Preduvjeti za uspješan voćnjak: Kako posaditi voćku i na što obratiti pažnju

Uoči tradicionalnog sajma u Cerniku, 17. listopada, razgovarali smo s poznatim voćarom Đorđom Dokmanovićem o tome na što pripaziti pri kupnji i sadnji voćaka. Ovih dana vrijeme je da se iskopaju sadne rupe kako bi u sljedećih mjesec i pol došlo do prilagodbe iskopanog tla vanjskim uvjetima te kako bi mraz do same sadnje uništio eventualne štetnike. Dobro je i na taj način otkriti skuplja li se voda u rupi.

"Rupe se kopaju u ovo doba da bi bile spremne za sadnice koje će tek 25. studenog izgubiti lišće, prije toga termina nećete moći kod ozbiljnog, poštenog rasadničara doći do sadnica. Jedino ako ih ne poprska ureom pa ih prisilno natjera da im otpadne lišće, ali u pravilu njegova voćka nije završila vegetaciju“, objašnjava Dokmanović.

Za voćare koji tek planiraju postavljati voćnjak kaže kako je bolje da ni ne pokušavaju ako neće postavljati ogradu visoku 2,20 metara ili električni pastir. Mlade voćke su posebno privlačne divljim životinjama koje sve češće u bijegu od vukova i čagljeva dolaze u sela. Kako sve češće voćari skraćuju voćke kako bi im bila lakša berba i to je razlog zbog koje su one zanimljive divljači i kasnije kad postanu zrelije.

Sadna jama

Iskop iz rupe raspoređuje se u tri dijela. Gornji, srednji i donji sloj se stavljaju oko rupe i kasnije se obrnutim slijedom ubacuju. Sadna jama trebala bi biti 70 centimetara širine i 40 centimetara dubine. Ako je tlo loše kvalitete, što se može vidjeti promatrajući bilje koje na njemu prirodno raste, onda je potrebna dublja jama i potpuno novi supstrat.

"Tamo gdje raste bujna trava i gdje je visok korov i ima koprive to nam govori da je zemlja dobra i kvalitetna. Ako raste niska oštrica koja ljeti požuti to jednostavno nije dobro mjesto za voćku iako ponekad voćar nema izbora“, ističe poznati gorskokotarski voćar koji na svom profilu često objavljuje fotografije i priče iz svog bogatog voćnjaka.

Svaka sadna jama dobiva jedne tačke gnojiva, to je oko deset lopata. Dokmanović savjetuje odstajalo ovčje ili konjsko gnojivo jer goveđe ima previše amonijaka, patogenih gljivica te je ponekad izvor žilogriza. Prvo da dno jame stavlja neobrađenu ovčju vunu koja je odlična za zadržavanje vode tijekom sušnih razdoblja. Druga je mogućnost da se ubaci panj koji također skuplja vodu, ali jedan od najiskusnijih voćara u Hrvatskoj kune se u vunu: "Sve voćke kojima sam u posljednjih pet godina na dno stavio vune od barem polovice ošišane ovce preživjele su ove suše“.

Izbor sadnice

Nakon vune i kolca koji ćemo koristiti za vezanje stabla, ubacuje se oko pet centimetara prvog sloja iskopanog tla. Zatim se radi zaštite od voluharica stavlja pocinčana zaštitna košara i oko same košare u krug se ubaci peletirano gnojivo. U samu košaru ide dio gornjeg sloja koji smo usitnili sami i stavljamo ga oko korijena sadnice. Dobro se ugazi i dodaje ostatak zemlje do vrha same košare. Popunjavamo gotovo cijelu jamu, zatvaramo mrežu s gornje strane, dodajemo još peletiranoga gnojiva i na sami vrh se stavlja donji sloj iskopane zemlje, dakle onaj sa samog dna jame.

"Kad je kvalitetno tlo ova količina gnojiva dovoljna je mladoj voćki za sljedeće tri godine, ako je tlo loše kvalitete, onda se mora gnojiti svaku godinu“, savjetuje voćar iz Moravica.

Voćnjak treba dobro isplanirati i razmišljati o tome što će biti s voćkom u budućnosti i koliko će prostora trebati. Zato Dokmanović predlaže razmak od četiri metra između voćaka koje su srednje bujne podloge, a kod sadnica kalemljenih na divljoj podlozi minimalni bi razmak trebao biti šest metara.

"Izbor sadnice je prvo prema vlastitom izboru i onom što smo probali od voća, ali odmah ide i uz to da bude prilagođeno klimatskoj sredini u kojoj se sadi. Znači ne možemo dalmatinsku smokvu posaditi u Gorskom kotaru, ali zato možemo kontinentalnu“, reći će.

Ne planirajte akciju sadnje više voćaka

Najbolje je dogovoriti sadnice preko grupe "Sačuvajmo stare sorte“ i kupiti ih u Cerniku u veljači, jer tada još nije kasno za sadnju, kaže. Drugi izbor je kupnja kod rasadničara, ali pritom je dobro tražiti stare sorte, autohtone, po mogućnosti cijepljene na sjemenjaku.

"To je kod jabuke primjerice Bobobovac, Požara, Zimska parmenka, Carjević, Božićnica i Zelenika, a kod kruške recimo Lipanjska ljepotica, Tikvica, Santa Maria, Viljamovka obavezno, Kajzer kruška, obavezno Druardova i Pastorčica. Kod trešanja je najbolje birati samooplodne i sorte Stella i Sunburst, a kod šljiva povjerenje dajem Čačanskom institutu uz preporuku za Čačansku najbolju i Čačansku rodnu“, navodi izbor za jedan početni obiteljski voćnjak.

Sadnice se po kupnji mogu držati zajedno u nekoj bačvi sa suspstratom, svojevrsnom trapu, blago zalivene. Nije dobro žuriti sa sadnjom i postavljati si neke prevelike zahtjeve, reći će Dokmanović.

"Odaberemo povoljan sunčan dan kad puše jugo i stavimo si u zadatak da posadimo barem tri voćke. Iz iskustva znam da ljudi naprave akciju i tu se sadi ni sebi ni svom. Nemojte nikom dopustiti da vam sadi voćku, s njom morate biti povezani vi, jer ako ste uložili trud onda ćete vjerojatno i brinuti o njoj“, dobacuje nam još jedan biser iz svoje škrinje znanja.

Spominje kako nije dobro posaditi više od osam voćaka u jednoj godini, jer, reći će, voćke trebaju brigu poput malog djeteta. Kako su godine sve zahtjevnije, navodnjavanje je svakako poželjno, ali uz ovčju vunu, može se u rupu smjestiti i neka cijev kroz koju će se zalijevati korijen. U veljači jedno prskanje modrim ili drugim mineralnim uljem dovoljno je da zaštiti mladu voćku od oboljenja i štetnika.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor