Može li se razlikovati domaća od uvezene jagode i koji su pouzdani kriteriji?

Kod kupnje jagoda često se otvara pitanje razlika između domaćih i uvoznih plodova te koliko porijeklo uopće utječe na njihovu kvalitetu. U stvarnosti, te razlike nisu uvijek jednostavne ni jednoznačne, pa je važno sagledati širu sliku načina uzgoja i distribucije prije donošenja zaključaka.

Zato je važno razumjeti da izgled i dojam često mogu zavarati, posebno kada se radi o svježim poljoprivrednim proizvodima. Prava vrijednost jagoda ne krije se u pretpostavkama, nego u informacijama o njihovom uzgoju i putu do kupca.

Prava domaća, ali kemijski tretirana

Uzgajivači jagoda, OPG Novak iz Zagreba, na svojoj Facebook stranici podijelili su status u kojem objašnjavaju razliku između domaćeg i uvoznog proizvoda.

“Prava domaća i kemijski tretirana jagoda uopće nisu i ne moraju biti dvije različite skupine. Dapače, preko 90% domaćih proizvoda jesu kemijski tretirani, a postoje i nedomaće koje nisu kemijski tretirane", pišu u uvodu svog zanimljvog posta na samom početku sezone omiljenog voća.

Naglašavaju da se, je li jagoda domaća ili nije prepoznaje po deklaraciji na kojoj je navedena zemlja podrijetla. "Osim toga, određene skupine proizvođača, npr. Vrgorčani koriste prepoznatljivu ambalažu, a tu je i kupnja direktno od pouzdanih poljoprivrednika", podsjećaju Novakovi.

Napominju i da se prepoznavanje je li jagoda kemijski tretirana temelji na eko certifikatu odnosno markici koju proizvođač ima. "Na stranicama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dostupan je link na TRACES bazu podataka gdje se mogu provjeriti svi certifikati europskih ekoloških proizvođača", upućuju svoje pratitelje.

Novakovi pišu i da postoji laboratorijska analiza na pesticide koja košta oko 150 eura te da u Hrvatskoj ima tek desetak ekoloških proizvođača jagoda i oni će uvijek istaknuti eko znak.

Miris je dobar kriterij

Opisuju i da domaće ekološke i uvozne tretirane jagode mogu biti vrlo ujednačene veličine i boje, osobito ako je sorta takva i berba je na početku. "Legenda da domaća jagoda ima svjetliji dio oko peteljke nije točna. Dozrijevanje ovisi o više faktora, a eventualna svjetlija boja obično se javlja na vršku, ne kod peteljke", opisuju dodajući da tvrdoća ovisi o sorti i vremenu koje je prošlo od berbe.

"Stoga, nije prikladno pritiskati jagode po klupama proizvođača kako bi se procijenila kvaliteta", upozoravaju ovi uzgajivači.

Sve o jagodama: Od povijesti preko biologije do suvremenog uzgoja

Smatraju da je miris tek donekle dobar kriterij. "I domaće se mogu uzgajati tako da završe na kraju bez okusa i mirisa, a s druge strane uvozne ponekad mogu biti i fine i mirisne. Najintenzivniji miris imaju stare, polutrule jagode", duhovito komentiraju.

Sljedivost i eko certifikat

Novakovi kažu da je teorija o zelenim listićima djelomično je točna. Domaća jagoda ubrana ujutro ili dan prije može imati lagano uvele listiće ako je neko vrijeme stajala u prodaji. S druge strane, jagode u hladnom lancu, koje se stalno drže na niskoj, kontroliranoj temperaturi od trenutka berbe pa sve do prodaje mogu dugo zadržati svjež izgled listića, pa to nije pouzdan pokazatelj porijekla.

"Tragovi soka na dnu gajbe je kraljica bedastoća. Budete li tražili tragove soka na dnu gajbe, znantno si povećavate šansu da kupite staru, trulu jagodu. Apsolutno nema razloga da domaće ekološke svježe ubrane puštaju sok", zaključuju u edukativnom postu.

Dakle, najbolji načini da kupujete ono što želite jesu sljedivost i eko certifikat. Sve ostalo nije pouzdan kriterij. I da za kraj napomenem, na naslovnoj fotografiji je domaća jagoda iz okolice Osijeka.