Kakve su štete od gljive Armillaria mellea na jabučastom voću?

Gljiva iz roda Armillaria se pojavljuje u različitim klimatskim uvjetima diljem svijeta, u uvjetima umjerene, tropske i suptropske klime. Po krčenju zaraženih biljaka, patogen se održava kao saprofit na drvenastim ostacima korijena u tlu što predstavlja izvor inokuluma za naredni nasad godinama, pa čak i desetljećima

Imajući ovo u vidu, najveći gubici uzrokovani ovim oboljenjem bilježe se kada se voćnjaci podižu na krčevinama šuma, šikara, starih voćnjaka i vinograda. Osim na koštičavim voćkama, gljiva može biti izuzetno opasna po jabučaste voćke (jabuka, kruška i dunja).

Kako se širi?

Armillaria mellea, bijela trulež korijena stabla, je uzročnik truleži korijena velikog broja drvenastih biljaka. Nađena je na preko 600 biljnih domaćina, a spominje se kao patogen gotovo svih voćnih vrsta i vinove loze. Važan je uzročnik bolesti i u šumarstvu. Gljiva kolonizira živo ili mrtvo drvo, a može se relativno dugo održavati u tlu na drvenastim biljnim ostacima ili u vidu niti od micelija (spleta hifa) zvanih rizomorfi.

Stabla čiji korijen zahvaća slabe i suše se nakon kraćeg ili dužeg perioda. Propadanje stabla najčešće slijedi nakon što gljiva prodre u korijenov vrat, čime se prekida transport vode i hranjivih tvari.

Trulež koju uzrokuje ova gljiva javlja se uglavnom kao posljedica zaraze "iz zemljišta", s biljnih ostataka u tlu na kojima se gljiva održava. Bolest se često javlja na raskrčenim površinama gdje su podignuti novi nasadi. U relativno rijetkim slučajevima, gljiva može zahvatiti voćne sadnice u rasadniku te unijeti u nasad sadnim materijalom. Štete od A. mellea na jabuci, kruški i dunji primjetne su u posljednje vrijeme sve više, ali u pojedinim mladim nasadima mogu biti i znatno velike.

Korijenov vrat se raspada

Bez obzira na biljnu vrstu, simptomi koje na voćnim vrstama uzrokuje su gotovo identični. Na biljkama koje su u kasnijim stadijima bolesti opaža se žućenje lišća. Ono se obično javlja tijekom proljeća. Tijekom leta, lišće nekrotizira, crni i ostaje visiti na stablu, a voćke se suše. Takvi nespecifični simptomi vezani su uz propadanje korijena ili zarazu korijena i korijenovog vrata.

Ukoliko se podnožje stabla iskopa, može se uočiti površinsko korijenje koje je tamno i meko. Karakteristični simptomi vidljivi su ako se takvo stablo zareže na mjestu korijenovog vrata. Tkivo ispod kore na vratu je vlažno, meko, raspada se i prekriveno je debljim ili tanjim naslagama bijelog micelija.

Naslage bijelog micelija ispod kore specifičan su znak po kojem se raspoznaje zaraza sa A. melleom. Simptomatični dijelovi kore ili drveta imaju karakterističan miris "po gljivi". Nerijetko, na korijenu zaraženih biljaka mogu biti vidljivi i rizomorfi gljive, nitaste tvorevine (vrpce) gljive A. mellea koje izgledaju poput crnih "žica" kojima se patogen širi kroz zemljište. Razvoju bolesti pogoduju teža tla na kojima se zadržava voda.

Patogen prezimljava micelijem ili pomoću rizomorfi. Po krčenju zaraženih biljaka, održava se kao saprofit na drvenastim ostacima korijena u tlu. Infekcija se događa preko korijena ili korijenovog vrata koji dolaze u dodir sa zaraženim ostacima korijena ili korijenom zaraženih biljaka. Uz pomoć sinteze litičkih enzima prodire u nezaražena tkiva.

Suzbijanje

Suzbijanje Armillaria mellee je izuzetno teško, pogotovo kada se nastani u tlu. Ne postoje raspoloživi fungicidi koji je suzbijaju. Najefikasnija mjera podrazumijeva uklanjanje oboljelih stabala kao i preostalih velikih korijena. Manji će ostati u zemlji, ali gljiva se u njima ne može dugo održati. Ponovna sadnja osjetljivog domaćina (upotreba sadnog materijala iste vrste voćaka, kao i koštičavih i jabučastih voćaka) na isto mjesto se ne preporučuje.

Neke sorte šljive i kruške su umjereno otporne na trulež korijena, te ih treba koristiti kao podloge pri cijepljenju. Također, zdrav sadni materijal predstavlja mjeru borbe protiv truleži korijena voćaka, te obavezno prije sađenja provjeriti zdravstvenu ispravnost sadnog materijala.