Sve o jagodama: Od povijesti preko biologije do suvremenog uzgoja

Krenimo od mitologije. Prema nekim interpretacijama mita o Afroditi i Adonisu, jagode su niknule ondje gdje su se Afroditine suze pomiješale s Adonisovom krvlju i pale na zemlju - simbolizirajući ljubav, tugu i strast.

U predaji naroda Cherokee jagode imaju drukčiju, pomirbenu ulogu. Nastale su kao dar nebeskog duha kako bi pomogle prvim supružnicima da nakon svađe ponovno pronađu put jedno do drugoga.

Nastavimo s nekoliko riječi o povijesti. U Južnoj Americi, prije dolaska Europljana, jagode su bile predmet trgovine, dok su ih starosjedioci Sjeverne Amerike koristili kao lijek, osobito žene za čišćenje toksina i za poticanje plodnosti.

Detoksikacijska svojstva

U Aziji su detoksikacijska svojstva jagoda prepoznata još prije otprilike 2600 godina pr. Kr., kada je kineski car koristio listove biljke u slabom čaju kako bi detoksicirao tijelo i smanjio učinke starenja. Rimljani su ih koristili za podizanje raspoloženja, za osvježavanje daha, kao i za liječenje raznih probavnih tegoba.

Jagoda: Ni voće ni povrće, nego zeljasta biljka

A da ne zaboravimo i popularnu kulturu. Grlom u jagode - serija. Divlje jagode - film i glazbena grupa. Kradljivica jagoda - knjiga. A o njima su pjevali, između ostalog i The Beatlesi, Neno Belan, Coldplay, ali i Dara Bubamara.

Sve to pokazuje koliko je jagoda duboko ukorijenjena u različitim kulturama i koliko je kroz povijest nadilazila prehrambenu vrijednost, postajući i simbol, lijek te vrlo čest motiv u umjetnosti.

Vrtna jagoda prvi je put uzgojena u Bretanji u Francuskoj 1750-ih godina križanjem sorti F. virginiana iz istočne Sjeverne Amerike i F. chiloensis, koju je iz Čilea donio Amédée-François Frézier nekih tridesetak godina ranije. Francuski botaničar Antoine Nicolas Duchesne bio je prvi koji je razotkrio ovu tajnu hibridizacije i nazvao novu vrstu ananasa jer ga je njezin miris neodoljivo podsjećao na tropski ananas.

Fiziologija i genetika

Knjiga jednostavnog naziva Jagode (u originalu Strawberries), objavljena 1999., autora Jamesa F. Hancocka, predstavlja sveobuhvatan pregled svih aspekata biologije, povijesti i poljoprivrede ove kulture. U njoj je prikupio i sažeo dostupne informacije o fiziologiji, genetici i kulturi jagoda, čineći ovaj izvor ključnim za istraživače, studente hortikulture i uzgajivače. Engleska verzija dostupna je na linku.

Piše tako Hancock o povijesti uzgoja, koja je vrlo bogata. Primjerice, francuski kralj Karlo V. još je u 14. stoljeću uživao u preko tisuću biljaka posađenih u kraljevskim vrtovima Louvrea. Zanimljivo je da joj jagode na engleskom jeziku (strawberry) možda potječe od starog običaja uličnih prodavača koji su plodove nizali na slamke trave kako bi ih lakše donijeli na tržnicu.

Ove su biljke i pravi "biološki satovi" jer njihov rast i cvjetanje strogo ovise o preciznoj kombinaciji temperature i duljine dnevnog svjetla. One se prirodno šire pomoću vriježa, dugih izdanaka koji se pružaju oko matične biljke, stvarajući nove "kćeri" biljke.

Dva su načina uzgoja jagoda

U svijetu dominiraju dva načina uzgoja: sustav humaka s crnom plastikom koji viđamo u toplijim krajevima poput Kalifornije te sustav gustih redova popularan u hladnijim kontinentalnim predjelima.

U vrijeme kada je knjiga prvotno objavljena, piše James F. Hancock o snažnom porastu uzgoja u zaštićenim prostorima poput tunela i staklenika, što omogućuje produljenje sezone i proizvodnju izvan sezone. Razvoj same biljke, koji uključuje rast listova i formiranje vriježa, navodi u jednom od poglavlja, pod utjecajem je kompleksnog skupa fizioloških znakova te okolišnih čimbenika kao što su temperatura i fotoperiod.

Ovisno o tim uvjetima, jagode se klasificiraju na biljke kratkog dana, dugog dana i mjesečarke koje cvjetaju kontinuirano tijekom sezone. Visoke temperature iznad dvadeset i pet stupnjeva Celzija mogu imati negativan utjecaj na zametanje plodova i njihovu ukupnu kvalitetu.

Stabla međusobno razgovaraju i pomažu jedna drugima: Ova će vam knjiga promijeniti pogled na drveće

Uzgoj jagoda suočava se i s brojnim prijetnjama u obliku bolesti i štetnika koji uzrokuju značajne ekonomske gubitke u proizvodnji diljem svijeta. Siva plijesan (Botrytis cinerea) smatra se najozbiljnijom bolešću plodova, dok se trulež korijena i različita venuća često javljaju u uvjetima slabije drenaže tla. Od štetnika su globalno najprisutnije lisne uši, paučne grinje i opasna plodova mušica Drosophila suzukii koja oštećuje plodove u fazi sazrijevanja.

Riznice zdravlja

Osim što su vrhunska poslastica, jagode su prava riznica zdravlja jer samo deset plodova dnevno može zadovoljiti gotovo sve vaše potrebe za vitaminom C. Također su bogate antioksidansima koji pomažu u zaštiti tijela od bolesti, čineći ih jednom od najzdravijih namirnica na svijetu.

Sve to nalazi se u ovoj knjizi, a ako vam se ne čita o jagodama na engleskom jeziku, postoje i na ovim prostorima neki naslovi. Tvrtko Miloš je 1997. godine napisao Jagoda, koju brojni antikvarijati opisuju kao sve što se treba znati o jagodama i njihovu uzgoju, a prof. dr. Evica Mratinić svoj je priručnik objavila 2012.