Kada je disanje intenzivnije, dolazi do brze razgradnje hranjivih tvari u plodu te njegova hlapljenja. Uz to se povećava lučenje etilena.
Plod je živi organizam u kojem se nakon berbe zbivaju složene biokemijske promjene, praćene disanjem. Ako želimo da one ne budu brze, tada moramo utjecati na smanjenje intenziteta disanja.
Kada je ono veće, dolazi do brze razgradnje hranjivih tvari u plodu i do povećanja transpiracije - hlapljenja iz plodova. Uz to se povećava i lučenje etilena, koji ubrzava procese starenja ploda.
Zbog toga odmah nakon berbe voće valja spremiti u skladište, upozorava prof.dr.sc. Ivo Miljković u knjizi Opće voćarstvo.
Na disanje ploda utječe velik broj činitelja unutarnje i vanjske prirode. Od faktora unutarnje, najveće značenje ima sorta. Veći koeficijent, odnosno intenzitet disanja imaju plodovi ljetnih sorti, a manji zimskih dok su plodovi jesenskih osrednjeg intenziteta disanja. Osim toga, intenzivnije dišu veliki i mali plodovi od onih srednje veličine zbog čega se i lošije čuvaju.
Na ovu pojavu jako utječe i stupanj zrelosti plodova pri čemu zreliji imaju veći koeficijent.
Kada je riječ o vanjskim faktorima, važno je kako postupate s voćem tijekom berbe, prije stavljanja u spremište, a posebice uvjeti skladištenja. Naročito je važno da se nakon berbe plodovi što prije uskladište i to prema pravilu "danas ubrano - danas uskladišteno", poručuje Miljković.
Manje disanje plodova, a time i duže čuvanje, postiže se uz temperature od 0°C do 5°C.
Jako je važna i relativna vlažnost zraka. Uz veću, od 85% do 90%, smanjuje se transpiracija i produžava čuvanje.
Nadalje, valja istaknuti da sastav atmosfere u skladištu utječe na intenzitet disanja. Što je više kisika, a manje ugljičnog dioksida, to je disanje veće i obratno. No, treba paziti na omjer između koncentracije ta dva elementa, kako ne bi došlo do ugušenja ploda i drugih fizioloških bolesti.
Ubrzanje disanja nastaje ako se u skladištu nakupljaju plinovi, tj. produkti disanja, a posebice etilen. Stoga se mora osigurati njihov odvod.
Dakle, voće se može čuvati u običnim skladištima, hladnjačama s normalnom atmosferom te onima koje imaju komore u kojima je sastav zraka izmijenjen, odnosno atmosfera kontrolirana.
Manje količine možemo držati u bilo kakvim, pa i malim prostorijama, gdje se može održavati temperatura veća od 0°C, a manja od 8°C i povećana relativna vlaga zraka (od 85% do 90%). Za to se najčešće koriste podrumi ili tavani. Bolja su podzemna spremišta jer se u njima lakše održava željena temperatura i vlaga.
Tavan može biti prikladan tijekom jeseni jer se lakše rashlađuje i prozračuje te održava relativna vlažnost zraka. Međutim, zimi može doći do prekomjernog rashlađivanja pa se plodovi smežuraju i gube kakvoću. Prema tome, nisu prikladni za duže čuvanje.
Koje sorte jabuke se mogu duže čuvati i zašto ih držati što dalje od luka?
Postoje problemi i kod podruma jer se na početku skladištenja ne mogu lagano postići niže temperature. Stoga prozore treba otvoriti uvečer kako bi tijekom noći ulazio hladan zrak, a onda se ujutro zatvore. Povremeno ih treba prozračivati kako bi se odstranio višak plinova nastalih disanjem voća.
Veće količine se najbolje čuvaju u hladnjačama u kojima se može lako uspostaviti i kontrolirati potrebna temperatura i relativna vlažnost zraka.
Najučinkovitije su hladnjače s plinskim komorama u kojima se reguliraju temperature, relativna vlaga zraka i koncentracija plinova s posebnom pozornošću prema količini i omjeru između kisika i ugljik dioksida.
Tagovi
Autorica