na površinu kao i zbog pojavljivanja zbitih nepropusnih slojeva tla koristi se dubinsko rahljenje. To je zahvat pri kojem se obrađeni sloj tla ne iznosi na površinu već ostaje na svojem mjestu. Dubinsko rahljenje produbljuje aktivni profil tla, pospješuje aeraciju i biološku aktivnost tla, te pospješuje procjeđivanje vode kroz tlo. Provodi se na dubini od 20 do 100 cm, a dubina varira ovisno o oruđu koje se koristi i cilju koji se želi postići.

Koristi se u tri temeljna slučaja:

• kao alternativa rigolanju – ako je nužna duboka osnovna obrada tla zbog podizanja višegodišnjih nasada bez okretanja tla,
• kao samostalan agromelioracijski zahvat – djelotvoran na svim tlima sa zbijenim genetskim horizontom u kojima je temeljna svrha povećati dubinu fizikalnoaktivnog sloja tla,
• kao dodatna ili sekundarna mjera – koristi se prilikom hidromelioracijskog zahvata sa svrhom da omogući pritjecanje suvišne vode do drenažnih cijevi.

Zahvati dubinskog rahljenja mogu se podijeliti na dvostruku obradu posebnim plugom, rahljenje s oranjem u dva dijela, podrivanje, vertikalno dubinsko rahljenje i krtičnu drenažu.

Podrivanje

Podrivanje je rahljenje tla na manju dubinu. Obavlja se oruđima s krutim radnim tijelima – podrivačima, paralelno s površinom tla. Debljina podrivanog sloja rijetko prelazi 15 cm. Podrivanjem se tlo rahli, ali se ne okreće. Podrivači se koriste na zbijenim tlima (lesivirano tlo i pseudoglej). Intenzitet rahljenja tla podrivačima ovisi o konzistenciji tla. U vrlo zbijenim i vrlo tvrdim tlima podrivanje se ponekad provodi da bi se smanjila čvrstoća tla i olakšalo oranje.

U novije vrijeme se podrivanje povezuje s mineralnom i organskom gnojidbom. Koristi od podrivanja su povećanje dubine aktivnog sloja tla, ubrzano procjeđivanje vode iz kritičnog dijela mekote, obogaćivanje tla kisikom, pospješivanje mikrobiološke aktivnosti i nakupljanje fiziološki aktivnih hranjiva. Podrivanje povećava prinos kultura 20 do 30 % u usporedbi s oranjem, ali je učinak vrlo kratak (1-2 godine).

Humifikacija

Humifikacija je unošenje organske mase u tlo. Obogaćivanje tla organskom masom osobito je važno za pjeskovita i teža tla. Humifikacija je obvezna mjera na težim tlima i provodi se u godini kad se priprema tlo, te prvim godinama uzgoja. Unošenje veće količine stajskog gnoja je najbolja i najjednostavnija humifikacija. Unošenjem organskih gnojiva u tlo pospješuje se njegova mikrobiološka aktivnost.

Za sadnju je potrebno osigurati potpuno zreo stajski gnoj. U prosjeku za jednu sadnicu treba osigurati 10 do 20 kg stajskog gnoja. Osim unošenja gnoja za ovu svrhu možemo napraviti i zelenu gnojidbu ili sideraciju, odnosno unošenje zelene mase odabranih biljaka (siderata) u tlo.

Kalcizacija

Kalcizacija je zahvat kojim se u tlo dodaju materijali koji sadrže kalcij. Kalcij u tlu ima dvije uloge – kao kompleksan čimbenik plodnosti tla i kao biljno hranivo. Kalcij je glavni neutralizator kiselosti tla – održava povoljnu pH vrijednost tla. Najsigurnije je potrebnu količinu kalcija odrediti nakon dobivanja rezultata kemijske analize tla. Za provedbu kalcizacije se koristi dolomit, živo vapno, gašeno vapno ili kalcij karbonat.

Živo ili gašeno vapno se koristi na teškim tlima. Ukupna količina vapna se mora podijeliti na nekoliko puta, jer bi dodavanje odjednom uzrokovalo naglu promijenu reakcije tla i velikom postotku smanjilo mikrobiološku aktivnost tla. Vapno se unosi dok vegetacija miruje, u jesen ili zimi.

Priprema tla za sadnju jedna od važnijih radnji kod podizanja višegodišnjeg nasada. O njoj ovisi kvaliteta i kvantiteta prinosa, pa se tako prema njoj treba i odnositi. Sve radnje potrebno je provesti kvalitetno i na vrijeme. One radnje koje se u ovoj fazi podizanja višegodišnjih nasada propuste ili krivo odrade teško se mogu ispraviti i nadoknaditi, nerijetko nikada.

Autor: Ana Batar, dipl. ing. agr., stručna savjetnica, mr.sc. Zvonimir Vukov, viši stručni savjetnik, PSS