Kod plodova jabuke razlikuju se dva stupnja zrelosti koji su podjednako važni za određivanje vremena berbe. To su fiziološka zrelost i tehnološka zrelost. Postoji više testova ili metoda kojima se određuje dan početka berbe plodova jabuke.
Dva stupnja zrelosti razlikuju se kod plodova jabuka i podjednako su važni za određivanje vremena berbe. To su fiziološka zrelost i tehnološka zrelost.
U fiziološkoj zrelosti plodovi dostižu svoju najveću krupnoću, a sjemenke su potpuno razvijene i u povoljnim uvjetima mogu proklijati. Kad plodovi postignu najbolji okus, miris i boju pokožice te sve ostale karakteristike potrebne za daljnju namjenu (prerada, čuvanje u skladištu ili hladnjači) može se govoriti o tehnološkoj zrelosti.
Plodovi ranih sorti beru se šest do sedam dana prije tehnološke zrelosti, jesenske sorte sedam do 14 dana prije tehnološke zrelosti, a zimske sorte se beru u fiziološkoj zrelosti. Da bi se pravilno odredio datum berbe treba znati da plodovi jabuke sadrže dosta škroba, rezervne tvari koja se razgrađuje i pretvara u glukozu, objašnjava diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva Milan Tošković.
Postoji više testova ili metoda kojima se određuje dan početka berbe plodova jabuke, ali nijedna nije uvijek sigurna. Metode se mogu grupirati u stare i nove, moderne metode.
Stare metode:
U nove, moderne metode koje su sigurniji pokazatelji optimalnog vremena berbe spada metoda brojanja dana od punog cvijeta do zrenja - radi se za svaku sortu posebno, nije potpuno sigurna, jer ovisi o klimatskim uvjetima Za sortu jonatan i njegove mutante iznosi oko 140 do 145 dana, za crveni delišes i njegove mutante 145 do 155 dana, a za zlatni delišes 150 do 155 dana. Sljedeća metoda je zbir srednjih dnevnih temperatura od punog cvijeta do berbe.
Slijedi metoda mjerenja čvrstoće mesa ploda. Ona se mjeri posebnim aparatom zvanim penetrometar i različite kemijske metode kojima se određuje količina šećera, kiselina, škroba i slično.
Od pouzdanijih metoda koje se danas koriste za utvrđivanje dozrelosti plodova jabuke je jodno-škrobni test odnosno J-J-K (jod-jod-kalij) test. Ovim testom mjeri se količina škroba u plodu jabuke s ciljem određivanja pravog trenutka, kada je odnos šećera i škroba najpovoljniji. Postupak obavljanja jodno-škrobnog testa se sastoji od uzimanja dobrog prosječnog uzorka od pet do deset jabuka. Plodovi se prerežu poprečno i umoče u otopinu joda (otopina jod-jod-kalij). Jodna otopina će škrob obojiti u tamnoplavu do crnu boju. Jodna otopina se može nabaviti u ljekarnama, a priprema se na jedan od dolje navedenih načina:
U koncentriranijoj otopini reakcije će biti brže. Nakon par minuta reakcije otopine sa škrobom donosi se ocjena o zrelosti plodova na temelju prošaranosti uzorka. Razgradnja škroba započinje od sredine ploda prema pokožici ploda, a najsporije se razgrađuje 2 do 3mm ispod same pokožice i u blizini provodnih snopića koji idu iz peteljke. Ako je plod po cijelom poprečnom presjeku obojen crnoplavom bojom znači da je plod još zelen i da sadrži još dosta škroba pa se treba pričekati s berbom. Kada je plod gotovo potpuno neobojen reagensom znači da je plod došao u tehnološku, konzumnu zrelost, a optimalno vrijeme za skladištenje je prošlo. U slučaju da se na tamnoj osnovi cijelog presjeka ploda javlja posvjetljenje, a parenhim ploda je obojen tamnoplavo samo ispod pokožice znači da plod sadrži i šećer i škrob pa je kao takav najbolji za berbu i skladištenje.
Za određivanje optimalnog roka berbe uspješno se upotrebljava tzv. Streifov indeks (SI) nazvan prema njegovom autoru dr. Josefu Streifu s istraživačke stanice Bavendorf u Njemačkoj. Prema Streifovom indeksu indikatori zrelosti i kvalitete plodova su:
Autor: Milan Tošković, Savjetodavna RS
Tagovi