Od 30 do 40 kilograma po stablu uz pravilnu rezidbu marelice

U voćnjaku u Branjinom Vrhu ovih je dana u tijeku rezidba marelica – jedan od ključnih zahvata kojim se određuju zdravlje stabla, kvaliteta ploda i konačni prinos.

Na površini od jednog hektara nalazi se nasad star deset godina, posađen 2016., koji je danas u punoj rodnosti. "Posadili smo oko 550 stabala, ali zbog sušenja i apopleksije danas ih je između 450 i 500", objašnjava nam magistar voćarstva Oliver Pavić.

U nasadu prevladava sorta Sungiant, dok su u manjoj mjeri zastupljeni Vitillo, Thyrinthos i Bergeron. Upravo su se prve dvije pokazale najzahvalnijima za tržište. "Nakon berbe mogu se očuvati pet do sedam dana, ne trunu lako, a plodovi su jako ukusni", ističe.

Korekcija prije cvatnje

Iako se osnovna rezidba marelice obavlja nakon berbe, u kolovozu, praksa često zahtijeva i korekciju pred početak vegetacije. Pavić pojašnjava kako je cilj ove mjere preusmjeriti energiju stabla, odnosno biljne sokove, čime se lagano odgađa kretanje vegetacije te se stablu daje vremena da zacijeli rane prije intenzivnog rasta i cvatnje.

"Nekad zbog drugih poslova ljetna rezidba ne bude savršena pa sada radimo korekciju prije cvatnje", dodaje. Također, napominje da su 2025. imali štetu od mraza i izostanak roda te je ove godine potrebna intenzivnija rezidba zbog većeg vegetativnog rasta.

Njegov nasad je prvotno trebao biti formiran kao usko vreteno, prema savjetima struke, no zbog ispaše ovaca koje Pavić vodi u svoj voćnjak, krošnja je morala biti podignuta. Danas stabla imaju oblik koji je, kako on kaže: "negdje između vaze i piramide".

Bergeron, primjerice, prirodno formira dobru strukturu pa zahtijeva minimalne zahvate, dok Sungiant razvija oštrije kutove grana koje je potrebno usmjeravati kako bi se dobio optimalan kut od oko 45 stupnjeva.

Mlada stabla režu se radi formiranja uzgojnog oblika, dok se starija orezuju kako bi se potaknuo rod.

Voćarski vosak za grane deblje od tri centimetra

Prilikom rezidbe najprije se uklanjaju suhe, oštećene i okomite grane tzv. vodopije. Cilj je otvoriti krošnju kako bi sunčeva svjetlost i zrak mogli doprijeti do svih dijelova stabla.

Uklanjaju se i grane koje smetaju prolasku mehanizacije, kao i one koje rastu previsoko, jer otežavaju berbu. Posebna se pažnja posvećuje rodnim, debljine "malog prsta" i duljine do metar i pol, koje nose najkvalitetniji urod.

Ova agrotehnička mjera zahtijeva oprez jer je riječ o voćki osjetljivoj na bolesti. Također, grane starije od pet do šest godina mogu predstavljati rizik za razvoj sušenja, pa se veći rezovi obavezno premazuju voćarskim voskom.

"Sve što je deblje od tri do četiri centimetra mora se premazati kako bi se spriječio ulazak gljivica i razvoj bolesti", upozorava.

U radu koristi voćarske škare i manju motornu pilu, iako piljenje nastoji svesti na minimum upravo zbog osjetljivosti marelice.

Pogrešna rezidba utječe na rodnost

"Biljni ostatci nakon rezidbe usitnjavaju se malčiranjem između redova, a ono što ostane, ručno se skuplja i uklanja iz voćnjaka", pojašnjava Pavić.

Marelica je, ističe on, specifična jer ne rađa svake godine jednako, pa pogrešna rezidba može dovesti do manje rodnosti.

Preoštrim zahvatom uklanja se prevelik dio krošnje, što može izazvati snažan vegetativni rast bez roda u sljedećoj sezoni. Problem predstavlja i ostavljanje stabala da prerastu, jer tada berba i zaštita postaju otežane.

"Dobro orezano stablo u desetoj godini može dati 30 do 40 kilograma ploda. Uz oko 400 rodnih stabala po hektaru, očekivani prinos kreće se od 12 do 13 tona, što se smatra vrlo dobrim rezultatom u proizvodnji marelice", zaključuje ovaj voćar naglašavajući kako pravilna rezidba izravno određuje i količinu i tržišnu kvalitetu plodova.

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Učinkovit prijenos znanja u poljoprivredi putem interneta - iSavjeti" koji se financira u sklopu intervencije 77.03 - Potpora za EIP operativne skupine iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.