Neke stare sorte jabuka su otpornije, upola se manje tretiraju i idealne su za preradu

Rumena djevojačka, crvena krupna, lijepa rumena, svako selo ima svoj naziv za sortu jabuka koju smatraju drukčijom i autohtonom baš za njih jer u drugom selu sigurno raste neka druga.

No, stručnjaci iz radne Podskupine Kontinentalno voće unutar Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj u svojim istraživanjima ustanovili bi da se radi zapravo o jedno te istoj sorti kojoj je svako selo dodijelilo svoje ime. Stoga je njihov zadatak bio pronaći sortu, identificirati je, skupiti, nacijepiti i posaditi u kolekciju banke gena.

Nakon toga slijedi proučavanje svih značajki sorte i utvrđivanje njezine autentičnosti i autohtonosti. Zašto to sve rade, saznali smo na Danu otvorenih vrata Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu na Pokušalištu u Donjoj Zelini.

"Pošto su stare sorte već stoljećima na našemu području, uočili smo da su neke od njih prilagodljivije na sve prisutnije klimatske promjene, prvenstveno na ožegotine na plodovima, koje nastaju radi kuta upadanja sunčeve svjetlosti i to ne samo na jabukama, nego i na šljivama, kruškama, a i mandarinama", rekao je dr. sc. Tvrtko Jelačić (naslovna fotografija), voditelj Centra za voćarstvo i povrćarstvo te dodao kako su one dobar genetski materijal za formiranje novih sorti.

Stare sorte nisu komercijalno isplative

Na policama trgovina danas kupac može naći najviše četiri vrste jabuka dok se one tradicionalne nađu tek slučajno na štandu koje kumice na tržnici.

"Stare sorte nisu komercijalno isplative najviše zato što se ne mogu dugo pohraniti u hladnjačama jer već nakon dva, tri tjedna propadaju, ali zato se mogu preraditi u sokove, jabučni ocat, posušiti i jesti kao čips", priča Jelačić.

Na pokušalištu u Donjoj Zelini na više od devet hektara posađeno je 17 voćnih kontinentalnih vrsta, a čak 90 posto je zaštićeno protugradnim mrežama, tu je i sustav drenaže i navodnjavanja za više od 17.500 sadnica. No kako je priroda neumoljiva, stare sorte se čuvaju i na drugim lokacijama koje u Centru nazivaju sigurnosnim kolekcijama.

"U sklopu radne Podskupine Kontinentalno voće, HAPIH intenzivno radi na prikupljanju i održavanju kolekcije starih sorti kako bi spasio i očuvao vrijedni genetski materijal jer smo svjedoci da na terenu po našim selima mnoga stara stabla propadaju zbog neodržavanja i starosti. I tu je najveća vrijednosti radne skupine i ovakvog pokušališta", naglasio je dr.sc. Predrag Vujević, znanstveni suradnik. Znalo se, kaže, dogoditi da pri povratku na neka područja stabla više nije bilo jer je propalo od starosti ili se područje urbaniziralo pa se izgradila kuća ili cesta ili nema više poljoprivrede na tom dijelu.

Neke stare sorte manje se tretiraju

Kako bi jabuka dospjela na police ne smije imati nikakve nedostatke i mora zadovoljiti sve trgovačke kriterije i tipične sortne karakteristike te treba imati dobre skladišne sposobnosti kako bi se mogla čuvati u hladnjačama duži period. Jabuke iz djedovog voćnjaka, iako predivne, posebne i ukusne, nisu u toj kategoriji.

Stare sorte se uglavnom uzgajaju u ekstenzivnim voćnjacima i pri tome se, zbog veće otpornosti kod nekih, primjenjuje manja uporaba pesticida koji su dozvoljeni i u ekološkoj proizvodnji.

Dr. sc. Jelačić pojašnjava da je ove godine dosta izražen utjecaj ekstremnih klimatskih promjena koje se u ovoj berbi rezultiraju na kvalitetu ploda jabuka.

Pokazao nam je raspucani plod stradao od previše kiše te plodove koji su oštećeni od visokih temperatura što će u budućnosti stvarati velike probleme u proizvodnji voća. Izmjenjuju se duga sušna i vruća razdoblja s razdobljima obilnih oborina na što voćke loše reagiraju. Također ove godine u uzgoju probleme stvara i pojava smeđe marmorirane stjenice koja oštećuje plodove pred berbu.

"Ove godine su kasni proljetni mrazovi napravili veliku štetu. U nekim voćnjacima došlo je do jakog izmrzavanja i otpadanja plodova, a u nekim gdje su bile nešto više temperature došlo je do oštećenja plodova kojima pada kvaliteta i prikladni su samo za industrijsku preradu što je našim proizvođačima nanijelo značajne gubitke", priča Jelačić o mukama po voćarstvu u godinama klimatskih promjena.

Na Danu otvorenih vrata bilo je riječi i o brojnim koristima i nutritivnoj vrijednosti voćnih plodova i njihovim prerađevinama, a spomenulo se i kako je orezivanje voćnjaka prilika za stvaranje peleta o čemu rade istraživanja unutar Zavoda za održive tehnologije i obnovljive izvore energije na Agronomskom fakultetu.